Feljton
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (2)

Sto faca i Aca (1)

Svakog gosta za tri anegdote dosta

Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Nakon više od 13 godina i gotovo 550 emisija iza sebe, Aleksandar Stanković, voditelj emisije Nedjeljom u 2, najprovokativnijeg i najdugovječnijeg političkog talk-showa u Hrvatskoj, odlučio se objaviti knjigu reminiscencija na “stvari i događaje koji su se zbivali prije emisije ili poslije nje”. S tom svrhom odabrao je stotinjak gostiju te je susrete s njima uobličio u formu kratkih, anegdotalnih priča u knjizi “Sto faca i Aca” koja je izašla u izdanju VBZ. U tri nastavka prenosimo nekoliko priča koje je autor knjige ekskluzivno odabrao za e-novine

MILKA BABOVIĆ

• Skopje, 1928.

• uspješna atletičarka

• uspješna novinarka

Starost je grozna

Dopisujemo se mailom. Ona najčešće pošalje neku Generalićevu naivu za uljepšavanje dana, a ja joj pišem o djetetu, kako raste i kako joj je svijet svakim danom sve veći.

Milku Babović upoznao sam 2005., nećkala se hoće li mi doći u emisiju. Poslije smo postali prijatelji, povjerila mi se kako ju je emisija izvukla iz depresije, nekoliko puta pili smo kavu u Mercator centru i tu sam o Milki doznao svašta. Kao mlada cura, gotovo dijete, bila je bolničarka u Rumi, u rukama držala limenu zdjelu u koju su padali gnjili partizanski prsti, koje su doktori borcima sjekli kada bi se vraćali s fronta. Doznao sam i da se zaljubila u nekog Bugarina, pobjegla s njim u Bugarsku, postala mu ženom i vratila se u Jugoslaviju kada je shvatila da su snovi negdje drugdje; ispostavilo se u atletici i sportskom novinarstvu. Nakon toga o Milki se više-manje sve zna, a ne zna se možda još samo da je nakon umirovljenja odbila ponudu moćne telekomunikacijske kompanije da za pedesetak tisuća kuna snima reklame, uz obrazloženje: "Znate, ja jesam u mirovini, ali na neki način još uvijek sam obavezna svojoj matičnoj kući HRT-u, koji ne dopušta djelatnicima da snimaju reklame pa ću vas morati odbiti, jer kakav bih ja to primjer bila mlađim kolegama". Naravno da Milku HRT više ničime ne obvezuje, ali to je takav soj ljudi, nema ih puno, pravilno su raspoređeni, kao martiri na nemirnom moru, što pokazuju gdje su luke i utočišta.

Photo: 3.bp.blogspot.com

A što se tiče same emisije, dosita se napričasmo Milka i ja, ali mi je posebno legla brutalna iskrenost u odgovoru na pitanje kakva je starost. "Dragi gospodine Stankoviću, starost je grozna i po dupetu bi trebalo nalupati svakoga tko maloj djeci tvrdi drugačije."

I, eto, dok je starost grozna, Milku i dalje redovito gledam u Plesu sa zvijezdama. Ne volim kad nosi marame s cvjetnim uzorkom, smijem joj se kad je kamera zatekne nespremnu dok pokazuje ocjenu plesačima, i volim je. Ne znam trebam li sada nešto dodatno objašnjavati. Jednostavno je volim.

ĐORĐE BALAŠEVIĆ

• Novi Sad, 1953.

• uz njegovu "Prvu ljubav" 1978. prvi put se zaljubljujem

Što te nema

Točno se sjećam, parkirao sam auto pred Mercatoneom u Zagrebu, a onda je zazvonio telefon. Zvao me Đorđe Balašević, tek tako, da malo pročavrljamo. Žalio se kako puno radi, kako snima album za Zdravka Čolića i kako mu je sve to pomalo tlaka, ali, eto, voli Čolića i ne bi htio zajebat’ dogovoreno...

Imponiralo mi je što me zove Đole i što kao postajemo prijatelji nakon samo jednog susreta. A susret se dogodio mjesec dana ranije (jesen 2004.) u Ulici Jovana Cvijića u Novome Sadu, gdje sam ga nagovarao da mi dođe u goste. Grlio je ženu Oliveru i pristao.

