Feljton
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (0)

"Balkan bluz" - intervju

U Sarajevu su me pokušali ubiti

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: Stock

Feljtonizacija knjige "Balkan bluz" se bliži kraju. U ovih još nekoliko nastavaka prenijećemo nekoliko interesantnih intervjua, a među prvima sa Jakubom ef. Selimoskim, posljednjim reis-l-ulemom Islamske zajednice Jugoslavije

Supruga posljednjeg jugoslovenskog reisa je uskliknula kada je čula da zovemo iz Sarajeva. Prije nego što je slušalicu predala Jakubu ef. Selimoskom, suosjećajno se raspitivala o životu ljudi u Sarajevu. Selimoski, iznenađen i suzdržan, nakon kratkog propitivanja i dužeg razmišljanja ipak je pristao na intervju. Razgovaramo nekoliko dana kasnije u skopskom naselju Dučandžik, u prostorijama Muslimanske vjerske zajednice čiji je savjetnik bio Selimoski.

Imao je sreću da bude prvi demokratski izabrani poglavar Islamske zajednice, ali i nesreću da bude njen posljednji poglavar prije nego što se raspala kao što se raspala i zemlja u kojoj je postojala. Za Selimoskog taj čin je bio nelegalan i nikada nije podnio ostavku na funkciju reisa. Bosanske vjerske vođe su ga razvlastile, a albanski krugovi proglasili jugonostalgičarem i otpadnikom od vjere izdavši fetvu tim povodom. Antimuslimanski krugovi su ga zbog zagovaranja balkanske islamske konfederacije smatrali fundamentalistom. Činio se tako običan, bez vjerske odore i ahmedije koje daju harizmatičnost izgledu. Tako običan naspram jačine napada koji su ga sustizali sa svih strana.

* Bili ste reis u vrijeme komunizma, ali i višestranačja. Kakva je bila razlika u odnosu prema islamskoj zajednici nove demokratske vlasti u Jugoslaviji i one stare komunističke?

Postojale su razlike. Kada sam izabran za vršioca dužnosti reisu-l-uleme, već su bili otvoreni demokratski procesi u samoj Islamskoj zajednici, ali su se i u državi počele osjećati izvjesne razlike. U prvom periodu 1990. bilo je pokušaja da se sugeriše IZ kako da obavi određene stvari ili kako da se postavi u određenim momentima. Međutim, ja sam te sugestije odbijao. I odlazak mog prethodnika reisa Huseina ef. Mujića bio je izraz volje unutar IZ.

* Zašto je otišao reis Mujić?

On je dao ostavku s obzirom da se tada pojavio pokret koji se zvao “Pokret imama” i imao je za cilj demokratizaciju IZ BiH. Tražili su neposredne izbore za rukovodioce IZ, bilo da se radi o predsjedniku Mešihata BiH, ili o reisu IZ Jugoslavije, i insistirali na promjeni Ustava IZ Jugoslavije. Kad se pojavio ovaj pokret, kao zahtjev šireg sloja muslimana, pogotovo u BiH, reis Mujić se povukao.

* U vrijeme Vašeg imenovanja došlo je do krupnih nesuglasica u Islamskoj zajednici, šta je bio njihov osnovni uzrok?

U Bosni su na bazi “Pokreta imama” unutar IZ nastale dvije suprotstavljene strane. Jedna, koja je bila za raniji status i način organiziranja IZ i, druga, koja je vršila pritisak za promjene. Lider “Pokreta imama” bio je Salih Čolaković. Tada su kandidati za Mešihat bili Salih Čolaković i Senahid Bristrić. Došlo je do podvajanja unutar IZ i jedna je grupa bila za Čolakovića, a druga za Bristrića. Na Saboru je, tajnim glasanjem, uz malu razliku glasova, prošao Čolaković. Tada je došlo do pružanja otpora određenih struktura unutar IZ na izbor Čolakovića. Stanje u IZ bi se vjerovatno u daljem periodu saniralo i sankcioniralo, međutim, počeo je rat u BiH i još se više usložnila situacija unutar IZ. To se naročito osjetilo na dan agresije na BiH kada je došlo do okruženja Sarajeva. Čolaković tada nije bio u Sarajevu i dugo vremena nije mogao doći u grad, s obzirom da tada niko nije mogao ni ući ni izaći iz Sarajeva.

* Gdje se u to vrijeme nalazio efendija Čolaković?

Početak rata zadesio ga je u Mostaru. Znate da je agresija započela neposredno iza Bajrama. Prvog dana Bajrama ja sam bio u Pljevljima gdje smo klanjali Bajram, tamo je bila centralna manifestacija zajedničke IZ. Jedva sam otišao u Pljevlja, a još sam se teže vratio. Išao sam pod zaštitom policije, preuzimali su nas od jedne republike do druge. On je tog dana bio u Sarajevu, ali je sutradan napustio Sarajevo jer je njegova porodica bila u Mostaru. Došlo je do zatvaranja grada i nije se mogao vratiti. Po Ustavu IZ, ako je predsjednik Mešihata odsutan više od 30 dana, Mešihat određuje zamjenika. Prošlo je 30 dana i pritisak opozicije je svakoga dana postajao sve jači. Govorili su da nema ko da rukovodi IZ BiH iako sam ja bio prisutan.

