Feljton
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (7)

Feljton: Bizarni sveci Srpske crkve (8)

"Sveti" Maca Vukojičić Koljač

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: www.thefunnyweb.com

Prema svjedočenju Milosave Strunjaš i Miodraga Stamenića, vladika Filaret i Srpska crkva nesumnjivo su znali da kanonizuju zločince. I pored toga što Miodrag Stamenić kao član crkvenog odbora crkve Sv. Petke ima nesumnjiv ugled u SPC, isti Filaret i Srpska crkva su ga ponizili, te dželata njegove porodice proglasili za sveca. Milosava Strunjaš je na vrijeme upozoravala SPC da ne kanonizuje zločince, ali ta bahata politička organizacija je ignorisala upozorenja i koljače proglasila za svetitelje. Politički projekat Velika Srbija je mnogo važniji od nekog malog i mirnog Miodraga Stamenića te Filaret nije htio da odustane od toga da koljača Macu postavi kao uzor budućim generacijama Srba, koje po viđenju Filareta nožem i macolom treba da krče put ka Velikoj Srbiji

Knjiga Miroslava Ćosovića "Bizarni sveci Srpske crkve" prodaje se u Crnoj Gori, u supermarketima i na kioscima po cijeni od 3.99 €. Osim onoga što čitate u feljtonu, u knjizi možete pročitati još mnogo toga zanimljivog - o Svetom Savi, o Nikolaju Velimiroviću, o Njegošu, o Luki Vukmanoviću, o Atanasiju Jevtiću, o Amfilohiju Radoviću, o Filaretu Mićeviću, o istoriji pravoslavne crkve na ovim prostorima... Facebook stranica knjigehttps://www.facebook.com/bizarni.sveci.srpske.crkve

U maju 2005. na saboru koji je održan u manastiru Žitomislić, Srpska pravoslavna crkva kanonizovala je nekoliko užasnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata među kojima se po zlu ističe Milorad "Maca" Vukojičić. Podgorički i drugi mediji za to su saznali i reagovali kad je pismo Sinodu Srpske pravoslavne crkve uputila Pljevljanka Milosava Strunjaš.

Onaj koji je Srpskoj crkvi predložio ove "svetitelje" vladika Filaret Mićević, tada je izbjegao da da izjavu, pa je izjava uzeta od podgoričkog popa Velibora Džomića. Džomić je srbijanski publicista i pravnik kome je Amfilohije Radović navukao mantiju i zapopio ga, iako ja ne znam da je iko ikada od Džomića čuo neku teološku izjavu, a isti Džomić je crnogorskim i drugim medijima do sada dao bezbroj izjava. "Vijesti" su 25. avgusta 2005. (članak "Džomić: Atak na SPC"), pisale: "Sveštenomučenici Slobodan Šiljak i Milorad Vukojičić ubijeni su bez suda, suđenja i presude i napad na njih u stvari je napad na Srpsku pravoslavnu crkvu ocijenio je juče jerej Velibor Džomić."

Džomić laže da nijesu imali suđenja, u Amfilohijevoj mitropoliji laž je obavezna i svakodnevno poželjna. Demantuju ga prije svega dokumenta iz Državnog arhiva Crne Gore, a i Milosava Strunjaš ga je demantovala. Podgorička "Republika" je 27. avgusta 2005. objavila: "Strunjaš je demantovala i Džomićevu izjavu da su Šiljak i Vukojičić ubijeni bez suda, suđenja i presude. Njegova izjava ne zaslužuje reagovanje, ali sam dužna to učiniti zbog javnosti. Obojici je suđeno i izrečena im je zaslužena kazna strijeljanja zbog zlodjela koje su napravili u Pljevljima u vrijeme okupacije u Drugom svjetskom ratu, rekla je ona. Strunjaš je nevjerovatnim ocijenila činjenicu 'da sveštenik Džomićpoistovjećuje dvojicu ubica sa SPC'."

