Feljton
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (1)

Dosije: 18 godina od napada JNA na Dubrovnik (7)

Rat, opijum za narod

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Legitimni motiv za ratovanje: Džabe pečenje, stiže i vinjak
Legitimni motiv za ratovanje: Džabe pečenje, stiže i vinjak
Photo: Stock

Pre gotovo dve decenije u opštem političkom metežu po receptu Slobodana Miloševića, 1. oktobra 1991, započeo je „Rat za mir“ kako su napad JNA i crnogorskih rezervista na Dubrovnik opisali tadašnji funkcioneri Crne Gore. Čitaocima e-novina predstavićemo mnoga dokumenta i članke koji opisuju strašnu atmosferu te mračne jeseni 1991. godine kad se pod udarom srpsko-crnogorske vojske našao jedva branjeni Dubrovnik...

Rat protiv Dubrovnika podgorička “Pobjeda” pratila je u mentalno-oštećenom raspoloženju karakterističnom za patriotski zanos u poslednjoj fazi raspadanja. Kako je to izgledalo vidi se u sledećim tekstovima koji su pokušavali da podignu raspoloženje i moral pomahnitalih masa.

NIKŠIĆ, GRAD VELIKOG SRCA: Danas je iz nikšićke kasarne prema hercegovačkom ratištu otišla još jedna četa sastavljena od oko 70 vojnika dobrovoljaca. Prema riječima načelnika Vojnog odsjeka i Teritorijalne odbrane Nikšića, potpukovnika Momčila Perovića, broj dobrovoljaca iz Nikšića zaključen sa današnjim danom je 1.128. "Broj dobrovoljaca je impozantan. Međutim, problem je nedostatak dijela opreme, što naši dobrovoljci ne mogu da shvate, već hoće odmah s puškom u ruci da jurišaju. Tražićemo preko Komande korpusa da nam se obezbijedi oprema srazmjerno prilivu dobrovoljaca. Moramo, ipak, u tome biti oprezni jer dio opreme moramo sačuvati za odlučujuće akcije koje dolaze“, kaže potpukovnik Perović.

ŽABLJAK – POKLONILI VOLA: Tripko Novosel, ugledni poljoprivrednik sa Bosače kod Žabljaka, i Budimir Andeselić, vozač Zajednice NP "Durmitor", udružili su novac, zajednički kupili vola, jutros ga utovarali na kamion i odvezli na ratište kod Dubrovnika. Transport ovog neobičnog poklona za vojnike obezbijedio je Ski Centar Durmitor ustupivši odgovarajući auto i vozača. Sa njima je otišao i Dajo Vojinović, radnik Kulturno-turističkog centra koji je kupio više šteka duvana i nekoliko flaša pića da časti vojnike.

Na frontu redovnih vojnika i rezervista, raspoređenih u jedinice JNA, sa ovog područja ima više od 200. Znatan je i broj dobrovoljaca, među kojima su i Milovan Baranin i Žarko Krstajić, koji su prekjuče samoinicijativno otišli i prijavili se u ratnu jedinicu.

ULCINJ - PRIMJER IZVIĐAČA: Izviđački odred "Niko Đakonović" organizovao je prikupljanje pomoći za izbjeglice sa hrvatskog ratišta, kao i za borce JNA. U apelu koji je upućen građanima traži se da oni daju odjeću, obuću, ćebad i hranu dužeg roka trajanja.

MOJKOVAC - HOĆE NA FRONT: Iz mojkovačke opštine se do sada na frontu nalazi, ili je spremno da tamo ode, ukupno 784 borca ili svaki 13. stanovnik opštine - rekao nam je Stojan Drobnjak, načelnik Odeljenja za narodnu odbranu pri SO. Dobrovoljaca je ukupno 133, mada se njihov broj povećava. Na front je otišlo 37, a nestrpljenje za poziv onima koji su se javili sve više raste. Zbog toga je na front otišlo desetak ljudi više. Sastav dobrovoljaca je različit i po godinama i po strukturi. Ima ih od 20 do 60 godina starosti.