Posljednji reis-l-ulema IZ Jugoslavije: Jakub ef. Selimoski
Photo: FTV
* Ko je predstavljao opoziciju i šta je bila njihova namjera?

Opozicija je bila ona strana koja od starta nije prihvatila Saliha Čolakovića. Pokušao sam svojim prisustvom na neki način pokriti potrebe BiH, međutim, kada sam vidio da to stanje nije uredu, na osnovu jednog člana Ustava odredio sam tijelo, Vremenski mešihat, koje će raditi dok se ne vrati Čolaković ili se stvore uslovi za kvorum Mešihata koji bi odredio zamjenika. To je funkcionisalo do Obnoviteljskog sabora 1993. kada se pojavila inicijativa o formiranju samostalne islamske zajednice u BiH i stvari su se zaoštrile. Još od kraja 1992. postojala su razmišljanja o tome, ali je početkom 1993. došlo do formiranja ovog sabora od strane tridesetak ljudi iz Sarajeva. Oni su preuzeli na sebe odgovornost da formiraju samostalnu Islamsku zajednicu BiH i da više ne poštuju Rijaset IZ bivše Jugoslavije. Čak su tražili od mene da predam komisiji Obnoviteljskog sabora zgradu Rijaseta, finansijska i materijalna sredstva i službenike, što ja nisam mogao prihvatiti jer to nije u nadležnosti reisa. Na čelu Obnoviteljskog sabora bio je Jusuf Žiga, koji je sa Mustafom Cerićem došao u Rijaset na razgovor sa mnom. Više nisu slali komisije za primopredaju i tražili su na jedan brutalan način da predam institucije Rijaseta. Tačno je da je zgrada Rijaseta vlasništvo BiH, mi je ne možemo prenijeti iz Sarajeva, međutim, ona slovi kao zgrada Rijaseta IZ Jugoslavije, a materijalna i finansijska sredstva su bila vlasništvo Rijaseta, što znači sredstva svih muslimana bivše Jugoslavije. Da je došlo do usaglašenog razdvajanja, organizovala bi se komisija koja bi odredila ko je koliko participirao u budžetu IZ i toliko bi dobio u procesu sukcesije. Cerić je tada već bio postavljen za reisa. Čak sam prihvatio da on ima titulu reisa BiH, ali sam tražio da se konačno stanje razriješi kada se stvore uslovi da se održi sjednica Sabora BiH na kojoj će se Čolaković razriješiti dužnosti i potvrditi izbor Mustafe Cerića za reisa ili kako će se već zvati. Međutim, nakon nekoliko dana, Cerić mi je rekao da na njega vrše pritisak i da on ne može ni to prihvatiti. Od mene je tražio da potvrdim da je on reisu-l-ulema BiH, a ja to nisam mogao potvrditi, nisam imao ustavno ovlaštenje za to.

* U Sarajevu ste ostali do ljeta 1993. U jednom granatiranju pogođen je Vaš ured, kako se to desilo?

Moje ranjavanje nije bezazleno ni slučajno. Bilo je to 29. augusta 1992, tog dana je zajednička delegacija Rijaseta i Merhameta trebala izaći iz Sarajeva i posjetiti nekoliko islamskih zemalja, da afirmiramo borbu BiH protiv agresije i obezbijedimo materijalnu i finansijsku pomoć Merhametu. Dobili smo odobrenje za let od UNPROFOR-a i čekali vozilo da dođe po nas i vozi nas na aerodrom. Sjedili smo u prostoriji ispred kabineta Rijaseta kada je granata pogodila prostoriju iznad nas, moju spavaću sobu. Zid sobe je bio razrušen, namještaj potpuno polupan. Po mom uvjerenju, to je bio atentat na poglavara IZ jer su ili pretpostavljali da smo u spavaćoj sobi ili znali tačno gdje smo, pa su pogriješili za pedesetak centimetara. Dan je bio izuzetno miran, to je bila prva granata koja je pala tog dana - tenkovska, teledirigirana, kako je kasnije utvrdila vojna komisija. Svi smo bili povrijeđeni. Meni je puklo uho i zadobio sam nekoliko manjih ogrebotina. Iza zgrade Rijaseta nalazilo se malo dvorište koje smo smatrali zaštićenim, tu smo kuhali za potrebe Rijaseta. Tada se tamo nalazilo nekoliko ljudi koji su kuhali kafu i, na nesreću, od gelera te granate poginulo je petero ljudi.

* Šta ste radili tih ratnih mjeseci u Sarajevu, s kim ste komunicirali, na čemu ste se angažovali?

