Feljton
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (3)

"Balkan bluz"

Špijun koji je volio Srebrenicu (21)

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: Stock

Da je pameti, kao što je nije knjiga “Balkan bluz”, Medine Delalić i Suzane Šačić, nekadašnjih novinarki “Slobodne Bosne” bila bi makar fakultativni udžbenik istorije na prostorima rahmetli SFRJ. S obzirom da to nije slučaj, kao i da se o nekim stvarima u BiH, ali i šire jednostavno ne priča, e-novine su odlučile da uz dozvolu autorki feljtonizuju knjigu koja prati dešavanja u zemlji Bosni i Hercegovini od dana ubrzanog ekonomskog razvoja, nekad republike u okviru SFRJ (1975.) , nerazjašnjene pogibije tadašnjeg predsjednika savezne vlade Džemala Bijedića, preko sunovrata Hamdije Pozderca, Fikreta Abdića i „Agrokomerca“, procesa zbog kojih su zatvorske kazne odslužili Alija Izetbegović i Radovan Karadžić, do ratnih događanja i ubistava zapovjednika HOS-a, Blaža Kraljevića u Hercegovini, Mušana Topalovića-Cace i mnogih drugih događaja završno sa 1995. godinom. Autorke su knjigu same izdale, a osim promocija po BiH, i to uglavnom u njenom “lošijem” ali i “većem” entitetu, knjiga nije doživjela promociju izvan njenih granica. Posljednja dešavanja - početak suđenja Karadžiću, puštanje na slobodu Biljane Plavšić, samo su bili dobar povod da kontaktiramo autorke i zamolimo ih za dozvolu da ovu fenomenalnu knjigu putem feljtona predstavimo i izvan granica BiH. U nadi da će pružiti odgovore na brojna pitanja, ali i da bi mogla samim autorkama da pomogne nekim novim saznanjima koja bi dodatno rasvetlila ovaj period predstavljamo bosansku hroniku “Balkan bluz” (Okosnicu za njen nastanak čine autorski tekstovi i intervjui objavljeni u „Slobodnoj Bosni“ u periodu od 1991. do 2000.)

Hana Rizvanović je 11. jula ležala nasred puta, paralizirana nakon sinovljeve pogibije, nesposobna za bijeg. “Pored puta ubiše jednu ženu ko’ mačku i okupiše se oko mene. ‘Kako se prezivaš?’, pita me četnik, vidim zovu ga Blagojević.“

"Rizvanović."

„Šta ti je Nurif?“

"Sin."

„Džaba su tvog Nurifa ubili. Da ga nisu ubili, bolje bi prošli i vi i mi. Ali, zapamti, tamo gdje su tvog Nurifa ubili za 24 sata će njih 5000 pod zemlju leći”.

Među pet hiljada srebreničkih muškaraca se nalazio i Huso, drugi sin Hane Rizvanović. Blagojević će prije odlaska još reći: “Tvog su Nurifa ubili samo da ne bi bio komandant Drinske doline”, pokazujući okolo rukom, pokretom koji je obuhvatao pola nebeskog svoda. “Džaba su ga ubili...”, ponavljao je, udaljavajući se.

Nurif Rizvanović je u Srebrenicu stigao početkom maja 1992. Njegov dolazak izaziva razumljivo podozrenje i sumnju. Teorije izdaje su bile konstanta na bošnjačkoj strani. Za sada je tajna je li još uvijek radio za neku od obavještajnih službi i onda kada je na funkciji komandanta 16. istočnobosanske muslimanske brigade “ubijen kao pas u novembru 1992. na putu iz Srebrenice u Tuzlu”, kako kaže njegova majka Hana. “Izumirao je 10-15 minuta”, sjeća se ona, ubijeđena da su ga srebrenički momci ubili samo da ne bi bio komandant Drinske doline.

Dugo se o njemu pričalo kao o nekom filmskom heroju koji se u zadimljenim egzotičnim barovima, ravnodušan prema svom životu, dakle otvoren za svaki rizik, susreće sa bjelosvjetskim teroristima, bludnim ženama i anarhistima. Legende o njegovim razgovorima sa najpoznatijim svjetskim teroristom Iličem Sančezom zvanim Karlos ili Šakal, akcijama, hapšenjima i spektakularnim bijegovima stizale su svugdje prije njega.