PLAV - I MUSLIMANI PROTIV FAŠISTA: I prije nasrtaja hrvatskih bojovnika na jedinice JNA u neposrednoj blizini granice Crne Gore, na poručju plavske opštine bilo je interesovanje za stupanje u dobrovoljačke jedinice, u prvom redu među stanovništvom crnogorske nacionalnosti. Do sada se prijavilo 23 dobrovoljca, među kojima tri Muslimana i jedna djevojka. To je Senka Gojković iz Velike, kojoj su dva brata aktivne starješine JNA, a treći se nalazi u jedinicama rezervnog sastava. Prijavljivanje i dalje traje i očekuje se narednih dana broj dobrovoljaca bude povećan. Prvi se 3. oktobra, javio Petar Bojović, penzionisani milicioner iz Grnčara kod Gusinja. Danas smo saznali da je sutradan, ne čekajući da dođe na red za upućivanje u jedinice, sam otputovao prema Hercegovini i, najvjerovatnie, već se nalazi na ratištu. Ostali čekaju da budu pozvani.

ŠAVNIK DOSAD 60 DOBROVOLJACA: Iz najmanje po broju stanovnika opštine u Republici već se nalazi 200 rezervista u ratnim jedinicama na ratištu u Hercegovini. Odjeljenju za narodnu odbranu dosad se prijavilo 60 dobrovoljaca, a interesovanje je izuzetno veliko.

HERCEG-NOVI, POMOĆ STALNO PRISTIŽE: Pomoć koju Hercegnovljani prikupljaju za borce i pripadnike JNA, koji se nalaze od Trebinja do Dubrovnika, svakodnevno se uvećava. Pored hrane, sokova, cigareta, prikupljena su i znatna novčana sredstva. Novac uplaćuju pojedinci, mjesne zajednice, razna udruženja. Tako je Špiro Vuksanović iz Zelenike uplatio 10 hiljada dinara, Crkva sv. Bogorodice iz Bijele - pet.

BUDVA -  DOBROVOLJACA SVE VIŠE: Prema podacima iz Odjeljenja za narodnu odbranu u Budvi, posljednjih nekoliko dana, ovom odjeljenju javilo se 260 dobrovoljaca iz ove opštine, među kojima su i dvije žene. Dvadeset pet dobrovoljaca prije dva dana već se javilo ratnim jedinicama na graničnom području između Crne Gore i Hrvatske. Znatan broj njih otputovao je danas u okviru odreda Teritorijalne odbrane ove opštine.

BIJELO POLJE NEĆE DA ČEKAJU: Juče su iz Bijelog Polja na front pošla 52 dobrovoljca. Inače, interesovanje za dobrovoljni odlazak u redove JNA iz dana u dan sve je veće. Prostorije Vojnog odsjeka pune su ljudi, koji zahtijevaju da idu odmah u borbu. Orgnima TO zbog toga bilo je teško da ispoštuju zahtjev pretpostavljene komande o slanju 52 dobrovoljca. - "Hoću da se borim protiv fašista". "Kad mladi ginu, sramota je sjedeti uz ognjište","Neću da osramotim tradiciju predaka" - vojnički kratko, rekli su nam Jole Rondović, Lazar Mrdak, Mićun Vuković i Milenko Bošković.

KOTOR PODRŠKA I SOLIDARNOST: Podrška i solidarnost žitelja kotorske komune sa borcima na braniku slobode i domovine, ispoljava se u raznim vidovima. Akcija na prikupljanju pomoći za borce, za porodice rezervista, poginulih i ranjenika i sve one kojima je, u ovim dramatičnim trenucima, potrebna pomoć je u punom jeku: radnici "Jadrana" iz Perasta šalju pun kamion hrane kasarni u Kumboru. Učenici OŠ "Veljko Drobnjaković" iz Risna sakupili su 1.500 dinara. U MZ Radanovići sinoć je sakupljena samo za dva sata 52 hiljade dinara, a mještani Radanovića poslaće cielo stado od 40 ovaca, naravno, pečenih, vojnicima na frontu. Ribar Mirko Lazarvić iz Bigove, pokloniće vola vojnicima i rezervistima, a ponudio je smještaj za jednu porodicu izbjeglica u svom domu. Žene Škaljara, Prčanja, Dobrote i drugih mjesta, otvorile su punktove za prikupljanje hrane, pića, sredstava za higijenu i drugih stvari, neophodnih borcima. I juče je nekoliko radnih organizacija uputilo pun kamion hrane na front na graničnom području sa Hrvatskom, a u pošiljci se našla i ogromna torta koju su umjesile žene "Jugopetrola" za sve vojnike koji ovih dana slave rođendan.