"Vijesti" su 27. avgusta 2005. (članak "Vukojičić sveštenik, ali i četnički dželat"), kvalitetno dokumentovale tvrdnje da je Maca Vukojičić bio veliki zločinac: "Pljevaljskog sveštenika Milorada Vukojičića Macu, koga je Sinod Srpske pravoslavne crkve nedavno proglasio svecem, osudio je i strijeljao Vojni sud komande sa područja u Beranama, a Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, utvrdila je 15. februara 1946. godine na Cetinju da je Maca učestvovao u ubistvu desetoro svojih zemljaka. Do dokumenata Zemaljske komisije u kojem se Vukojič tretira kao 'sveštenik i četnički dželat' redakcija 'Vijesti' je došla zahvaljujući Jadranki Selhanović, pomoćniku direktora Državnog arhiva Crne Gore, koja je na našu molbu pretražila dostupnu građu o ovom periodu. Zemaljska komisija je utvrdila da je Vukojičić sa saučesnicima Vojislavom Kovaljskim i Milisavom Jestrovićem 'učestvovao u hapšenju i strijeljanju mirnih građana grada Pljevalja u 1944. godini'. U odluci je navedeno da je kriv za smrt Dika Stamenića, zemljoradnika, starog 63 godine, Ljuba Stamenića, mehaničara (28), Jule Stamenić, domaćice (51), Ljubice Stojkanović, studenta (28), Zore Karamatijević, domaćice (37), Mileve Žugić, domaćice (45), Savke Matović, domaćice (40), Miladina Božovića, penzionera (55), Božane Mišović, domaćice (40) i penzionera Živka Kontića (60).

Ljubitelj zločinaca sa oreolom: Filaret Mićović, sada već bivši vladika
Photo: blic.rs

Vukojičić je kao četnički dželat u štabu pljevaljske četničke brigade noću između 22. i 23. marta 1944. godine, zajedno sa četnicima Vojislavom Kovaljskim i Milanom Jestrovićem strijeljao Stamenića Dika, njegovog sina Ljuba i ženu Julu u Pljevljima. Stamenići su bili pohapšeni od četničkog štaba, kapetana Railića i strijeljanje su izvršili ubivši Dika i Ljuba u potoku više njihove kuće, dok su Julu ubili i zakopali u đubre i njen je leš pronađen tek poslije nekoliko mjeseci. Vukojičić je 23. marta 1944. godine u zajednici sa Kovaljskim i Jestrovićem na zvjerski način ubio Miladina Božovića, penzionera iz Pljevalja. Aprila 1944. godine Vukojičić je izvršio hapšenje mirnih domaćica iz Pljevalja, dok su ostali četnici pohapsili Mišović Božanu i Kontić Živka. Iste noći pošto su ih pohapsili Vukojičić ih je u zajednici sa četničkim dželatima Milanom Jestrovićem, Vojom Kovaljskim i Mišom Radovićem strijeljao kod rijeke Jugoštice u Pljevljima. Vukojičić je počinio djela ratnog zločina iz člana 3. tačke 3. Zakona o krivičnim djelima protivu naroda i države i kao takav je ratni zločinac stoji u odluci komisije koju je potpisao Jakša S. Brajović.

Sinod je proglasio devet sveštenika iz pljevaljskog kraja za svece, među kojima je pored Vukojičića i Slobodan Šiljak o čijim zvjerstvima takođe ima još svjedoka i pisanih dokumenata."

"Vijesti" su objavile fotografije Mace Vukojičića i Slobodana Šiljka, evo ih:

Izvor: Stock

Podgorički dnevni list "Republika" (tekst priredili Dejan Kandić i Tanja Knežević) izvještavao je 25. avgusta 2005. godine: "Šiljak i Vukojičić kanonizovani su prije više od tri mjeseca, sredinom maja u manastiru Žitomislić kod Mostara, a reakcije su uslijedile tek pošto je Pljevljanka Milosava Strunjaš uputila otvoreno pismo Sinodu Srpske pravoslavne crkve, koje je objavljeno i u posljednjem broju lokalnih 'Pljevaljskih novina'.

U pljevaljskom OBNOR-u Republici je rečeno da su ogorčeni kanonizacijom ove dvojice sveštenika.

- Nakon toga se pitamo ko su naši sveci i da li zločinci mogu biti sveci, rekao je predsjednik pljevaljskog OBNOR-a Vidoje Despotović, dodajući da je iz medija saznao za kanonizaciju desetak sveštenika iz Pljevalja, koji su izginuli tokom NOR-a.

- Dvojicu od njih strijeljao je okupator kao rodoljube, jedan je ubijen od ustaša, a jedan je umro prirodnom smrću. Od preostale četvorice, dvojica su stradala u povlačenju k Sloveniji, dok se Vukojičiću i Šiljku sudilo kao saradnicima okupatora i zločincima, i oni su strijeljani, rekao je Despotović.

