Feljton
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (470)

"Balkan bluz"

Neretva: Oslobađanje Hercegovine (17)

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Mjesto žestokih borbi: Dolina Neretve
Mjesto žestokih borbi: Dolina Neretve

Da je pameti, kao što je nije knjiga “Balkan bluz”, Medine Delalić i Suzane Šačić, nekadašnjih novinarki “Slobodne Bosne” bila bi makar fakultativni udžbenik istorije na prostorima rahmetli SFRJ. S obzirom da to nije slučaj, kao i da se o nekim stvarima u BiH, ali i šire jednostavno ne priča, e-novine su odlučile da uz dozvolu autorki feljtonizuju knjigu koja prati dešavanja u zemlji Bosni i Hercegovini od dana ubrzanog ekonomskog razvoja, nekad republike u okviru SFRJ (1975.) , nerazjašnjene pogibije tadašnjeg predsjednika savezne vlade Džemala Bijedića, preko sunovrata Hamdije Pozderca, Fikreta Abdića i „Agrokomerca“, procesa zbog kojih su zatvorske kazne odslužili Alija Izetbegović i Radovan Karadžić, do ratnih događanja i ubistava zapovjednika HOS-a, Blaža Kraljevića u Hercegovini, Mušana Topalovića-Cace i mnogih drugih događaja završno sa 1995. godinom. Autorke su knjigu same izdale, a osim promocija po BiH, i to uglavnom u njenom “lošijem” ali i “većem” entitetu, knjiga nije doživjela promociju izvan njenih granica. Posljednja dešavanja - početak suđenja Karadžiću, puštanje na slobodu Biljane Plavšić, samo su bili dobar povod da kontaktiramo autorke i zamolimo ih za dozvolu da ovu fenomenalnu knjigu putem feljtona predstavimo i izvan granica BiH. U nadi da će pružiti odgovore na brojna pitanja, ali i da bi mogla samim autorkama da pomogne nekim novim saznanjima koja bi dodatno rasvetlila ovaj period predstavljamo bosansku hroniku “Balkan bluz” (Okosnicu za njen nastanak čine autorski tekstovi i intervjui objavljeni u „Slobodnoj Bosni“ u periodu od 1991. do 2000.)

Štab vrhovne komande ARBiH početkom septembra formira tim u kome su: Zićro Suljević, Rifat Bilajac, Sefer Halilović, Vehbija Karić i Namik Džanković (operativac u Upravi bezbjednosti) koji ima zadatak da kontroliše aktivnosti Četvrtog i Šestog korpusa u operaciji oslobađanja teritorija u Hercegovini. Izrađuje se dokumentacija koju odobrava komandant Rasim Delić, a planirana operacija (koja nikada nije izvedena) dobija radni naziv “Neretva 93”.

Bliži zadatak je oslobađanje sela Vrdi, deblokada Donje i Gornje Drežnice i deblokada puta Jablanica-Mostar. Operaciju treba da izvodi izviđačko-diverzantska brigada «Zulfikar» i Drežnički bataljon, sadejstvuje 45. brb i nekoliko jedinica Četvrtog korpusa. ŠVK zaključuje kako je, da bi se realizirao ovaj bliži zadatak - deblokada Mostara, i krajnji - izlazak na granicu, bilo potrebno organizirati veću akciju na prostoru od Bugojna do Mostara. Zbog toga se navedenim jedinicama priključuju i one iz Sarajeva.

Prvog septembra 1993. Rifat Bilajac, Zićro Suljević i Vehbija Karić izlaze iz Sarajeva kako bi, u svojstvu inspektora, nadgledali dolazak jedinica u Hercegovinu. Sarajevske jedinice su trebale biti smještene u selo Grabovica. „U hrvatskom selu Grabovica su sve bili starosjedioci, izuzev jedne djevojke koja je sa majkom došla iz Konjica. Nisu imali ništa protiv da vojska bude u selu. Govorili su: Ako treba, mi ćemo na nekoliko dana izaći iz kuća dok je vojska tu”, kaže Vehbija Karić.