ROŽAJE ĆUTNJA I STREPNJA: Ratna događanja na granici Crne Gore, Hrvatske i u Hercegovini, u rožajskoj opštini prate se ćutanjem. Zapravo, nema zvaničnih reagovanja ni jedne od političkih stranaka, a nijesu se oglasili ni opštinski forumi. Ratni okršaji, istina, izazivaju strepnju i strah, a izvještaji sa ratišta prate se sa izuzetnom pažnjom. Ugao gledanja na ratne događaje ovdje zavisi od stranačke i nacionalne pripadnosti. Prema već ranije izrečenim ocjenama SDA, JNA je izgubila obilježje jugoslovenske i narodne vojske. Kod Crnogoraca i Srba, međutim, primjetno je raspoloženje prema JNA. No, uprkos različitim gledanjima ovdje je mirno i nema međunacionalnih i drugih incidenata. Život teče, uz miris ratne psihoze, naizgled uobičajeno, a na nemirna vremena podsjeća i mobilisani rezervni sastav milicije. Sa žaljenjem se primaju vijesti i slike poginulih mladića. Prema nezvaničnim saznanjima, sa područja ove opštine u ratnim jedinicama koje se nalaze u zoni ratnih dejstava ima svega desetak rezervista. Podsjetimo, posljednja mobilizacia ovdje je naišla na veoma slab odziv. Danas smo saznali da su se Sekretarijatu za narodnu odbranu u Rožaju javila dva dobrovoljca spremna da krenu na prvu borbenu liniju. To su Feriz Luboder i Mojsije Babović.

CETINJE -  I DJEVOJKE U STROJU: U Cetinju se javilo oko 450 dobrovoljaca. Među njima je i 11 žena i djevojaka, koje žele da se pridruže svojim drugovima. Na ratištu preko hiljadu rezervista iz Cetinja časno izvršava svoje borbene zadatke. Danas je, kako doznajemo, u ime svih dobrovoljaca njih dvadesetak bilo kod predsjednika Skupštine opštine i tom prilikom su tražili da odmah dobiju uniforme i naoružanje, te da se smjeste do odlaska na front u kasarne. Inače, 15 dobrovoljaca je već upućeno sa materijalnim sredstvima u jedinicu 2331. Mirko Gardašević, sekretar Vojnog odsjeka u Cetinju, obavijestio nas je da su najodgovornii predstavnici cetinjske opštine prije neki dan posjetili cetinjske borce iz brigade "Veljko Vlahović", na ratištu u blizini Trebinja, a svoje drugove na Debelom brijegu posjetili rukovodioci Sindikata "Obod". Inače, danas je u Cetinju pojačana akcija pružanja pomoći porodicama vojnih obveznika koji se nalaze u ratnim jedinicama. Po riječima Slobodana Martinovića, sekretara Crvenog krsta Cetinja, u toku sjutrašnjeg dana dio porodica će biti posjećen i pružiće im se adekvatna pomoć. Inače, akcija je stalna. Na spisku dobrovoljnih davalaca krvi je preko 40 osoba. Istovremeno, teče akcije pomoći za 21 izbjeglu porodicu iz Slovenie i Hrvatske, koje su ovdje našle utočište.

