Feljton
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (1)

Sto faca i Aca (2)

Džajić, Đukanović, Gotovac, Kajin, Karakaš...

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: Stock

Nakon više od 13 godina i gotovo 550 emisija iza sebe, Aleksandar Stanković, voditelj emisije Nedjeljom u 2, najprovokativnijeg i najdugovječnijeg političkog talk-showa u Hrvatskoj, odlučio se objaviti knjigu reminiscencija na “stvari i događaje koji su se zbivali prije emisije ili poslije nje”. S tom svrhom odabrao je stotinjak gostiju te je susrete s njima uobličio u formu kratkih, anegdotalnih priča u knjizi “Sto faca i Aca” koja je izašla u izdanju VBZ. U tri nastavka prenosimo nekoliko priča koje je autor knjige ekskluzivno odabrao za e-novine

DRAGAN DŽAJIĆ

Ub, 1946.

nogometaš

pet puta igrao za reprezentaciju svijetaije volio

TOPLE OČI

Pet mjeseci bio je u zatvoru. Kaže da mu nisu mogli učiniti veću nepravdu u životu. Gleda te onim svojim toplim plavim očima i traži podršku. Dragan Džajić, legenda jugoslavenskog nogometa, sjedi preko puta voditelja i traži podršku. Tri godine trajali su pregovori oko njegova dolaska. Nije dolazio jer se protiv njega vodio sudski proces za malverzacije u nogometu, a sada je sve gotovo i eto ga.

Oslobođen je svih optužbi, ali ta tema ga muči. Nije mu jasno zašto mu neki nisu pomogli. Najviše predsjednik Srbije Tadić. "Bio sam spreman da vam kažem danas u emisiji da me Tadić mnogo razočarao", zaključuje Džaja.

Dragan Džajić pet puta je igrao za reprezentaciju svijeta. Došao je u Zagreb zbog emisije. Ne sjećam se kada sam imao ugodnijeg sugovornika. Čovjeka koji mi 15 sekundi drži ruku prilikom rukovanja. Koji se gotovo ispričava zato što je došao. Koji nikoga ne proziva, ne kopa rovove prezira i mržnje, ne povisuje glas. Dogode se s vremena na vrijeme tako neki gosti koji ti uljepšaju dan. To traje sve do sljedećeg jutra kada se kreneš spremati za sljedećeg gosta, za staru taktiku "ubij i spali" koja me proslavila. Sve je to naporno i sâm sam sebi često naporan, ali iz ove kože ne izlazim. U poslu koji radim ne umire se od ljepote. Isljedničko novinarstvo kao usud. Džaja kao iznimka. Neka, neka.

IVAN ĐIKIĆ

Zagreb, 1962.

završio medicinski fakultet 1991. s prosjekom 5,0

dobitnik važnih međunarodnih priznanja

vozio Peugeot karavan, danas vozi BMW trojkukić i pornografi ja

ĐIKIĆ I PORNOGRAFIJA

On je totalni znanstvenik. Sav je u tome. Godine 2006. bio sam kod njega u Frankfurtu i vozio me u Peaugeotu karavanu s troje prekrasne djece. Pokazivao mi je grad govoreći "ovo ti je ovo, ovo ti je ono". Kada smo došli do dijela grada u kojem su se nalazile javne kuće, izričito je naglasio da nikako ne zalazim tamo jer je opasno. Odmah nakon što smo se rastali, zašao sam u opasno, kupio porno film "Black Pipe Layers" i preživio.

Photo: cudaprirode.com

Nakon dva tjedna Đikić mi je bio gost u Zagrebu. Pamtim njegovu rečenicu da radi najljepši posao na svijetu jer može zadovoljavati svoju dječju znatiželju a još je za to izvrsno plaćen. Emisija s Ivanom Đikićem jedna je od najboljih koju sam ikada napravio. "Black Pipe Layers" također je za svaku preporuku. Nekome se može učiniti da usporedbom znanstvenika i pornera relativiziram znanstvenika. Ne bih tako rekao. Želja za saznanjem uvijek je dobra. Želim znati što to Đikić vidi prvi na svijetu, ali isto tako želim vidjeti nešto što još nisam vidio. Osim toga, želim se malo i zezati. Recimo, volio bih vidjeti znanstvenikovo lice dok analiziramo pornić. Važna je volja za zajebancijom, kao što je važna i volja za saznanjem. Nevažno je je li riječ o triviji ili znanosti. Živi su oni koji nešto traže. Oni koji su sve već našli uglavnom se muče i dosadni su.