Do Obnoviteljskog sabora mi smo normalno funkcionirali i radili na organizovanju vjerskog života u uslovima rata. Nastojali smo da radi što više džamija, da se vjerski službenici maksimalno angažiraju na mobilizaciji naroda u odbrani zemlje i uključili veliki broj vjerskih službenika u brigade Armije BiH. Kad se formirao Obnoviteljski sabor, već smo imali određene poteškoće. Sredstva javnog informisanja, kao što su Televizija BiH, Radio i Oslobođenje, prestali su da objavljuju naša saopštenja. Čak je u Oslobođenju jednom prilikom objavljeno saopštenje Rijaseta kao saopštenje Jakuba Selimoskog, bez titule.

* Da li je sjednica Rijaseta bila osnovni razlog Vašeg napuštanja Sarajeva?

Isključivo, da bi Rijaset IZ zauzeo stav povodom formiranja Obnoviteljskog sabora u BiH, moralo se odlučiti šta će biti budućnost IZ bivše Jugoslavije. Kada sam konačno izašao iz Sarajeva krajem juna 1993., održana je sjednica Rijaseta u Isa-begovoj medresi u Skoplju. Osuđen je Obnoviteljski sabor i potvrđen stav o transformaciji IZ koji smo usvojili na prvoj sjednici u februaru 1993. Izrađen je normativni akt koji je dat na raspravu svim mešihatima IZ i planirana sjednica Vrhovnog sabora koja nije održana. U međuvremenu, nakon moga izlaska iz Sarajeva, došlo je do blokade Rijaseta u Sarajevu i njegovog nasilnog preuzimanja.

* Ko je preuzeo Rijaset?

Sadašnja struktura Islamske zajednice BiH. Ušli su u prostorije Rijaseta bez mog prisustva i bez ovlaštenih predstavnika Rijaseta, navodno sudskim ovlaštenjem. Formirana je nekakva komisija ispred Suda za pregled finansijskih sredstava Rijaseta i do njihovog izvještaja uspio sam da dođem tek prije mjesec dana. Drago mi je da su ti vještaci ocijenili, što se tiče finansijskih sredstava, da su se nalazila u Rijasetu.

* Koliko je novca ostalo u Sarajevu?

Bezbrižni: Cerić je preuzeo i Islamsku zajednicu i sva sredstva
Photo: BH Dani

U kasi nije bilo puno novca jer gotovinu nismo držali kod nas, možda oko 100.000 dolara. Devizni računi su na deviznim knjižicama u Sarajevu i sada ih je preuzeo Cerić, čini mi se da je riječ o dva-tri miliona maraka. Čekovi koje smo dobijali kao pomoć u ratnim uslovima pretvoreni su u dinare i evidentirani od ove komisije.

* U kakvim ste odnosima sa bosanskim reisom Cerićem?

Nakon našeg zadnjeg susreta u Sarajevu nemam više nikakvih kontakata sa njim. Ni tada se nismo posvađali, međutim, on je ostao na jednom stajalištu, ja na drugom. Pored toga što sam Ustavom bio zadužen za to, ja sam i tada, kao i sada, mislio da, bez obzira što se država raspala i mnogo nas ne boli glava za bivšom Jugoslavijom, ne moraju vjerske zajednice dijeliti sudbinu država. Pogotovo što smo mi, muslimani u bivšoj Jugoslaviji, pod zajedničkom jurisdikcijom od dolaska islama na ove prostore i nije bilo razloga da dođe do nasilnog raspada Rijaseta.

* Da li ste prije nego što je došlo do osamostaljivanja IZ BiH razgovarali o tome sa predsjednikom Izetbegovićem?

Više puta sam, kada se pojavila ta inicijativa, razgovarao sa Izetbegovićem, kako prije ozvaničenja Obnoviteljskog sabora, tako i nakon toga. On se držao na distanci, govorio da je to stvar Islamske zajednice i da se sa pojedinim faktorima unutar IZ nađe zajednički jezik. Kada je Obnoviteljski sabor formiran i Cerić imenovan za reisa, Izetbegović ih je primio u zvaničnu posjetu. Iz toga sam zaključio da eventualnu pomoć i podršku najvišeg rukovodstva BiH mi, kao Islamska zajednica, ne možemo očekivati.

* Postoje li, po Vašem mišljenju, u dijelu političke i duhovne vlasti kod Bošnjaka tendencije stvaranja muslimanske BiH?

Ne vjerujem da postoje mogućnosti da se u vjerskom, teološkom smislu formira muslimanska vjerska država na području Evrope. I kad bi postojale takve želje kod određenih struktura u BiH, ne vjerujem da bi mogla u ovom momentu da se formira takva zajednica na ovim prostorima. To bi bilo u suprotnosti sa jedinstvom BiH i njenom cjelovitošću. U tom slučaju, ostala dva naroda u Bosni to ne bi prihvatila i to bi bio samoubilački čin.

* Slijedeći nastavak feljtona objavljujemo u utorak, 26. januara

star
Oceni
4.34
Ostali članci iz rubrike Feljton
image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (9)

Kad je "žabljački referendum" bolji

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (8)

Cunami velikih stratega

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (7)

I zvanično: Lele i kuku

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (6)

Kad sila Boga moli

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (5)

Žuta traka za Crnogorce

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (4)

Deset razloga ZA i hiljadu neistina PROTIV