KOS je Rizvanovićev rad za Nijemce otkrio polovinom 80-ih godina na slučaju prodavanja nacrta za tenkove koje je JNA tek trebala početi proizvoditi. Uhapšen i osuđen na višegodišnju robiju, sam je sebe nazvao Crveni Džems Bond. Njegova supruga Dragica Rizvanović nerado se sjeća tekstova pisanih o mužu i misli da je u njima Nurif prikazan u lošem svjetlu. “On takav nije bio”, kaže.

“Obavještajnu službu Jugoslavije je stvarala Kominterna. Obavještajac sa svojim poslom ne prestaje raditi na dan hapšenja, penzije, uklanjanja. On radi posao kako je naučio i odan je onome ko mu je bio prvi poslodavac”, rekao je Rizvanović u svojoj ispovijesti slovenskim novinarima Svetlani Vasović i Igoru Mekini. Njima je dao svoju životnu priču snimljenu na kasete, kako bi bila objavljena u slučaju da mu se nešto dogodi. Maštao je o autobiografskoj knjizi koja bi se zvala “Crveni Džems Bond”.

Rođen u Glogovom kod Bratunca 7. juna 1949., završava srednju vojnu školu u Sarajevu, Višu tehničku školu u Zagrebu i postaje oficir JNA. Imao je siromašno djetinjstvo. Prvi susret sa vojskom datira iz 1965. kada je vidio oficira koji je odlučivao hoće li uopšte moći ići na konkurs za vojnu školu.

Oficira je gledao kao božanstvo. U sarajevskoj kasarni Maršal Tito prvi put vidi pravi krevet, gvozdenu kašiku i misli da konačno počinje živjeti život kojim su djeca komunizma već živjela. Nakon školovanja Rizvanović uspijeva da se riješi vojske koja mu ne odgovara zbog čelične discipline. Od 1982. počinje raditi na željeznici u Sloveniji, kada mu se predstavlja osoba sa imenom Ljubiša Vasić. Vasić mu nudi zanimljiv posao u Rimu. Rizvanović prije putovanja odlazi u Državnu bezbednost u Novom Mestu kako bi prijavio put što je bila obaveza svih aktivnih ili demobilisanih vojnih lica.

Traže mu izvještaj nakon povratka sa putovanja. U Italiji je predstavljen Umbertu Marsiji koji mu nudi da po Jugoslaviji dila falsifikovani novac. On uzima novac, ali nakon povratka priču prijavljuje Državnoj bezbednosti gdje traže da nastavi igru. Igra postaje četverostruka jer, vremenom, Rizvanović počinje raditi za talijansku, BND - njemačku i KOS - jugoslovensku obavještajnu službu. Bio je ubačen i u italijansku mafiju. Tek kasnije saznaje da su mafijaški bosovi znali za njegovu dvojnu igru, ali su postupili po svom kodeksu: Rico, zlatni prsten, kako su ga zvali, jeste opasan, kao policajac jeste ubačen u naše redove, greška je naša i nećemo ga ubiti, tek pažljivo pratiti.

Njegova priča zašto ga je jugoslovenska služba uhapsila 1987. na graničnom prelazu u Gornjoj Rodgoni razlikuje se od priče visokih oficira KOS-a. Oni kažu da je Rizvanović BND-u prodao nacrte za tenkove koje je JNA tek trebala početi proizvoditi, Rizvanović je tvrdio drugačije. Prema njegovoj verziji, u Ljubljani je predao izvještaj čovjeku pod imenom Boris. Izvještaj je, navodno, govorio o poznanstvu slovenačkog političara Staneta Dolanca sa Palestincom Abu Nidalom za kojim je raspisana međunarodna potjernica zbog terorizma; njegovim fabrikama u inostranstvu i slično. Nije znao da je materijal dao pravo u ruke Dolančevog sina.

Kada je pritvoren, Rizvanoviću je najprije prijetila smrtna kazna, a potom 20 godina robije. Tokom velike afere je pritvoreno 56 civila i 36 oficira JNA. Proces je vođen pod oznakom “strogo povjerljivo” i nosio obilježja državne tajne. Osuđen na sedam godina robije, Rizvanović je odležao samo tri i po godine. Branio se time da je žrtva sukoba DB-a i KOS-a, političkih intriga i sujeta. Nakon izlaska iz zatvora 1990., formalno odstranjen sa svih dužnosti, živio je u Novom Mestu u Sloveniji. U Sarajevo je stigao 1990. i nanovo se vraćao boraveći po jedan ili dva dana.