Član OBNOR-a Vaso Leovac smatra da je SPC kanonizacijom dvojice sveštenika napravila veliku grešku. On kaže da ne može lično svjedočiti o nzločinima dvojice sveštenika, ali da je prema priči njegovih roditelja i starijih građana 'pop Maca u aprilu 1944. godine poklao neke žene'. Sjećam se kada je kamion iz Novog Pazara dovezao popa Macu u Pljevlja. On je bio na kamionu s nekim buradima ipronijela se vijest da je kamion stigao. Kako su među okupljenim građanima u masi bili Drago i Ljubo Stojkanović čiju je sestru, popriči, pop Maca zaklao, oni su odmah skočili da ga na onim buradima ubiju. Narodna milicija je spriječila linč, a narod se razišao. Uslijedilo je suđenje ipop Maca je osuđen na zasluženu kaznu, rekao je Leovac.

Kanonizovati ove ljude poslije 60 godina i svega što se o njima zna velika je greška. SPC je izjednačila popa Macu sa sveštenicima koje je ubio okupator, poput Andrije Šiljka koji je strijeljan i čija je kuća zapaljena, što je žalosno, rekao je Leovac, dodajući da je Crkvi izgleda bilo dovoljno saznanje da su ih partizani strijeljali. Teško je i surovo da poslije 60 godina ovo oživljamo, konstatovao je on.

U kratkoj izjavi Republici, Andrija Nikolić, predsjednik SUBNOR-a Crne Gore kazao je da se 'tek sada vidi šta radi SPC, kojoj je svejedno šta je ko radio, glavno da sve svoje aktivnosti usmjeri na borbu protiv komunista'. Čuo sam, jer još nijesam dobio uvid u dokumenta sa suđenja, da je taj Vukojičić priznao da je zaklao između 17 i 19 ljudi. Znam da je među njima bila i majka glumca Miša Janketića, ali mislim da je javnosti sve jasno nakon obraćanja Milosave Strunjaš, jedne čestite žene, čiji je otac stradao na taj način, kazao je Nikolić."

U istom broju lista "Republika" objavljeni su izvodi iz pisma Milosave Strunjaš Sinodu SPC. Evo što je ona pisala:

"Slobodan Šiljak se stavio u službu fašističkog okupatora vrlo brzo po njihovom dolasku u Pljevlja i poslao u smrt svog kuma i najbližeg komšiju, mog oca Rajka Cerovića, učesnika u pripremama za Trinaestojulski ustanak, koji je strijeljan 28. jula 1941. godine. Istog dana strijeljani su i Milun i Milan Knežević i Miloš Dragićević i oni su bili prve žrtve fašističkog terora u pljevaljskom srezu. Zlodjela popa Milorada Vukojičića još su teža. On je bio član crne trojke koja je klala i ubijala nevine civile u Pljevljima. Najveći zločini počinjeni su u martu i aprilu 1944. godine i u tom periodu ubijeno je više osoba što je i zapisano u knjizi "Prilog u krvi". Zaklana je babica Milica Mazić, a 13. aprila iste godine majka troje maloljetne djece uzrasta od četiri do 15 godina Stanica Tasovac, zatim studentkinja Ljubica Stojkanović, bračnipar Diko i Jula Stamenić i njihov jedinac Ljubo, kome ostadoše nezaštićena mala djeca dvogodišnja kćerka i sin od samo dva dana. Potom Milica Janketić, koja je imala dvoje djece od tri i pet godina, majka poznatog glumca Miša Janketića, koji je prije izvjesnog vremena na televiziji javno govorio o ovom zločinu i Zora Marković Karamatijević, koja je imala bebu od nekoliko mjeseci, inače snaha sveštenika Jevastija Karamatijevića iz Nove Varoši. Istog dana strijeljani su Savka Matović, majka dva mala dječaka, Neđeljko Mazić, otac dvoje maloljetne djece i Mileva Žugić, a u junu iste godine Nevenka Obradović. U većini tih zločina učestvovao je pop Milorad Vukojičić, zbog čega je dobio nadimak 'pop Koljač'." Crna trojka i njihovi saborci u pljevaljskom kraju počinili su još mnogo zločina, ponajviše nad muslimanima."

