Feljton
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (0)

Dosije: 18 godina od napada JNA na Dubrovnik (8)

Ritualno ubijanje gradova

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: Stock

Pre gotovo dve decenije u opštem političkom metežu po receptu Slobodana Miloševića, 1. oktobra 1991, započeo je „Rat za mir“ kako su napad JNA i crnogorskih rezervista na Dubrovnik opisali tadašnji funkcioneri Crne Gore. Čitaocima e-novina predstavili smo mnoga dokumenta i članke koji opisuju strašnu atmosferu te mračne jeseni 1991. godine kad se pod udarom srpsko-crnogorske vojske našao jedva branjeni Dubrovnik...

Na petogodišnjicu pohoda na Dubrovnik, tadašnji crnogorski predsjednik Momir Bulatović je taj čin uvrstio u vizionarstvo svoje stranke. Govoreći o dosljednosti i zaslugama vladajućih socijalista, koji sebe odavno poistovjećuju sa državom, Bulatović se na Žabljaku, na izbornoj konvenciji DPS, pohvalio da je u tom mjestu 20. septembra 1991. godine, proglašena "prva ekološka država na svijetu", a "samo dan poslije toga, naši momci u uniformama JNA izašli su izvan granica Republike Crne Gore u legitimnoj odbrani SFRJ".

"Mi smo bili partija koja je stajala i iza jednog i iza drugog" - konačno je priznao predsjednik Bulatović. A godinama se pravdao pred domaćom i svjetskom javnošću da je rat za Dubrovnik vodila bivša JNA i da ga je prevario Kadijević. To zakašnjelo priznanje otvara pitanje: može li Bulatović, koji je 1991. godine pozivao u "antifašistički rat protiv pomamljenog ustaštva", pet godina nakon "dubrovačke oluje", priznanjem da je iza svega toga stajala njegova stranka, skinuti sa sebe odgovornost rušitelja Konavala i Dubrovnika?

PRIZNANJE: Podsjećajući da državni mediji nameću kolektivni zaborav, tadašnji lider parlamentarne Socijaldemokratske partije Crne Gore Žarko Rakčević, koji se u ratnom parlamentu opirao logici rata i ukazivao na posljedice (na primjeru Skadra), na petu godišnjicu "rata za mir" ovako varira DPS-slogan "Sigurno": "Sigurno je da je jedini imperijalni rat, rat za tuđe interese i tuđe teritorije, koji je Crna Gora vodila u ovom vijeku izgubljen. Oni koji su pozivali u rat za mir, kažu da su i pored desetina i stotina mrtvih i ranjenih građana Crne Gore - sačuvali mir. Apsurno je, ali sigurno, da su Crna Gora i Srbija izgubile rat u kome, navodno, nijesu učestvovale. Sigurno je da su oni koji kažu da Crna Gora nije učestvovala u ratu zaboravili da kažu svojim građanima za ratnu odštetu koju će platiti isti ti građani. Sigurno je da je Prevlaka izgubljena. Sigurno je da smo zbog politike DPS-a kao Crna Gora izgubili mnogo prijatelja i saveznika. Zbog te politike smo zasigurno zajedno sa Srbijom izopšteni iz međunarodne zajednice i izvedeni na stub srama. Sigurno je da će većina građana Crne Gore još dugo ispaštati zbog ovakve politike i vlasti. Poraz jedne politike se sigurno ne može sakriti festivalima, spektaklima i preskupim zabavno-muzičkim programom", kazao je Rakčević.

To, međutim, Bulatovića nije mnogo uzbuđivalo. Na sve to crnogorski Predsjednik na promocijama svoje stranke, uporno ponavlja: "Nijesmo učinili niti jednu grešku", te da upravo zbog toga svijet uvažava Crnu Goru. Poznavaoci ovdašnjih prilika, međutim, zbog tih Bulatovićevih izjava ne znaju da li da se smiju ili plaču. A što se počinjenih grešaka tiče, dovoljno je samo nekoliko pitanja, koje je Predsjedniku uputio tih dana Rifat Rastoder, potpredsjednik SDP: "Ko je vodio 'rat za mir' i kolika je ljudska i materijalna cijena toga poraza? Ko će platiti ratnu odštetu? Ako je DPS sačuvao međunacionalnu toleranciju - pod čijom je vlašću etnički očišćena pljevaljska Bukovica i prorijeđena Boka? Zašto su otimani i ubijani putnici i građani? Ko je sudio za riječ i mišljenje političkim suparnicima? Ko je silom deportovao izbjeglice na ratište? Ako je Crna Gora ravnopravna - zašto su crnogorski aerodromi u vlasništvu Srbije, a Crnogorsko primorje poligon Vojske Jugoslavije? Kojim to putevima vodi Crnu Goru u balkanske i evropske, svjetske integracije, kada su joj svi putevi zatvoreni, osim ovog prema Beogradu?".