Hiljadu ratnih podgoričkih želja: Ubi, zakolji, da Hrvat ne postoji
Photo: bih-x.info
TITOGRAD ŽELJA OD HILJADU ŽELJA: Od početka ratnih operacia jedinica JNA u Hercegovini i na granici Crne Gore i Hrvatske, Vojni odsjek u Titogradu pod stalnom je "opsadom". Ovoj ustanovi svakodnevno se prijavljuju stotine dobrovoljaca. Samo su im godine različite - želja im je ista, velika: hoćemo, vele, u prve borbene redove, i to odmah. Objašnjenja da će svi biti upisani, da budu strpljivi i da će ih pozvati ako bude potrebno, često nailaze na negodovanje. Kako da mirno čekamo, kažu u glas, kada tamo naša braća, prijatelji i komšije biju tešku bitku. Hoćemo da im pomognemo, da što prije završe posao sa rušiteljima Jugoslavije.
- Hoću da branim svoju otadžbinu i da pomognem braći Srbima. Nema tu šta mnogo da se objašnjava, kaže 56-godišnji Stefan Rašović iz Fundine.Među desetinama dobrovoljaca danas smo zatekli i sedamdesetogodišnjeg Veljka Radosavovića. S partizanskom knjižicom u rukama strpljivo čeka da ga upišu u podugačak spisak.
- I 1941. sam krenuo u rat. Imao sam 19 godina. Iz najuže familije otišlo nas je dvanaestoro, vratilo nas se troje. Današnje zlo je isto kao ondašnje. Petnaest mojih je sada na bojom polju, povešću ih još 20. Neću da čekam da mi fašisti dođu na kućni prag. Treba ih otjerati što dalje, poručuje Veljko Radosaović.
- Ko je rodoljub, ko je bio u armiji i tamo se zakleo da ne bi trebalo da to pogazi i da ima dilema. Tražiću da me odmah pošalju na prvu liniju fronta. Treba neprijatelja udarati svom snagom, da zapamti da ne može raditi šta hoće, kaže 27-godišnji Svetislav Lučić, rodom iz Manastira Morače.
I 40-godišnji Boro Mikić, kuvar, otac troje djece je nestrpljiv: hoće u borbu. - Pošteni ljudi, veli, ne bi trebalo da čekaju. Mjesto im je na frontu. U drugom redu je i 44-godišnji Radovan Vuković, inžinjer u "Radoju Dakiću". Otac je dvoje djece. Njegove misli su ovih dana daleko od najbližih, egzistencijalnih i podstanarskih nevolja. - Svima koji su stasali za oružje, koji mogu da nose pušku mjesto je na frontu. Ne mogu više da čekam poziv pa sam odlučio da se prijavim u dobrovoljce, kaže Vuković.
- Ja sam bio oslobođen vojske, ali u situaciji kada se hrvatska vlast drznula da atakuje na Crnu Goru i na njenu slobodu, svi rodoljubi treba da stanu pod komandu JNA. Spreman sam da odmah odem na bojište i da pomognem braći, priateljima i komšijama, kaže radnik Kombinata aluminijuma Čedo Mijović, otac četvoro djece.

DANILOVGRAD, VISOK PATRIOTIZAM: I pored činjenice da je znatan broj Danilovgrađana mobilisan i uključen u redove Jugoslovenske narodne armije, nadležnima se prijavilo već 150 dobrovoljaca za odlazak na bojište. Taj broj raste, zahvaljujući svijesti građana ove opštine, kažu u Operativnom odboru za praćenje, koordinaciu i sprovođenje mjera odbrambenih priprema. Odbor je inače formirao informativni punkt u Sekretarijatu za narodnu odbranu.

IVANGRAD TRI ŽENE HOĆE NA FRONT: Odziv Ivangrađana na posljednjoj mobilizaciji nije bio zadovoljavajući. Međutim, od kako je "zagustilo", već nekoliko dana vojni odsjek bukvano je opsjednut dobrovoljcima između 18 i 60 godina, koji traže da odmah budu upućeni na krizno područje. Za sada ih je preko 200. Raduje i to što među dobrovoljcima ima i Muslimana, a prijavile su se, čak i tri žene: Olga Stojković, Senka Gojković i Milka Marković. Mujko Adrović, pedesetogodišnjak iz Vrbice kod Ivangrada tražio je da bude upućen u Petu proletersku udarnu brigadu, čiji je vojnik bio prije 35 godina.

BAR SA PJESMOM NA BOJIŠTE: Veliki broj dobrovoljaca i stopostotni odziv do sada pozvanih teritorijalaca, pokazali su da u barskoj opštini ima mnogo više rodoljuba nego što smo mogli pretpostaviti. Za ove riječi pohvale, koje je izrekao komandant opštinskog štaba TO Danilo Mijović, zaista ima mnogo opravdanja. Jer, od boraca koji pripadaju onim jedinicama, a pozvani su na samom početku mobilizacije - skoro niko nije izostao. O raspoloženju i borbenom moralu najbolje je govorila pjesma koja se zaorila sinoć, kada su teritorijalci, svrstani pod jugoslovenskim barjakom, krenuli na borbene položaje u okolini Grude. Ispraćeni od roditelja, rođaka i prijatelja, kao da su jedva čekali da stignu na ratište. Nijesu pokazivali ni trunke straha i zabrinutosti, iako ovu protivdiverzantsku jedinicu očekuju izuzetno opasni zadaci. Naime, s obzirom da se na prostorima kojima su prošle jedinice JNA, ponovo pojavljuju ustaški bojovnici, Barani će definitivno "čistiti" teren. Komandant Danilo Mijović kaže da su barski teritorijalci dobro obučeni, moglo bi se reći pravi specijalci za ove poslove, a među njima ima i onih koji odlično poznaju teren na kojem će djelovati. Neophodno je samo da budu oprezni i da primjenjuju ono što znaju. Inače, Mijović ističe da će mobilizacija pripadnika TO već danas biti nastavljena, tako da će uskoro svi teritorijalci iz barske opštine biti pod oružjem.