U istom broju "Republike" od 25. avgusta 2005. prenešena je izjava podgoričkog jereja Velibora Džomića, đe je on posrprdno ocijenio pismo gospođe Strunjaš: "To što danas babe po Pljevljima pretražuju i istražuju arhive dovoljno govori o ozbiljnosti pristupa ovom pitanju."

Branim koljače do poslednje kapi krvi njihovih žrtava: Velibor Džomić
Photo: Stock

Milosava Strunjaš nije imala potrebe da istražuje arhive, dobro je znala ko joj je ubio oca. Jerej Džomić tada je još rekao: "Džomić je podsjetio da vjersko učenje, a time i kanonizacija svetitelja spada u unutrašnja crkvena pitanja, i da su za njih jedino mjerodavna crkvena tijela."

Jasan je Džomić. SPC može i koljača da proglasi za sveca, to je unutrašnja stvar crkve! Sad nije potrebno da kult sveca zaživi u narodu! I toga koljača ima da poštuju svi vjernici SPC, ima da se ugledaju na koljača! Pa i oni iskreni hrišćanski vjernici moraju se ugledati na koljača, iskreni vjernici koje SPC ovakvim rabotama pretvara u šovinističke fanatike.

Podgoričke "Vijesti" dale su 25. avgusta 2005. izjavu Mićuna Šiljka rođaka Slobodana Šiljka, koji je izjavio da Slobodan Šiljak nije bio zločinac i između ostaloga rekao je o smrti oca Milosave Strunjaš: "Ratka su krajem jula 1943. strijeljali okupatori zbog zabrane nošenja oružja. Cerovića je za nošenje oružja prijavila neka sasvim druga osoba, meni nepoznata, a ne Slobodan kako to tvdi Milosava Strunjaš. Braća pokojnog Ratka, Vojislav i Jovan nijesu krivili Slobodana za njegovu smrt i to su mi više puta saopštili."

U istom broju "Vijesti" su objavile i ovu izjavu Mićuna Šiljka: "Prema njegovim riječima tačno je da je u ime sveštenstva pravoslavne crkve, prota Slobodan pozdravio dolazak Italijana u Pljevlja i pad tog grada pod njihovu jurisdikciju."

Pljevaljski ogranak prosrpske Socijalističke narodne partije osudio je kanonizaciju Mace i Slobodana Šiljka. Visoki funkcioner te partije Momčilo Vučetić dao je izjavu: "Smatram da je crkva preuranila sa proglašenjem svecima nekih ljudi za koje postoje svjedoci da su počinili zločine. Ne znam čim se crkva rukovodila kada je donosila takvu odluku, ali mislim da je to nedopustivo." ("Vijesti", 23. avgust 2005)

Izuzetno je rijedak slučaj da ova partija ima različit stav u odnosu na Srpsku crkvu. To se dešava, možda, jednom u deset godina i to potvrđuje da je SPC kanonizovala obične zlikovce.

U članku pod naslovom "SPC znala za optužbe osam mjeseci prije kanonizovanja" podgorička "Republika" je 26. avgusta 2005. pisala: "Srpska pravoslavna crkva (SPC) je osam mjeseci prije kanonizovanja protojereja Ilinobrdskog Slobodana Šiljka bila upoznata sa njegovim nedjelima u Drugom svjetskom ratu, ali je to ipak nije spriječilo da obavi taj čin. Milosava Strunjaš je kako je i navela u otvorenom protestnom pismu Sinodu SPC još 10. septembra prošle godine uputila episkopu mileševskom Filaretu pismo u kojem mu je iznijela detalje o strijeljanju svoga oca Ratka Cerovića.

Strunjaš je to pismo uputila Mileševskoj eprhiji pošto je vladika Filaret lani kod hrama na Ilinom brdu kod Pljevalja najavio mogućnost Šiljkove kanonizacije. Ona je i u tom pismu, kao i u nedavnom Sinodu SPC-a, protejereja Ilinobrdskog Šiljka označila direktno odgovornim za smrt svog oca. Strunjaš je provjerila u pošti da je pismo stiglo u Mileševsku eparhiju četiri dana kasnije, 14. septembra prošle godine, ali vladikin odgovor ni do danas nije dobila."