Prvih dana nakon što je inspekcijski tim izašao u Hercegovinu ništa nije išlo po planu. Članovima tima je najprije rečeno kako će odbrana Sarajeva biti dovedena u pitanje ako ijedna jedinica izađe iz grada, te da shodno tome jedinice neće ni izaći. Zatim je stigla poruka kako su na raspolaganju borci iz 9. i 10., odnosno brigade Ramiza Delalića i Mušana Topalovića, te borci iz jedinice Adnana Solakovića, koje treba sačekati u Hercegovini. Ove jedinice su tretirane kao relativno samostalne u odnosu na ostale ili, kako se vojnički govorilo, kao jedinice koje su van sistema rukovođenja i komandovanja.

Komandant Prvog korpusa Vahid Karavelić 5. septembra piše depešu: “Sinoć, u 22.00, četa iz 10. bb (130 boraca) i četa iz 9 mtbr (60 boraca) su bile spremne za navedeni zadatak. Sve organizacione i materijalne pripreme sa navedenim jedinicama su bile izvedene. Sinoć u 22,30 kada su stigla motorna vozila zbog jakog nevremena lično su mi Caco i Ćelo predložili da se polazak odgodi za 24 sata. Međutim, poslije toga, u toku današnjeg dana je došlo do potpunog odgađanja.” I mada je, prema Karavelićevoj depeši, došlo do odgađanja, jedinice iz Sarajeva 6. septembra stižu u Jablanicu.

“Iz Sarajeva su izašli Rusmir Mahmutćehajić i Haris Silajdžic. Obojica uz znanje predsjednika. Rusmir je pričao šta inače priča - cjelovita, suverena BiH. Silajdžić je iza njegovih leđa borce ubjeđivao da se uzalud bore, jer će sve ionako biti vraćeno Hrvatima. «Logika govori da je Haris trebao anulirati Rusmirov efekat”, kaže Vehbija Karić. Na teren stiže i ministar unutrašnjih poslova Bakir Alispahić sa 50 pripadnika odreda „Lasta“.

O cjelovitoj BiH: Rusmir Mahmutćehajić
Photo: KNS.ba

Rifat Bilajac se sjeća: “Vodio sam sastanak na kome je Alispahić rekao kako za operaciju postoji zeleno svjetlo od predsjednika, i da je on tu, kako bi jedinicu ‘Laste’ dao na raspolaganje”. Tokom noći je, bez najave, Alispahić sa «Lastama» otišao za Mostar. Vratio se 10. septembra...

U međuvremenu su jedinice koje su stigle iz Sarajeva smještene u selo Grabovica. “Seljani su ih lijepo dočekali. Bila je kasna jesen i znam da su im iznosili smokve i grožđe da jedu. Jedan starac je dao štapove za pecanje. Zato smo bili šokirani kada je došao Namik Džanković i rekao nam za zločin u Grabovici”, kaže Vehbija Karić. Zićro Suljević se sjeća: “Bili smo na sastanku u Jablanici kada je ušao Namik Džanković koji nam je sa vrata rekao da su se u noći između 8. i 9. septembra desila ubistva Hrvata u Grabovici. Svi smo bili zaprepašteni. Džanković je rekao da MUP Jablanica vrši uviđaj. Obavijestili smo Sefera, a on je Namiku naredio da se to istraži i obavijesti vojna bezbjednost u Sarajevu”.

U Grabovici je ubijeno 27 civila. “Posljednja žrtva u Grabovici je bio Hrvat, pripadnik Zukine jedinice. On je prelazio preko mosta sa lijeve obale Neretve i pitao šta se to dešava? Legitimisali su ga, a kada su vidjeli da je Hrvat, ispalili su rafal u njega i bacili ga u Neretvu”, sjeća se Vehbija Karić.

Naveče, 10. septembra u Konjicu traje sastanak kome prisustvuju Rusmir Mahmutćehajić, Safet Ćibo, Bakir Alispahić, Vehbija Karić i Sefer Halilović. Alispahić predlaže da se zbog zločina u Grabovici cijela operacija obustavi. Ostali jednoglasno odlučuju da se operacija nastavi, a paralelno radi na istrazi zločina. Dva dana kasnije jedinice kreću u akciju. Na Istureno komandno mjesto u Voljevac je stigla vijest da borci OG “Zapad” pod komandom Selme Cikotića napreduju prema Vilića guvnu. Uporedo sa izvještajima koje novinar Šefko Hodžić šalje o uspjesima u Hercegovini, nastavljaju se dalja napredovanja.