KOLAŠIN, ODBRANA SLOBODE: Preko hiljadu Kolašinaca trenutno se nalazi u uniformi JNA na položajima gdje se brani Jugoslavija. Odjeljenju narodne odbrane do sada se priavilo 200 dobrovoljaca od kojih se njih 50 već nalazi na frontu. Među dobrovoljcima ima i žena, kao što su Vukica Vlahović i Zorica Bukilić. SO Kolašin, Crveni krst, sve stranke, društvena preduzeća, ustanove i Sindikat uputile su proglas građanima Kolašina da se pomognu porodice ratnika, kao i porodice koje su našle utočište u kolašinskoj sredini.  Upućeno je i pismo ratnicima na frontu u kojem se kaže: "Ispunjeni ponosom na vas i na vaš udio u ovoj borbi preporučujemo vam da organizovamo vodimo brigu o vašim porodicama. Ta je briga postala svakodnevna obaveza organa naše opštine, preduzeća, ustanova, službi i brojnih pojedinaca. To shvatamo kao dio naših obaveza ratnih obaveza. Nećemo dozvoliti da ni jedna porodica naših ratnika ostane nezbrinuta, a to znači, bez ogreva, bez hrane i drugih potreba za život. Neka vam ta sigurnost olakša sve teškoće, koje rat i ratni položaji neminovno donose. Stojte čvrsto na braniku naših granica, ne dajte fašistima da ostvaruju mračne ciljeve, budite hrabri i postojani, kao što ste do sada bili.

BOKSERI IDU U STROJ: Većina sportista nije ravnodušna prema svemu što se događa na širokom ratnom frontu. Potvrđuje to i niz primjera. Veći broj sportskih ekipa nastupa u podmlađenom sastavu, jer, njihovi stariji drugovi, prvotimci, već su u prvim borbenim redovima među pripadnicima rezervnog sastava JNA. Zbog toga su, na primjer, fudbaleri "Čelika" iz Nikšića, "Iskre" iz Danilovgrada, "Gorštaka" iz Kolašina i mnogi drugi u minulim fudbalskim utakmicama nastupili sa gotovo juniorskim sastavima, a "Luka Bar" i "Orjen" iz Bijele su morali svoje utakmice da odlože na neka bolja, mirnija vremena. Ima i primjera da su čitave ekipe pristupile dobrovoljačkim odredima. Tako , na primjer, 19 bivših i sadašnjih boksera barskog "Mornara" na čelu sa svojim trenerom Radovanović Jovićevićem, izrazilo je želju da se bori na bilo kojem jugoslovenskom ratištu.

-Čim je objavljen poziv dobrovoljcima, odmah smo se javili nadležnim vojnim i miliciskim organima - kaže Jovićević. Već smo bili u Trebinju, ali smo vraćeni sa obrazloženjem da trenutno nijesmo potrebni, ali da budemo spremni za poziv. U ovoj "ratnoj ekipi", pored trenera Jovićevića, nalaze se i istaknuti bokseri Veselin Bujić, zatim omadinski vicešampioni države Milutin Durutović i Goran Anđelić, Željko Lazović, Momo Krivokapić, profesionalac Milorad Ćurković, kao i mnogi drugi. Fudbaleri "Sutjeske" i njihovo rukovodstvo će se uključiti u akciju dobrovoljnog davanja krvi za povrieđene ratnike, vojnike i rezerviste sa područja Crne Gore.

-Dogovorili smo se da poslije nedjeljne utakmice sa "Borcem" odemo u nikšićki Medicinski centar i damo krv, kaže šef stručnog štaba Sutjeske Darko Kovačević. Vjerovatno će to uraditi i fudbaleri Borca, jer su takvu želju već izrazili.
Potezi barskih boksera i fudbalera "Sutjeske", vjerujemo, neće ostati usamljeni.