Pogled kroz granatu: Crnogorski bunker iznad Dubrovnika
Photo: Stock

Taj sramni i prljavi rat, pljačkaški dakako, trajao je godinu dana, a potom je svaka stopa hrvatske teritorije morala biti vraćena. Nakon godine zaludnog vojevanja, sve je bilo okončano dogovorom Tuđman-Ćosić o demilitarizaciji Prevlake i povlačenjem jugo-vojske 15 kilometara u dubinu crnogorske teritorije.

ZLOČIN: "Oslobođenje" i "čišćenje" Dubrovnika nije preduzeto zbog toga što su "ustaše" napale Crnu Goru, još manje "iz razloga humanosti" (Branko Kostić), zbog blokiranih kasarni i ugroženog srpskog življa na dubrovačkom području, ili "zbog fašizma" (Momir Bulatović), već je to od početka bila organizovana i smišljena akcija državno-vojnog vrha da se zauzme sve do Splita i Neretve, pa tek onda diktiraju pregovori sa Hrvatskom i međunarodnom zajednicom. Bivši predsjednik bivšeg Predsjedništva SFRJ dr Borislav Jović u svojim dnevničkim bilješkama "Posljednji dani SFRJ" dokazuje kako je osnovni cilj Slobodana Miloševića (i njega, razumije se) bio da JNA zaposjedne teritorije sa srpskom većinom u Hrvatskoj. General Veljko Kadijević u knjizi "Moje viđenje raspada" potvrđuje da je vojni vrh poslije marta 1991. prihvatio "omeđavanje" buduće Jugoslavije. Tada je i lider Srpskog pokreta obnove (SPO) Vuk Drašković u otvorenom pismu Dobrici Ćosiću (31. jul 1991) razgraničavao: "Srbi i Hrvati, poslije ovoga rata, moraju da se razgraniče. Ni Knin ni Borovo ne mogu više ni u jednom miru biti u sastavu hrvatske države".

Kad je tako, kako tek zvuče riječi pravdanja za početak "rata za mir" crnogorskog ministra odbrane Božidara Babića (bio je pukovnik, pa ubrzo general-potpukovnik i komandant Druge armije), izgovorene kad je napadnuta Hrvatska: "Zar treba postaviti pitanje zašto sada van Crne Gore? Hoćemo li ostaviti pripadnike JNA i sve one koji žele da žive zajedno same na milost ustaškim zvijerima? Zar nije granica tamo gdje je naš vojnik, vojnik JNA, napadnut? Treba konačno na silu odgovoriti silom i primorati ustaške vrhovnike, poglavnike i stožernike da u svoju suverenost za kojom žude, mogu otići, ali malo drugačijim načinom nego kako su zamislili".

A kad je crnogorska demokratska opozicija na Cetinju pjevala: "Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče", ministar odbrane Babić se žestoko obrušio na njih poručivši: "Oni su napali nas". "Nije Crna Gora i JNA na njihovoj teritoriji izazvala, počela i vodila rat protiv ustaške vlasti i zavedenog hrvatskog naroda na tom prostoru (Dubrovnika), nego su upravo ta 'demokratska' vlast i njihove oružane formacije napale Crnu Goru i djelove oružanih snaga na njenim granicama" - masno je odvalio Babić.

Vukovar, Dubrovnik, Sarajevo - rušenje gradova postala je doktrina. O savremenom varvarstvu poznati graditelj i humanist, arhitekta Bogdan Bogdanović, u knjizi "Grad kenotaf" kaže:

Postmoderna skulptura: Kad se udruže crnogorski rezervisti i JNA
Photo: Stock

"Nije mi jasna ta vojna doktrina koja nalaže kao jedan od prvih ciljeva, možda i kao prvi - rušenje gradova. Civilizovani svet će, ranije ili kasnije, s ravnodušnošću slegnuti ramenima na naša međusobna klanja. Šta bi drugo? Ali rušenje gradova neće nam nikad zaboraviti. Bićemo - i to baš mi, srpska strana bićemo upamćeni kao rušitelji gradova, novi Huni. Užas zapadnog čovjeka je razumljiv. On već više stotina godina čak i etimološki ne razdvaja pojmove 'grad' i 'civilizacija'. Besmisleno rušenje gradova on ne može, ne ume drukčije shvatiti do kao manifestno, siledžijsko suprotstavljanje najvišim vrednostima civilizacije."

U Feral tribjunu poznati književnik Mirko Kovač (1996) bilježi o Crnogorcima koji su "oslobađali" Dubrovnik: "Napokon, imaju dvojnu federaciju na čijem je čelu ratni zločinac od kojega se i Crnogorci distanciraju, ali ne toliko zbog zločinstva koliko zbog njegovog gubitništva i loših ratova u kojima se Crnogorci nisu proslavili junaštvom i nisu ginuli za ideale čojstva, nego za pršut i video-rekorder. Ako ima išta dobro u Miloševićevoj politici, onda je barem to što je srozao mnoge crnogorske i srpske mitove i doveo oba svoja naroda dotle da se srame vlastite povijesti."