Photo: 6yka.com

I, kao što rekoh, poslije me nazvao jedanput, pa još jedanput i... onda me nikada više nije nazvao. Zatim sam ja preuzeo inicijativu, ali uzalud. Čovjek je jednostavno odlučio da ga nema i svim posrednicima i svim porukama unatoč nikada se više nije javio.

Mislim da je Đole ispao pizda, povrijedio me, i tim sam se argumentom često koristio u raspravama sa svojom ženom, kao isprikom da ne moram ići na njegove koncerte... Na kraju sam popustio, otišao na koncert u Kerempuhu 2010. godine i ne mogu reći da je bilo loše.

SRĐA POPOVIĆ

1937.-2013.

Advokat, a ne Srbin

Prvi Srbin u emisiji bio je poznati beogradski odvjetnik Srđa Popović. Čovjek s dolčevitom i dubokim glasom, koji je svojedobno branio Tuđmana, Šeksa, Artukovića i Paragu, spomenuo je u emisiji kako su srpski i hrvatski narod pijani te da tu nema nikakve sreće dok se sami ne otrijezne.

Inače, kao što i biva u razgovorima s ljudima koji dolaze iz Srbije, pitao sam ga kako se osjeća kao Srbin zbog zločina koje su u vrijeme rata činili Srbi, na što mi je on mrtav-hladan odgovorio: "Ja nisam Srbin, ja sam advokat".

Zaista, kad malo bolje razmislim, Srđa je prvi advokat u mojoj emisiji, a prvi Srbin čini mi se da je bio Tijanić.

Photo: Stock

Patriotizam i žene

"Uvijek sam mislio da postoje dvije vrste patriotizma:

a) pravedno je sve ono što je dobro za naš narod,

b) za naš narod dobro je sve ono što je pravedno.

E, pa ja sam za ovu drugu vrstu patriotizma", kaže mi deset godina stariji Srđa Popović, rukuje se sa mnom, završimo emisiju, a zatim me predstavi trideset godina mlađoj supruzi, koja postaje miss dana, pa sam malo ljubomoran na Srđu što ima toliko sreće sa ženama... I s patriotizmom, naravno.

MILORAD BIBIĆ MOSOR

• 1952. – 2011.

• novinar

Život kao zajebancija

Upoznao sam ga dok je bježao s Korčule. Zajebo je stvar. Od lokalnog doktora doznao je tko na Korčuli pije Viagru i to je napisao za Slobodnu Dalmaciju. Mnogi od onih koji su je pili već godinama nisu "bili" sa svojim ženama, i to je izazvalo skandal. Nije računao na to i kasnije se doslovno dvije godine nije smio vratiti u Korčulu. Upoznao sam ga dok je utrčavao u trajekt. Brzo smo dogovorili suradnju. Bio je dobri duh emisije Nedjeljom u dva sljedećih pet godina. Postali smo na neki način i prijatelji. Javljao se i privatno u svakojakim situacijama. Iz Subotice, da mi da Zvonka Bogdana na telefon. S Hvara Stipu Mesića, iz Splita Sanadera ili Bajića... Nazove i kaže: "Dobar dan, treba vas Mladen Bajić", i uvali Bajiću telefon. Veselile su ga takve zvizdarije.

Photo: www.057info.hr

Mjesec dana prije smrti od njega sam dobio preporučeni paket. A u paketu duge crne čarape i pismo. "Dragi kumpanjo! U zadnjoj emisiji vidio sam da ti vire dlake ispod nogavica, a to nikako nije red. Zato ti i šaljem par crnih čarapa da se ne sramotiš." Nažalost, crne čarape su prije zatrebale njemu nego meni.

Nakon što je umro, Ante Tomić je napisao tekst: "S Mosorom je život bio jedna velika zajebancija". Baš tako. Često ga se sjetim. Od svih mrtvih ljudi na svijetu, za njega najčešće mislim da je živ.

MIROSLAV ĆIRO BLAŽEVIĆ

• Travnik, 1935.

• "Nakon ovoliko godina života u Jugoslaviji, što bih drugo mogao biti nego pošteni Jugoslaven?!" Nedjeljna Dalmacija, 1985.