DUBROVNIK USKORO LIBERTAS: Brojni dobrovoljci iz Nikšića koji čekaju drugove iz Titograda i Kolašina da što prije izvrše popune na ratištima u Hercegovini poručuju: "Oslobodićemo Dubrovnik" Danas iz Nikšića na ratište, kao i na novi ratni raspored, kreću brojne kolone dobrovoljaca. S razlogom nećemo pisati o njihovoj brojnosti jer, kako sami istakoše - neka neprijatelj više strepi. Poput drevnih crnogorskih običaja, s veseljem se ide u rat. Pucaju mnogi, a starii upozoravaju: "Štedite municiju za neprijatelja". Prepoznajemo mnoge od njih. Među njima je i Mito Vukićević, profesor književnosti na Filološkom fakultetu u Nikšiću koji sinu objašnjava kako se puška, prilikom pucanja, čvrsto priljubljuje uz obraz. Pa, "sve za obraz, a obrazi za glavu", kaže svom mlađem sinu profesor Vukićević. U krugu nikšićke kasarne su i njegovi studenti Željko Bojić, Saša Miličić, Spasoje Gardašević, Ranko Bošković... I oni o obrazu. Jedna misao je - slobodna. Neki poput malih privrednika Branka Mićkovića i Veselina Mihailovića nam oštro vojnički podvikuju: "Napišite da smo za sada jedini od naših kolega, privatnih trgovaca i vlasnika brojnih kafića, krenuli u prve borbene redove". Aleksa Radović je, kaže, dvoje djece i suprugu ostavio nezbrinute, a komandant TO potpukovnik Momčilo Perović, nema vremena za razgovor, jer treba što spremnije dobrovoljce poslati na front. Naš vodič Dragan Šakotić, pomoćnik komandanta za mobilizacijske jedinice, priča o izuzetnom moralu koji je usađen u ove ljude. Svi u jedan glas poručuju: "Dubrovnik mora pasti, uskoro će biti Libertas, slobodan grad". Dojučerašnji predsjednik OK SSRN, Miodrag Damjanović u žurbi kaže: "Ovo je pravi narodni front! Neposredno jedan do drugog, rame uz rame, nastariji i najmlađi dobrovoljci: stari profesor Andrija Baćović, i mlađani 18-godišnji Darko Draganić.
Dragan Šakotić upoznaje nas sa 20-godišnjom Nikšićankom Olgom Radović, ratnim obveznikom u elitnoj četi snajperista. Olga poručuje: nadam se da me oko neće izdati. Za front se spremaju i Mirko Krivokapić, koji je došao, čak iz daleke Australije sa svojim sinovcem Brankom iz Titograda. Mirko kaže: kad sam čuo da je moj narod ugrožen od zloglasnih ustaških hordi, ni trena se nijesam dvoumio da se latim svijetlog oružja. Nikšićku kasarnu svakog trena opsijedaju novi dobrovoljci. Ima ih već oko hiljadu, spremnih da krenu u boj. Međutim, ono što ih zbunjuje jeste nedostatak opreme, za što nemaju objašnjenje ni u komandi. Jedinstvena je i gromoglasna poruka ovih patriota: "Jedva čekamo metke".