ZAKLJUČAK: U ljeto 1991. Prevlaka je poslužila samo kao izgovor za napad na Konavle i opsadu Dubrovnika. Dok se govorilo o odbrani Jugoslavije od "ustaša", tamo je zaposjednuta teritorija na putu stvaranja Velike Srbije. Pred zidinama Dubrovnika posrnula je guslarska, mitomanska Crna Gora, koja je oskrnavila ljepotu vijekova i stekla svjetsku slavu varvara. Dolazi vrijeme kada će za sve to morati da se plati. U otpečaćenoj optužnici Haškog tribunala saopšten je podatak o hrvatskim snagama koje su, po izjavama ovdašnjih generala i političara, bile prijetnja Boki i Crnoj Gori: "Hrvatske odbrambene snage u Dubrovniku i okolini brojale su otprilike 670 vojnika, koje su pokrivale područje od oko 75 kilometara."

Prema haškoj optužnici, četvorica oficira bivše JNA( Strugar, Jokić, Zec i Kovačević), djelujući individualno ili u saradnji sa drugima, učestvovali su u zločinima (taksativno navedenim) kako bi obezbijedili kontrolu nad onim dijelovima Hrvatske koji je trebalo da uđu u sastav takozvane "Dubrovačke Republike". U optužnici stoji: "Cilj JNA i vlada Srbije i Crne Gore bio je da se to područje izdvoji iz Hrvatske i pripoji Srbiji/Crnoj Gori i drugim oblastima u Hrvatskoj i Bosni koje je trebalo da potpadnu pod kontrolu Srba."

U Hagu je, Jokićevim priznanjem krivice počelo skidanje kolektivne krivice sa Crnogoraca. Jedino tako - kad se imenom i prezimenom bude znalo ko su zločinci - nećemo biti upamćeni kao rušitelji gradova, novi Huni.

 ČINJENICE: Pismo dr Hrvoja Kačića Momiru Bulatoviću 1991. godine otkriva neke nove detalje spram sramnog rata protiv Dubrovnika. "I Vi ste, zacijelo, vidjeli emisiju TV Crne Gore, u kojoj je gledateljima lansirana laž o izbijanju obračuna na hrvatskoj strani, pri bestijalnom rušenju Dubrovnika, na dan sv. Nikole, ove tužne jeseni. Obraćam Vam se da Vas upozorim da obilato kasnite u zaustavljanju obmanjivanja crnogorske javnosti o onome što se događa u Dubrovniku. Kao što Vam je poznato, svijet je zaprepašćen agresijom na Hrvatsku, a iznad svega rušilačkom silom koju upotrebljava Armija zajedno sa crnogorskim rezervistima. Previše je krvi proliveno, nečuvene pljačke i pustošenja počinjena su na hrvatskom tlu u blizini susjedne Crne Gore.

Ratni seks: Silovanje Bulatovića od strane njegovih pristalica
Photo: Dragan Kujundžić

Šutnjom pratite kako Vas Milošević, kroz usta svog ministra Jovanovića, sramoti pred svijetom, negirajući upletenost Srbije u ovaj prljavi rat, jer izjavljuje da protiv Dubrovnika ratuju JNA i Crna Gora. Ćutnjom pratite kako se ruši Zadar, u kojem ste se školovali. Nema Vašeg protesta što se uništava Dubrovnik, uz koji Vas vežu samo dobra iskustva. Spomenici i arhivi se u Dubrovniku uništavaju, iako povijest Crne Gore ima svoje ishodište u civilizacijskim tekovinama hrvatskog Dubrovnika.

Nijedan čovjek, a pogotovo intelektualac, ne smije šutnjom pridonositi da se ponori i provalije nastavljaju. Što je čovjek na odgovornijem mjestu, to mu ostaje manje prostora i vremena za šutnju u ovim dramatičnim vremenima. Ako hoćete da se vjeruje Vašim operativnim izjavama kako Crna Gora nema teritorijalnih težnji prema Republici Hrvatskoj, pa i da Vam se vjeruje kako ne možete kontrolirati vojsku, nitko Vam neće vjerovati da nemate moći i uticaja na Televiziju Crne Gore i medije javnog informiranja u Vašoj Republici. Zaustavite lansiranje laži i proizvodnju mržnje prema Dubrovniku i Hrvatskoj.

Svako odgađanje da uvidite i shvatite kakav je zločin počinjen nad Dubrovnikom, tim povijesnim gradom jedinstvene ljepote i vrijednosti u svijetu, i cjelokupnim pučanstvom vodi Vas i u osobnu odgovornost za konačni rasplet, jer je i poraz osvajača neizbježan“.

(KRAJ)

star
Oceni
3.44
Ostali članci iz rubrike Feljton
image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (9)

Kad je "žabljački referendum" bolji

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (8)

Cunami velikih stratega

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (7)

I zvanično: Lele i kuku

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (6)

Kad sila Boga moli

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (5)

Žuta traka za Crnogorce

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (4)

Deset razloga ZA i hiljadu neistina PROTIV

Tagovi