Feljton
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (14)

"Balkan bluz" - intervju

Tuđman će ostati zapamćen kao naivac

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Ratni haveri: Milošević i Tuđman
Ratni haveri: Milošević i Tuđman
Photo: Stock

Feljtonizacija knjige "Balkan bluz" se bliži kraju. U ovih još nekoliko nastavaka prenijećemo nekoliko interesantnih intervjua. Kao obaveza se nametnuo odlazeći hrvatski predsjednik i posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić koji je za "Slobodnu Bosnu" govorio 1997. godine, dakle tri godine prije svog prvog mandata, za vrijeme živog Franje Tuđmana

Nevjerovatna lakoća komuniciranja. Razgovarali smo telefonom, a osnovna tema su bile teze koje je šef KOS-a, general Aleksandar Vasiljević iznio objašnjavajući iz svog ugla raspad SFRJ. Mesić je kratko rekao: “Pitajte”, kao što se vojnicima kaže: Pucajte!

U međuvremenu je tehnika za snimanje otkazala. Mesić se nasmijao:

“Možete li pisati?”

“Mogu.”

“Onda ću pričati malo sporije, a Vi pišite.”

Kada smo završili razgovor, napomenuo je da nema potrebe za autorizacijom “jer u principu vjeruje ljudima.” U „Slobodnoj Bosni“ je ovaj razgovor objavljen integralno, bez navođenja pitanja, kao Mesićevo reagiranje na intervju Ace Vasiljevića.

* Je li tačna tvrdnja posljednjeg načelnika KOS-a Aleksandra Vasiljevića da je savezni premijer Ante Marković tražio da JNA intervenira u jugoslovenskoj krizi?

U pričama Aleksandra Vasiljevića se nalazi niz neistina. Skrenuo bih pažnju na samo neke od njih: najprije Antu Markovića se krivo eksploatira. Marković nikada nije tražio intervenciju JNA, već je tražio da se uspostavi kontrola na granici. Vojska je iskoristila zahtjev za kontrolu granice i napravila akciju koja je kasnije, za nju, završila katastrofalno.

* Priča kaže da su evropski političari morali vršiti pritisak na srbijansko rukovodstvo kako bi ono dalo saglasnost za Vaš izbor na mjesto predsjednika Predsjedništva SFRJ?

Točno je da je evropska trojka koju je vodio Hans Vandenbruk vršila pritisak na srpsko rukovodstvo da pristane na moj izbor na mjesto predsjedavajućeg Predsjedništva SFRJ. Taj pritisak je, konkretno, vršen na Slobodana Miloševića, ali samo u smislu da mora provoditi odluke Predsjedništva koje su bile formulirane u poslovniku saveznog Predsjedništva i da se mora držati Ustava SFRJ. Prema tom Ustavu, predsjednici su bili rotirani, odnosno svaki put su dolazili iz druge republike. Znači, parlamenti su slali svoje predstavnike u Predsjedništvo, pa sam tako i ja bio poslan u Predsjedništvo SFRJ kada je na Hrvatsku došao red da da predsjednika. Hrvatska je sama odlučivala ko će biti njen predstavnik u Predsjedništvu, a predsjednik Predsjedništva se birao po automatizmu. Evropska trojka je samo tražila da se poštuje Ustav i zakoni ondašnje Jugoslavije, odnosno moje imenovanje na mjesto saveznog predsjednika.

* Koliko ste kao savezni predsjednik imali uvida u ono što se dešava u JNA?

Na toj funkciji sam formalno bio i vrhovni komandant JNA, ali nikada generali sa mnom nisu razgovarali. Nikada me nisu obavještavali o dešavanjima u JNA ili nečemu što je vezano za nju.

* Zašto je Hrvatska dok je još formalno bila član SFRJ uvozila oružje iz inostranstva?

Što se tiče uvoza oružja, hrvatski MUP, čiji je ministar bio Josip Boljkovac, tražio je od saveznog ministarstva na čijem je čelu bio Petar Gračanin da se Hrvatskoj dozvoli kupovina modernijeg oružja za policiju, jer je sve oružje koje je Hrvatska tada kupovala zastarjelo. Boljkovac je odgovorio da nema oružja u zalihama i da se ne može kupiti u tvornici „Crvena zastava“ u Kragujevcu. Prema ondašnjim propisima, ako se oružje nije moglo nabaviti u Jugoslaviji, onda je republički MUP mogao oružje nabaviti izvan Jugoslavije. Oružje je tako i kupovano.

* Kako je jugoslovenski vrh objasnio zašto se zbog naoružavanja podiže optužnica samo protiv hrvatskog generala Martina Špegelja, a ne i protiv krajiškog lidera Milana Martića?