Sve vrvi od dobrovoljaca: Budva, prebukirana
SNAJPER VIDI I NOĆU: Žestoke borbe između jedinica JNA sa dobro naoružanim i dobro utvrđenim ustašama. Rastjerani su, ali ih još ima. Dosadašnja pravila više ne važe. Na front prema Ivanjici, ali i prema svim ostalim, osim vojske, ne može se bez specijalne dozvole vojne komande iz Trebinja. Iz Volujka, sela na šest kilometara od Trebinja prema Dubrovniku, vojna patrola vraća civile nazad. Potpukovnik Janković objašnjava da crnogorske brigade, nadomak Ivanjice, vode žestoke borbe sa dobro naoružanim i dobro utvrđenim ustašama. Prelaska nema. Blokiran je put i na drugoj strani - od Trebinja prema Debelom brijegu, pa potpukovnik savjetuje da se ne pokušavamo probiti. Ipak, prema Grabu, selu na 13 kilometara od Trebinja, nekako prolazimo. Da je uz veliku vatru tuda prošla i vojska, vidi se duž makadamskog puta. Obrušene stijene, mrtva stoka, ostavljeni automobili, izrešetani saobraćajni znakovi. Mukla tišina. Teški zadah kravljih leševa širi se unaokolo putem prema Dubrovniku. Dobrovoljac Vesko Simović iz Nikšića, kojeg smo zatekli u Ljutoj, sa dijelom brigade "Sava Kovačević", priča da su one spasile borce. Bile su ispred nas, "digle" su ih mine. Nedaleko od Ljute, prema Debelom brijegu sa obje strane puta, olupine od aviona. Nikšićanin Marko Krstić, vođa ekipe za snabdievanje jedinica na frontu, priča - oboren je iz jedne kuće, nedaleko odavde, oko 16,30 časova prekjuče. Koliko je kuća, toliko je ovdje bilo i ustaša. Dobro su naoružani. Rastjerali smo ih, ali ih ima još. Sakriveni, vrebaju u okolnim brdima, gađaju iz snajpera. Nemoguće ih je sve očistiti, kaže Radomir Vujačić, takođe iz Nikšića, koji ovdje ratuje sa svoja dva brata, Pericom i Draganom. Perica je, nastavlja on, sada van stroja. Ranjen je na Grabu, u bolnici je. Sa drugovima svakoga dana tražimo jedinice na frontu, doturajući im municiju, hranu... Rafalno su nas juče gađali na Grabu, priča Radojica. Jednog našeg druga, sinoć oko 18 časova, granata je izbacila iz vinograda pravo na asfalt u Ljutoj, kaže Milorad Kopivica, pokazujući rupu od snajpera na šoferšajbni vojnog "tama". Zaradio sam je u selu Popovići. Sa njima na frontu je i Milivoje Popović iz Titograda. I njega smo našli u blizini Ljute. Ekipa mehaničara - Omer Mustafić, Miodrag Pavićević i Đorđije Ćurković održava vojna vozila za snabdjevanje jedinica. Dok se probijamo ka jedinicama, vrebaju nas iz okolnih brda zaostale ustaše, ali ih i mi "smičemo", kaže Veliša Petrović, Nikšićanin. Mrak već pada. Sa vojnom kolonom od šest vozila iz podnožja Ljute, u koju smo stigli "nasvoju ruku", za jednim vozilom krećemo nazad za Trebinje. Uzana vijugava cesta. Primičemo se Mrcinama, donedavno ustaškom gniezdu. U blizini katoličke crkve gore sijena, crne kuće izavaljenih vrata, bez prozora, izrešetane fasade. Muk. Sablasnu tišinu odjednom su zaparali isprekidani pucnji. Kolona se zaustavlja.
Vojska odgovara rafalno iz automata. Fijuču meci, čaure prašte na sve strane. Opet tišina. Idemo dalje. Kolona pravi "osmice" cestom. To je, ako ga ima, jedini način da se snajper izbjegne, on i noću vidi kao danju. Nadomak Graba opet pucnji. Vojska odgovara - opet iz rafala. Opet "osmice". Konačno, i trebinjska svijetla.