• obožavatelj Franje Tuđmana

• ljubitelj čokolade

Tvoja majka ima sve svoje zube

"Stari pas za igru ne mari", tako kaže poslovica. Pretpostavka je da i kod starijih ljudi s godinama nestane potrebe za igrom, otkrivanjem svijeta, znatiželje, iskre. Međutim, to ne vrijedi za Ćiru Blaževića. Više puta gost u mojim emisijama, uvijek je pokazivao da nije umoran, da voli i mrzi, proklinje i hvali. Znao je pričati o ljubavi prema Tuđmanu, Jaci Kosor ili Nevenki. Znao je vikati na Klauškoga, prijetiti da će napustiti emisiju, plakati. Znao se uzrujati kada je pred nosom imao novinske tekstove u kojima se hvali da je Jugoslaven, ali to je sve više-manje znano. Neznano je da sam ga svojedobno pozvao na promociju prve knjige pjesama i da je na kraju promocije oduševljeno zaključio kako moja majka ima sve svoje zube.

Photo: EPA/ACHIM SCHEIDEMANN

Taj detalj, ta sitna zajebancija, samo potvrđuje da je Blažević od onog soja ljudi koji će obicčne radnje, sitne događaje i male radosti svakidašnjeg života znati primijetiti. Njemu toga nikad ne fali. Starost je razdoblje života u kojem nam se čini da ne starimo samo mi nego da s nama stari i sve oko nas. Voćnjaci, šume i sunce. Za nas obično više nema ushita, ljepote, sklada, sve se čini naporno i neiskreno, banalno i bespotrebno, međutim to kod staroga Ćire nije slučaj. On jest ostario, ali svijet o kojem priča, koji vidi, svijet koji ga ljuti i kojem se divi još uvijek je svijet mlađeg čovjeka. Paradoksalno je da društvo takvu vitalnost prezire, naziva je infantilnom. Od staraca se očekuje da biološku entropiju ugrade u kodeks vlastite komunikacije sa svijetom.

IVAN ZVONIMIR ČIČAK

• Zagreb, 1947.

• Hrvat

Trudnoća

Ivana Zvonimira Čička vidio sam tri puta u životu, i to u emisiji. Prisjećanje na te emisije nosi sa sobom veliku dozu dosade, ne nužno zato što su te emisije bile loše, ili zato što je Čičak bio dosadan, nego jednostavno zato što je prošlo puno vremena i nikoga ne zanima naše ćaskanje iz prošlog stoljeća. Možda je zato bolje da prepričam naš neformalan odnos, koji obilježavaju sljedeći događaji.

Prije pet godina, Ivan Zvonimir Čičak nazvao me je s prijedlogom da dođem u njegov vinograd na ručak s Florance Hartmann. Nisam došao. Zatim mi je prilikom dolaska na HTV poklonio tri litre jabučnog soka, koji sam popio, a naš odnos zaključili smo neugodnim telefonskim razgovorom u kojem mi je poručio da sam svinja koja se ponaša svinjski, i od tada se nismo čuli.

Photo: www.mojevijesti.ba

I što reći? Svaki živi čovjek, pa tako i Čičak, nosi neku svoju tajnu. Međutim, izgleda da je kod Čička ta tajna malo veća. Ja recimo nikada nisam doznao zašto sam svinja, niti sam mogao i pretpostaviti zašto me čovjek izvrijeđao. Vjerojatno je malo ljudi koji mogu kazati da poznaju dotičnoga, a još je manje onih koji mogu nešto smisleno reći o njemu. Sposobnosti i slabosti tog čovjeka ostat će vjerojatno zauvijek prekriven egzibicionizmom koji u velikim količinama emanira u svemir i koji ne dopušta da se o Čičku racionalno razmišlja.

Međutim, kada bismo na trenutak ušli u sferu iracionalnoga, naišli bismo na tekst velikog pjesnika, koji je junaka naše priče smjestio u četiri riječi: Ivan Zvonimir je trudan.

STEVAN DEDIJER

• 1911. – 2004.

• fizičar, obavještajac

• prilikom savezničkog iskrcavanja u Normandiji 1944., skače iz aviona i viče: "Živio Staljin!"

Život i smrt Stevana Dedijera

Jedna crtica o životu Stevana Dedijera

Photo: home.izum.si

Znao je čovjeka ubiti golim rukama na trinaest različitih načina. Tako je barem tvrdio dobri stari Stevan Dedijer. Najstariji gost moje emisije. Tog jutra, u svojoj devedeset drugoj, doletio je avionom iz Dubrovnika, odradio zadatak, vratio se natrag i sutra mi se javio mailom. Piše u mailu: "Samo da znate, ja sam najslobodniji čovjek na svijetu." A bila je to luda emisija. Pričaš s najslobodnijim čovjekom na svijetu, koji je intervjuirao Dražu Mihajlovića, koji se na Princetonu grudao s Albertom Einsteinom, koji je Titu trebao napraviti atomsku bombu i koji je bio član američke komunističke partije. Lud i zanimljiv život.