U dokumentarnoj emisiji TV Crne Gore iz septembra 2005. "Sveci i zločinci" (autor Tanja Šuković) Milosava Strunjaš je isto rekla, kako je početkom avgusta 2004. čula da se Filaret Mićević sprema da predloži Slobodana Šiljka za sveca pa je u septembru iste godine napisala pismo episkopu Filaretu Mićeviću u kojem ga je upozorila na to ko je bio Slobodan Šiljak. Filaret je primio pismo ali joj ništa nije odgovorio. Zatim je Strunjaš u emisiji rekla: "...da bi ove godine kupila Pljevaljske novine od 15. jula i pročitala ovo. Ni palo mi na pamet nije, ma nisam mogla zamisliti da neko može popa Vukojičića Milorada zvanog Macu predložiti da bude svetac. Kad sam to pročitala, ma ne mogu da dođem k sebi. Ja sam samo pisala o Šiljku tada, jer je tada riječ bilo samo o Šiljku. A o popu Vukojičiću, koji je stvarno bio zlikovac nisam ni riječi tada rekla, jer nije mi ni palo na pamet. Kad sam dobila Pljevaljske novine pa sam pročitala, provjerala sam kod 5-6 osoba je li to Maca, jer on je kod nas poznatiji kao Maca. Jeste. Provjerim, vidim fotografije, tamo što je crkva Sv. Petka izdala jel to to to je to. Dakle, ne samo da sam se ja iznenadila, nego masovno su se Pljevljaci iznenadili, da je neko mogao da se usudi da Macu predloži za sveca. . .

Najviše su zločina napravili u martu i aprilu '43. Opisala sam svaki slučaj, zapitala se da li ti ljudi koji su to uradili vjeruju u boga, fino sam im to napisala, pitam se da li vjeruju u boga kad su mogli ovako nešto da urade, jer Filaret je znao, ja sam mu to napisala osam mjeseci prije arhijerejskog sabora, on je to znao. Znači nije prenio, nije htio. . .

On je trebao da provjeri to, ako ne vjeruje meni, šta sam ja napisala, on je imao mogućnosti da provjeri to. Da vidi da se uvjeri, možda je i provjeravao i uvjerio se da istinu pišem. Ali, šta ja znam šta im je stalo bilo da tako urade?"

Znam koga su sve vaši sveci pobili: Milosava Strunjaš
Izvor: cdm.me

Miodrag Stamenić, kome je "sveti" Maca ubio oca, babu i đeda, u istoj dokumentarnoj TV emisiji je ispričao:

"Čuo sam da su prijedlozi išli od porodica. Ja sam bio član crkvenog odbora crkve Sv. Petke. Redovno sam prisustvovao skoro svim sastancima crkvenog odbora, ali zadnja 3-4 sastanka kad se rješavalo vjerovatno o ovim predlozima, tada me uopšte nijesu zvali, zato što su znali da ću ja intervenisati, da neću dozvoliti da pop Maca bude jedan od tih predloženih, na toj listi."

Dakle, prema svjedočenju Milosave Strunjaš i Miodraga Stamenića, vladika Filaret i Srpska crkva nesumnjivo su znali da kanonizuju zločince. I pored toga što Miodrag Stamenić kao član crkvenog odbora crkve Sv. Petke ima nesumnjiv ugled u SPC, isti Filaret i Srpska crkva su ga ponizili, te dželata njegove porodice proglasili za sveca.

Milosava Strunjaš je na vrijeme upozoravala SPC da ne kanonizuje zločince, ali ta bahata politička organizacija je ignorisala upozorenja i koljače proglasila za svetitelje. Politički projekat Velika Srbija je mnogo važniji od nekog malog i mirnog Miodraga Stamenića te Filaret nije htio da odustane od toga da koljača Macu postavi kao uzor budućim generacijama Srba, koje po viđenju Filareta nožem i macolom treba da krče put ka Velikoj Srbiji!