MILO ĐUKANOVIĆ

Nikšic, 1962.

sposoban političar

preživio sveFatalna studentica

Photo: Stock

FATALNA STUDENTICA

Milu Đukanovića ugostio sam 2005. godine. Samo za potrebe emisije, Vladinim je zrakoplovom doletio iz Crne Gore. Bilo mi je drago zbog toga i ne mogu reći da takve stvari ne imponiraju. Inače, u to vrijeme u emisiji sam imao studente Fakulteta političkih znanosti, koji su gostu postavljali pitanja. Jedna od studentica pitala ga je kako ce crnogorski građani reagirati kada saznaju da je njihov novac potrošio za let zrakoplovom, i to samo zbog jedne televizijske emisije. Đukanović se izvlačio frazama. Nakon emisije direktor HRT-a organizirao je zajednički ručak na kojem je bio i predsjednik hrvatsko-crnogorskog društva prijateljstva Veljko Bulajić, a koji me pred svima napao zbog provokativne studentice. Rekao sam mu da gleda svoja posla pa se nelagoda u restoranu mogla rezati nožem.

Sedam godina kasnije studentica je nožem rezala svadbenu tortu, kosa joj je vijorila na vjetru i izgledala je relativno zadovoljno. E, da, da ne zaboravim... rodila mi je kćer Unu, zbog koje sam promijenio neke životne navike.

Photo: Stock

TOMISLAV GOTOVAC

1937. – 2010.

filmski redatelj, glumac

"Gle budalu i besposličara", rekla je gomila kad je vidjela Toma Gotovca. "Skidajući sebe, ja zapravo skidam te kretene", rekao je Tom Gotovac.

SRAM

Kada mi je Tom Gotovac bio gost, igrom slučaja presvlačili smo se u istoj prostoriji. I premda nikad osim na svom vjenčanju nije bio u odijelu, inzistirao je da mu nabavimo sako, jer ipak je to javna televizija i mora poštovati publiku. U trenutku presvlačenja, čovjek koji je cijeli život javnost sablažnjavao golotinjom, sakrio se iza ormara da ga ne vidim, a nakon tri minute slavodobitno je izašao uz pitanje: "Kako mi stoji?"

IVAN JAKOVČIĆČIĆ

Poreč, 1957.

istarski političar

DIVLJAČKA EMISIJA

Petnaest minuta tupim jedno te isto: "Gospodine Jakovčiću, objasnite kako s plaćom od 16 tisuća kuna otplaćujete kredit od 425 tisuća eura?" Jakovčić ne odgovara. Izvrdava. Kreće u protunapad i objašnjava kako ništa ne razumijem. Uporan sam, i upornost se na kraju isplati. Priznaje da mu je rata kredita 21 tisuću kuna. A plaća 16. Neka pati koga smeta.

Photo: Goran Sebelic/ CROPIX

Nakon emisije Jakovčić se smije. Dobro je raspoložen. Kaže kako bi volio da se vidimo u Istri te da ga obavezno posjetim kada budem ondje. Obećavam da hoću. Sutradan u novinama čitam njegovu izjavu da je sudjelovao u divljačkoj emisiji s nekulturnim voditeljem.

Što se dogodilo s Jakovčićem u 24 sata? Vrijedi li poziv za posjet još uvijek? Ako i pokucam na njegova vrata, je li bolje doći s bocom vina ili s mljevenom kavom? Možda ipak najbolje da odustanem od svega. Možda mi ne bi otvorio vrata. Život je čudan.

MILAN IVKOŠIĆ

Zmijavci (Imotski), 1947.

konzervativan novinar koji piše o politici

kršćanin koji smatra da život nema smisla

LJUBAV NE POSTOJI

Tko je luđi? Ivkošić il’ voditelj? S nacionalističkim križarom u nacionalnom talk-showu sat vremena pričati o ljubavi? Pa je l’ to red? A što da vam kažem... Meni nije teško palo, mislim da nije ni Ivkošiću, a za naciju ne znam. Ma nacija se tako i onako toga više ne sjeća pa zato prepričavam.