U međuvremenu stiže informacija iz Sarajeva od komandanta Prvog korpusa Vahida Karavelića koji je javio da je u Sarajevu Ismet Bajramović Ćelo napravio nered, blokirajući grad do Marin Dvora. Zbog toga je, navodno, sarajevske jedinice trebalo povući iz Hercegovine. Kasnije će se pokazati da je informacija bila netačna. Halilović je svojim suradnicima odmah rekao kako sumnja u istinitost Karavelićeve informacije i da se vjerovatno radi o igri kako ofanziva ne bi uspjela. “Iza ovog”, kaže on novinaru Šefki Hodžiću, “vjerovatno stoje oni koji idu na podjelu Bosne, a njima na ruku ne bi išle značajne vojničke pobjede od Gornjeg Vakufa do Mostara”.

Poslijepodne, 18. septembra su nastavljene borbe na južnom dijelu ratišta prema Mostaru. Narednog dana je Halilović tražio da ga Zuka informiše o stanju na terenu. “Je li crkla životinja?” , pitao je aludirajući na planinu Medvjed. “Životinja je crkla i pet puta više”, euforično je odgovorio Zuka, aludirajući na kvadraturu oslobođene teritorije.

U Grabovici je ubijeno 27 civila: Odavanje počasti
Photo: Abcportal

Šef tima Halilović tada ne zna pod koliko je jakim mjerama „obrade“ službi bezbjednosti. U principu »Četiri osobe su bile zadužene za slušanje Halilovića, ali ako smo imali više posla, onda smo dobijali ispomoć«, kaže jedna od osoba zaduženih za slušanje njegovog telefona. Službe su, kada je najavljen njegov put u Hercegovinu, angažovale i nove operativce zadužene za „pokrivanje“ i „sabotiranje“. Tada oficir bezbjednosti Prvog korpusa ARBiH, Izet Mustafić je svjedočio kako je izašao na Igman sa specijalnim zadatkom: «Moj zadatak je bio da onemogućim bilo kakav uticaj Halilovića na izvođenje borbenih dejstava i da se svim potčinjenima prenese da Halilović nema nikakva ovlaštenja i da se do posljednjeg vojnika prenese da ne trebaju slušati nikakva naređenja, eventualno, izdata od njega».

Po povratku u Sarajevo, Mustafić je, prema vlastitom priznanju, za uspješno obavljen zadatak dobio 500 DM. Da je Mustafić svoj dio posla dobro odradio, vidi se iz pisma koje Halilović tih dana šalje Rasimu Deliću: »Kud god se okrenem, imam utisak da je blokada«. Uprkos svim opstrukcijama, dan kasnije glasnogovornik UNPROFOR-a Vilijam Ajkman saopštava na konferenciji za štampu u Sarajevu: “Borbi je bilo i na liniji Vrdi - Drežnica. Armija BiH je na tom dijelu fronta napredovala ka Mostaru za čitavih 10 do 12 kilometara”, a nešto kasnije “Cjelokupno područje oko Drežnice prema Mostaru je sada u rukama Armije BiH. Na mnogim mjestima, na tom dijelu ratišta postrojbe HVO-a se nalaze u okruženju Armije.”

Bilo je ovo jedno od rijetkih saopštenja UNPROFOR-a u kome se govorilo o uspjesima Armije BiH. Ovakvim razvojem situacije u Hercegovini nisu svi bili zadovoljni. Pogotovo ne oni koji su navijali za to da na Bošnjačkom saboru bude prihvaćen Owen-Stoltenbergov mirovni plan.

* Slijedeći nastavak feljtona objavljujemo u utorak, 5. januara

star
Oceni
3.40
Ostali članci iz rubrike Feljton
image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (9)

Kad je "žabljački referendum" bolji

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (8)

Cunami velikih stratega

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (7)

I zvanično: Lele i kuku

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (6)

Kad sila Boga moli

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (5)

Žuta traka za Crnogorce

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (4)

Deset razloga ZA i hiljadu neistina PROTIV

Tagovi
Nema tagova za ovaj članak