USTAŠE SILOVALE DEVOJČICU: U selu Dubravka na kućnom pragu bajonetom zaklan Hrvat Baldo Đuraš, jer nije želio da ispred njegovog doma bude postavljen top. Prije toga ustaše su mu silovale suprugu i 10-godišnju kćerku! Razbijene ustaške i raznorazni bjelosvjetski Tuđmanovi plaćenici, među kojima ima "pasa rata" od Albanije i Makedonije, preko Afrike i Azije, pa sve čak do Šri Lanke, izgubili su i posljednji ljudski osjećaj. Opkoljeni i zatočeni u Cavtatu i Dubrovniku oni se spremaju i na očajnički pokušaj da sruše grad i time spasu glavu - a s druge strane za to optuže JNA - ali ih ima dosta koji su ostali na širokom oslobođenom prostoru od Herceg-Novog ka gradu pod Srđem, kojim je ovih dana prošla JNA. Ostrvljeni, poput najkrvoličnih zvijeri ne biraju ni ciljeve ni sredstva. Njihovi snajperisti oglašavaju se svakog dana. Iz podzemnih tunela iskaču raspamećene ustaške formacije, a u svojoj nemoći ne štede ni svoje. Tako se juče u selu Dubravka zbio događaj koji može ući u antologiju svjetskog beščašća i zločina. Naime, ustaše su došle do kuće Balda-Baja Đuraša, inače zaposlenog u robnoj kući "Agrum" u Grudi. Htjeli su da njegov dom pretvore u svoje uporište i pružaju otpora jedinicama JNA i da na njihovom kućnom pragu postave top. Nesrećni Đuraš, inače Hrvat, zamolio je ustaše da poštede njegovu kuću i porodicu. Usliedilo je nešto što se teško može sresti u filmovima sa najzaumnjim scenarijom: "Nesrećni Tuđmanovi "bojovnici" silovali su, naočigled Đuraša, njegovu suprugu, a potom - što prevazilazi sve granice ljudskog razuma - i njegovu 10-godišnju kćerku. Njega su zatim zaklali bajonetom.
Ovo je jedan od najekstremnijih događaja koji se na danas mirnom, ali prividno mirnom ratištu u Konavlima, zbio. Razbieni ustaški bojovnici, naime, koriste svaku priliku da otvore vatru na pripadnike JNA, civile, na sve što se kreće. Danas prije podne na Debelom briegu, dakle, na administrativnoj granici između Crne Gore i Hrvatske, umalo je nastradao reporter "Večernjih novosti" Savo Gregović. Upravo u trenutku kada je od patrole tražio prolaz za put dalje, prema Cavtatu, na njih je otvorena snajperska vatra. Srećom niko nije stradao.
U Sekretarijatu za narodnu odbranu opštine Herceg Novi do danas se prijavilo nešto manje od 300 dobrovoljaca koji žele na front. Svi su razvrstani po godinama i vojno-evidencionim specijalnostima. Podaci o njima dostavljeni su, kako je to praksa i u ostalim opštinama, nadležnoj komandi, koja će zavisno od potrebe, pozivati i upućivati dobrovoljce na ratište. Interesantno je napomenuti da među prijavljenim dobrovoljcima ima i osam žena. Iz dana u dan, otkako je počeo rat na ovim prostorima, broj izbjeglica na području hercegnovske opštine stalno se povećava. Prema podacima dostavljenim danas trenutno ih je gotovo 500, odnosno 115 porodica. Juče je sa područja Konavala, koji pružaju stravičnu sliku napuštenosti, kao i sa područja Čilipa i Dubrovnika, u Herceg-Novi prebjeglo 20 lica hrvatske nacionalnosti.

Javilo im se iz Crne Gore: Zvaće se Libertas čim ga oslobodimo
Photo: croatia.net

Svakodnevno pristiže pomoć vojnicima na frontu, kao i porodicama poginulih i ranjenih boraca. U Herceg-Novom gotovo da nema preduzeća, društvenog ili privatne ugostiteljske i trgovinske radnje, mjesne zajednice, aktiva žena, kućnog savjeta koji nijesu pohitali da prikupe pomoć. Samo u materialnim sredstvima do danas je u ovom gradu prikupljeno gotovo 500 hiljada dinara. Prema podacima Opštinskog odbora Crvenog krsta iz ovog grada, do danas se priavilo više od 300 dobrovoljnih davalaca krvi. Juče je i ministar za narodnu odbranu Crne Gore, pukovnik Božidar Babić posjetio ranjene borce u vojnoj bolnici u Meljinama. Čestitao im je na pokazanoj hrabrosti i izrazio želju za uspješno i brzo ozdravljenje

TRAGOVI MRŽNJE I IZDAJE: Ustaška utvrđenja odaju temeljite i dugogodišnje pripreme Hrvatske za rat protiv Jugoslavije. Soba za mučenje boraca JNA, posebno Srba i Crnogoraca, istoriji nepoznat stepen mržnje, a vidni su i tragovi izdaje u armijskim kasarnama. Uprkos svemu tome, Slanome je slobodu donijela crnogorska jedinica, kapetana Svetozara Ražnatovića

* Delovi feljtona preuzeti iz knjige „Rat za mir“ u izdanju Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji i njihovu dozvolu

* Nastavak feljtona u ponedeljak 19. oktobra 2009.

star
Oceni
4.38
Ostali članci iz rubrike Feljton
image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (9)

Kad je "žabljački referendum" bolji

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (8)

Cunami velikih stratega

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (7)

I zvanično: Lele i kuku

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (6)

Kad sila Boga moli

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (5)

Žuta traka za Crnogorce

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (4)

Deset razloga ZA i hiljadu neistina PROTIV

Tagovi