Sekretarica u preduzeću “Šipad” je prekucavala njegove „Memoare“. Ujedno ga je povezala sa određenim brojem ljudi sa prostora Livna i Glamoča koji su radili na pripremama za odbranu BiH.

Photo: Wikipedia

Sarajevski policajci, u dvostrukoj igri praćenja, su pratili rad 100 jugoslovenskih inspektora pristiglih u Bosnu pod firmom pomoći bosanskim kadrovima. Iz tog perioda je zabilježeno da je Rizvanović kontaktirao sa saveznim kadrom Vladom Jastratijevićem, koji je stigao u ekipi sa Seadom Rekićem i bio zadužen da pokriva sarajevsku općinu Centar. Izuzev činjenice da su se sretali u “Holiday Innu”, gdje je Jastratijević bio smješten, sadržaj razgovora je ostao nepoznanica.

Rizvanović je 1990. u rodnom Bratuncu pokrenuo inicijativu za formiranje Muslimanskog nacionalnog vijeća. “Upoznao sam ga čim je došao. Bio je opasno lucidan, ali izbjegavao sam neke prisnije kontakte, jer su vremena bila takva da sam se svakog morao čuvati”, kaže Ibran Mustafić koji je osnovao SDA u Srebrenici. “Niste mogli znati šta ko radi i iz kojih motiva, zbog toga sam bio na distanci”.

Sve do početka rata Rizvanović u Sloveniji radi na prikupljanju oružja za Bosnu. Okupio je 140 ljudi i zajedno su se preko hrvatskih teritorija uputili prema Bosni. U Konjević Polje je stigao sa 450 ljudi, jer su im se usput priključivali novi dobrovoljci.

“Što si došao?”, pitala ga je majka.

“Došao sam da zagradim grob svog oca”, odgovorio je.

Njegov otac je poginuo u Srebrenici 9. maja 1992.

“Nema ga, sine, nema ničijeg groba, nizašta se ne zna”.

Isto pitanje, drugačijim tonom, postavio je komandant odbrane Srebrenice Naser Orić. “Pokušat ću pomoći koliko mogu”, odgovorio je.

Hajka je počela iznenada, krajem novembra 1992. Mitingu u Konjević Polju na kojem je oko 2000 okupljenih ljudi pozivalo na linč Nurifa Rizvanovića, pridruživali su se ljudi rukovođeni različitim motivima, ali ubijeđeni da je on kriv za sve njihove patnje. Optužen je da je prodao Kamenicu Srbima i da je pucao na minaret tamošnje džamije. “Izveli su ga u masu samo u donjem vešu, valjda da poniženje bude potpuno. Naređeno je da ga ubiju, a naredbodavac je, naravno, u to vrijeme bio na drugom mjestu”, sjeća se Ibran Mustafić.

“Čim sam vidio Nasera, pitao sam: ‘Gdje je Nurif’? Odgovorio je: ‘Otišao je u Goražde’. Ta rečenica je značila da je mrtav”, kaže Mustafić. “Tada je ubijena jedna divna djevojka, Suada. Kada su je ubijali, smijali su se govoreći, pogibe i Nurifova žena. A ona se samo družila s njim”, sjeća se Hana Rizvanović.

Pad Srebrenice 1995. godine Hana Rizvanović je dočekala ležeći nasred puta, paralizirana nakon sinovljeve pogibije, nesposobna za bijeg. Bila je jedna od hiljadu majki koje su u Srebrenici ostavile svoje najdraže. Bila je jedna od stotine hiljada stanovnika BiH čije je živote rat pretvorio u priču.

* Slijedeći nastavak feljtona objavljujemo u utorak, 19. januara

star
Oceni
4.27
Povezani članci
Ostali članci iz rubrike Feljton
image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (9)

Kad je "žabljački referendum" bolji

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (8)

Cunami velikih stratega

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (7)

I zvanično: Lele i kuku

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (6)

Kad sila Boga moli

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (5)

Žuta traka za Crnogorce

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (4)

Deset razloga ZA i hiljadu neistina PROTIV

Tagovi
Nema tagova za ovaj članak