Pitam ga: "Koji je najopasniji trenutak u vašem životu?", a on kaže: "Kad sam se rodio, nisam znao u što se upuštam".

Jedna crtica o smrti Stevana Dedijera

Umre Steva Dedijer, objave knjigu o njemu, a nakon promocije knjige Večernji list sve zaključi riječima: "Nakon govora prijatelja, suradnika i poznavatelja gospodina Dedijera, važno je reći i to da su se mnogobrojni posjetitelji ove promocije okrijepili vinima Duboković i goveđom juhom iz restorana Kod Pere."

MILORAD DODIK

• Laktaši, 1959.

• "Kad bih išao u Sarajevo, uvijek bih imao dojam da idem natrag, a kad bih išao u Beč preko Zagreba, imao bih osjećaj da idem naprijed", Nova TV, 2010.

Kad se Banjalučanke razgolite

Prije emisije bio je pristojan i srdačan. U emisiji je bio nepristojan, a poslije emisije bio je korektan. Ja sam prije emisije bio suzdržan. U emisiji sam bio nepristojan, a poslije emisije sam bio korektan.

Prije emisije Dodik me zvao da na proljeće dođem u Banja Luku, kada se djevojke razgolite, a ja sam prije emisije mislio kako nemam ništa učinkovito protiv Dodika i kako će sve proći u revijalnom tonu. Nije bilo tako: Dodik je gorio poput štapina i na kraju emisije je izgorio, što je grijalo ljude iz Sarajeva, a ljutilo one iz Banja Luke. Puko je bezveze, bez razloga. Na kraju je bio ponižen i, ma što drugi mislili o tome, nisam uživao. Nije cilj ponižavati ljude, cilj je razgovarati, pa kud puklo. Cilj je otići u Banja Luku i prihvatiti Dodikov poziv, vidjeti njegove sugrađanke kad se razgolite, ali, jebi ga, nije se više javio.

BORIS DVORNIK

• 1939. – 2008.

• glumac

Izvor: wikimedia.org

Ručak kod majke

Volio je popiti, to su svi znali. Na snimanju "Neretve", s Batom Živojinovićem i Ljubišom Samardžićem iz obijesti je porazbijao cijelu sobu u hotelu. "Lijepo je kad si pijan i veseo i možeš razbiti cijeli inventar sobe, nema ništa ljepše od toga, moj Stankoviću", kaže mi u emisiji Boris Dvornik. Prisjeća se i kasnijeg sukoba s Batom Živojinovićem kada su se propisno izvrijeđali na nacionalnoj osnovi, kada se petnaest godina zbog toga nisu čuli i kada su mislili da će umrijeti posvađani. "E, pa nećemo", zaključio je Boris Dvornik, "prijateljstvo s Batom ipak mi je važnije od Hrvatske..." I to bi bilo to, što se tiče emisije.

Nakon toga pijemo kavu, čavrljamo i dok se rukujemo, iznenada mu predložim da dođe mojoj majci na ručak. Žao mi čovjeka jer nema što raditi do 8 navečer, kada mu leti avion za Split. Prihvaća poziv, a majka pada u nesvijest kada ga ugleda. Zatim kuha gulaš, oblači cipele s petom i tako uparađena hoda po stanu te poslužuje čovjeka kojeg iznimno voli, dijelom i zato što je podsjeća na mog pokojnog oca. Pamtim to kao ugodno popodne. Lijepo smo se rastali. Bilo je to 2006., a Boris je umro 2008.

 

Još dugo godina nakon njegove smrti po stanu smo nalazili kojekakve zaturene stvari koje je majka u žurbi skrivala pred Dvornikom kako bi kao uredna domaćica ostavila što veći dojam na glumca.

*Nastavak u subotu, 30. novembra

star
Oceni
4.45
Ostali članci iz rubrike Feljton
image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (9)

Kad je "žabljački referendum" bolji

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (8)

Cunami velikih stratega

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (7)

I zvanično: Lele i kuku

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (6)

Kad sila Boga moli

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (5)

Žuta traka za Crnogorce

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (4)

Deset razloga ZA i hiljadu neistina PROTIV