Sve laži KOS-ovca: Aleksandar Vasiljević
Photo: Wikipedia

Kada se govori o podizanju optužnice protiv Špegelja, a ne i protiv Milana Martića, Vasiljević krije svoju pravu ulogu kao zmija noge. Kao glavni organizator ekscesa koji su se dešavali na teritoriji Hrvatske i kasnije BiH, vrlo je dobro znao o čemu se radi. Sada optužuje sve i svakoga, a vrlo dobro zna koji mu je bio zadatak. Vasiljević je radio po nalogu vojnog vrha koji je slušao jedino Miloševića. Kada je vojni vrh tražio da se vojska povuče iz Slovenije, znači da je Sloveniji dao pravo na samostalnost. Budući da u Sloveniji nije bilo prostora gdje su Srbi etnički predstavljali većinu, očito je da vojni vrh, a ni Slobodan Milošević nisu bili zainteresirani za Sloveniju. Miloševića nije interesirala ni federalna, ni konfederalna Jugoslavija, nego samo Velika Srbija. On je preko vojnog vrha radio na realizaciji tog plana. Vasiljević je bio egzekutor. Kao član Predsjedništva SFRJ bio sam u Pakracu gdje su odmetnici osvojili policijsku stanicu, razoružali sve policajce, napili se. Pomoć je poslao ministar Boljkovac i razoružao je odmetnike. Nije bilo nikakvog međunacionalnog sukoba, jer su većina policajaca u stanici bili Srbi. Nije bilo potrebe da se angažira JNA, ali su, upravo zahvaljujući Vasiljeviću, u Pakracu izvedeni tenkovi na ulice. Došla je vojska iz Varaždinskog garnizona. Htjelo se pokazati da je u pitanju međunacionalni sukob u kojem intervenira vojska kao neutralni faktor.

* Budući da ste se nalazili na licu mjesta, možete li opisati kako su na Vas reagirali JNA generali?

Ja sam pokupio sve te oficire, oko 20-ak pukovnika, četiri generala i još kakvih sve ne činova. Rekao sam im da nema razloga za intervenciju. Vasiljević je tvrdio kako su počeli međunacionalni sukobi i da je narod otišao u zbjegove. Odgovorio sam: Ja sam za vrijeme rata, kao dijete, ovdje bio u zbjegovima. Sada odoh među ljude da ih pitam zašto su otišli u šume? General Trifunović mi je rekao: „Nema nikakvih zbjegova.“ To su priče za malu djecu. Niko nije pobjegao u šume. Jednostavno, budući da niko neće da ostane u Pakracu gdje se puca, ljudi su otišli rodbini ili prijateljima izvan Pakraca. Vasiljević je imao zadatak da informira javnost kako su počeli međunacionalni sukobi i kako su nastali zbjegovi. Budući da smo to razriješili, on je onda počeo pričati kako su u Karlovcu uhapšena četiri oficira JNA. Jasno je da ih je MUP Hrvatske uhapsio.

* Zašto su uhapšeni?

Oficiri su bili naoružani i imali su sve uređaje za prisluškivanje i praćenje Josipa Boljkovca. On ih je zaskočio, pohapsio i preko Slovenije doveo u Hrvatsku. Dali su izjave, potpisali su da nisu maltretirani i pušteni su. Kasnije su tvrdili da su maltretirani čime je i general Adžić zavaravao čitavo državno Predsjedništvo, pričajući kako MUP Hrvatske hapsi oficire JNA. JNA je neprestano tražila povod da izvrši vojni udar...Ona ga je izvršila indirektno. Na martovskoj sjednici Predsjedništva SFRJ 12., 14. i 15. marta JNA je tražila da može intervenirati kada ona nađe za potrebno, odnosno da ne mora tražiti odluku Predsjedništva da intervenira. Odnos prilikom glasanja bio je 4:4. Na jednoj strani su bili Janez Drnovšek, Bogić Bogićević, Vasil Tupurkovski i ja. Na drugoj je bio nesretni Sejdo Bajramović, Branko Kostić, Jugoslav Kostić i Bora Jović. Predsjedništvo nije izglasalo uvođenje vanrednog stanja i JNA nije mogla izvršiti vojni udar. Ali ga je izvršila indirektno. Kada je vojska izašla iz kasarni, naročito na prostoru Like, ona se poslije tri mjeseca na temelju odluke Predsjedništva trebala vratiti u kasarne. Ja sam na temelju te odluke Predsjedništva tražio da se JNA vrati u kasarne, ona se nije vratila i tada je praktično izvršen vojni udar.

* Je li prisluškivan i sniman sastanak Tuđman-Milošević u Karađorđevu?

Sigurno. KOS je sve prisluškivao. To je ključna točka od koje je sve krenulo dalje. Milošević je planirao rat, u njega je ukalkulirao genocid i preseljenje stanovništva. Tuđman je bio impresioniran Miloševićem. U Karađorđevu je kalkulirao s tim da, ako se već planira nestanak BiH, dobro bi bilo da i Hrvatska uzme mrvicu teritorije i tobože stvori Veliku Hrvatsku. Time je pokazao da je ne veliki vizionar, već veliki naivac. I u povijest će ući i ostati zapamćen kao naivac. Naravno, mi nismo toliko naivni da vjerujemo kako KOS sve to nije znao.

star
Oceni
4.42
Ostali članci iz rubrike Feljton
image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (9)

Kad je "žabljački referendum" bolji

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (8)

Cunami velikih stratega

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (7)

I zvanično: Lele i kuku

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (6)

Kad sila Boga moli

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (5)

Žuta traka za Crnogorce

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (4)

Deset razloga ZA i hiljadu neistina PROTIV