Milan Ivkošić tvrdi da ljubav ne postoji, jer da postoji, on se ne bi razveo nakon 22 godine braka. Osim toga, Ivkošić tvrdi da je život besmislen, jer na kraju slijedi smrt. Stvarno, ne zajebavam se! Sve mi je to rekao u emisiji. Dakle, kada pred sobom imaš deklarativnog katolika, koji naciju svakodnevno maltretira tradicionalnim kršćanskim vrijednostima, a onda vidiš da kao rješenje uvažava i samoubojstvo, teško je otrgnuti se iskušenju i u napadu pravednosti pomoći mu da odleti s vrha zgrade uz riječi "skoči Milane, skoči". OK, zekam se malo, ali u takvoj situaciji dopustiti čovjeku da legne na kauč i izjaviti mu ono tradicionalno "pričajte mi malo o vašem djetinjstvu", bilo je najmanje što sam u toj emisiji mogao učiniti za našega Milana i tu sam ulogu nekako s radošću prihvatio. Jer da nisam, nacija bi ostala zakinuta za priznanje zadrtog desničara da je kozmopolitizam "odlična ideja", da homoseksualcima treba dati sva prava i da je Stipe Šuvar pošten čovjek. Na kraju krajeva, da nisam tako postupio i da sam inzistirao na omiljenim Ivkošićevim temama o ustašama i četnicima, moje skromno sjećanje na tog čovjeka do danas bi bilo opterećeno njegovim huškačkim tekstovima o meni, a ovako nakon emisije, prema pisanju dotičnoga, "konačno (sam) postao ozbiljan novinar kojem su godine donijele pamet, a iskustvo odmjerenost".

Nažalost, idila između mene i Ivkošića trajala je relativno kratko i vrlo brzo opet sam postao udbaš, isljednik, skojevac, komunist i Srbin. Možda bi ovdje sad fino legao ironičan zaključak da se u toj koži osjećam ugodnije, ali ne bih to tako rekao. Ja jednostavno volim kad me vole čak i tipovi koji ne vjeruju u ljubav.

DAMIR KAJIN

Kopar, 1962.

saborski zastupnik koji je od 1990. do danas najviše govorio u Hrvatskom saboru

Na pitanje postavljeno u UNICEF-ovu upitniku: "Pomaže li ti tata u učenju i idete li ikada zajedno u školu?", desetogodišnji Kajinov sin Karlo je odgovorio "Nikada". Lokalne novine poslije su pisale da su sinovi odgovori silno rastužili 47-godišnjeg političara.

Photo: Stock

TUŽNI DAMIR

Čudna emisija. Satro sam Damira Kajina, a covjek mi je drag. Jednostavno su se stvari tako posložile. Uzeo je povlaštenu penziju, puno prekasno napustio Jakovčića, naknadno postao pametan i potpuno ostao bez obrane na takva pitanja. Nakon 13 godina posla, na kavi nakon emisije, događa se nešto što nikad nisam radio u karijeri.

Tješim gosta. Sat vremena bio sam mu uzrok nevolja, a sada razvijam tezu da su mu se u životu vjerojatno događale i gore stvari. Nije on glup, zna da ga sažalijevam. Atmosfera je dosta neugodna. Dok se opraštamo, Kajin mi kaže: "Bolje da nisam ni dolazio". Muči me ta rečenica. Javna pravda i moji privatni osjećaji sve su više u neskladu.K

Photo: Milica Jovanović

DAMIR KARAKAŠ

Plašcica (Brinje), 1967.

napisao neke divne knjigesjedstva

Pisac Damir Karakaš, čiji glavni junaci piju više vode nego je to objektivno moguće, u emisiji Nedjeljom u dva šutio je više nego je to objektivno potrebno i time izazvao negativnu reakciju gledatelja. Gledatelj, koji ni u vlastitom životu ne voli šutnju, na televiziji je upravo prezire, tako da je Karakašev nastup ocijenjen debaklom. Sam Karakaš branio se izjavom da ga je baš u vrijeme emisije zaokupila trajna misao kako je čovjek privremeno biće osuđeno na trajnu muku i da je zato zanijemio. Nitko ga nije shvatio. Ono o čemu razmišlja Karakaš prosječni čovjek svjesno zanemaruje ili naziva pretencioznim.

*Nastavak u četvrtak, 5. decembra

Oceni
4.43
Ostali članci iz rubrike Feljton
image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (9)

Kad je "žabljački referendum" bolji

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (8)

Cunami velikih stratega

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (7)

I zvanično: Lele i kuku

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (6)

Kad sila Boga moli

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (5)

Žuta traka za Crnogorce

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (4)

Deset razloga ZA i hiljadu neistina PROTIV