Miodrag Stamenić je u istoj dokumentarnoj TV emisiji ispričao kako su mu otac, baba i đed stradali: "Treći dan po mom rođenju, 'zahvaljujući' popu Maci, upravo ne zahvaljujući, nego po naređenju popa Mace došli su ti njegovi četnici Kovaljski i Jestrović i ne znam još koji. Odavde su mi odveli prvo oca, njihov štab je bio tu u kafani 'Zelengora', odveli su mi oca. A onda baba kad je čula da je odveden, otišla je da pokuša da ga otkupi jer je imala valjda neko zlato. Oni su zadržali i nju. Đed mi je bio u kafani i kad je čuo da su mu ženu i sina odveli otišao je da traži Macu, sreo se sa Macom i rekao mu: 'Maca - pošao sam kod tebe', kaže 'Diko i ja sampošaopo tebe'. I onda je odveo i Dika, đeda mi, u 'Zelengoru', u taj njihov štab... bodljikavom žicom vezali su mi đeda i oca. I njih su strijeljali ovdje u Zlodolu, a pokojnu babu Julu su odveli na Stražicu, nju su gore strijeljali. Pričali su mi, pošto je ona imala dosta tog nakita, imala je i neke zlatne zube, da su joj to sve povadili i tako su je ostavili tu. Tri ili četiri dana uopšte nisu dali nikome da ih sahrani. Poslije sam saznao da su Dragaševići valjda, tražili, pa im je dozvoljeno onda su ih sahranili ovdje na ovo varoško groblje. Razlog, navodno razlog zbog koga ih je Maca pobio, je taj što su doveli bili neke Talijane da kod nas ili da stanuju, ili da prenoće, ne znam sad, nisam u to siguran. Međutim, pošto je u kući bilo veselje veliko, rodio se sin, moji su Talijane izbacili napolje iz kuće. I najvjerovatnije da je to jedan od razloga zbog kojih je Maca sjutri dan došao i sve ih pokupio i isti dan to sve strijeljao."

"Republika" od 26. avgusta 2005. još je pisala:

Alat za ubijanje po kojem je Maca Vukojičić dobio nadimak: Macola
Photo: www.njuskalo.hr

"Kada je u pitanju svještenik Milorad Vukojičić poznatiji u Pljevljima kao pop Maca (malj) u najnovijoj knjizi 'Kazna za zločin' Radomira Matovića opisano je njegovo dovođenje u Pljevlja iz Beograda gdje je uhapšen. Nastojalo se, navodi Matović, kada su to ratni uslovi dozvoljavali da se svim ratnim zločincima sudi u mjestima izvršenja krivičnog djela, pa je puno njih dovedeno sa Zidanog mosta i Maribora.

Posebno je karakteristično dovođenje popa Mace iz Beograda, gdje je uhvaćen, u Pljevlja radi suđenja. Desilo se to jednogpopodneva pri izvođenju jedne od mnogobrojnih akcija u raščišćavanju grada. Kad se pronijela vijest da sa kamiona skidaju popa Macu, braća Stojkanović su potrčali put njega sklanjajući puške sprovodnika da ga zadave golim rukama. Zaklao im je sestru jedinicu. Sprovodnici su uz pomoć građana spasili linča ovog okorelog pljevaljskog koljača u svešteničkoj odori', navedeno je u knjizi. Pop Maca bio je zatvoren u jednu magazu nedaleko od robne kuće u centru Pljevalja.

Dopisnik Republike juče je razgovarao i sa Milošem Ćirovićem koji je u to vrijeme bio u partizanskim jedinicama i koji je dvije noći čuvao zarobljenika. Nije mu bio omogućen kontakt ni razgovor sa bilo kim. Te dvije večeri kada sam bio dežurni popričao bih sa njim kratko i u tom razgovoru mi je rekao koga od četnika iz mog kraja, Ljutića i Mataruga, poznaje. Za jednog mi je rekao da su bili i dobri drugovi, rekao je Ćirović ocjenjujući da je pogrešno 'neprijatelje proglašavati za svece da im se narod moli'.

On je dodao da je na suđenje popa Macu u zgradu Gimnazije sprovelo dvadesetak partizana među kojima i on. Poslije izrečene smrtne kazne vješanjem, jedine koja je nekom izrečena u ovom sudu čitav sat stražari nijesu mogli da ga (popa Macu) izvedu iz sudnice jer narod nije bio zadovoljan presudom i tražio je javno vješanje, zapisao je Matović u svojoj knjizi dešavanja nakon suđenja. "

*Nastavak priče o Maci Vukojičiću u utorak, 28. jula

star
Oceni
4.19
Ostali članci iz rubrike Feljton
image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (9)

Kad je "žabljački referendum" bolji

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (8)

Cunami velikih stratega

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (7)

I zvanično: Lele i kuku

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (6)

Kad sila Boga moli

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (5)

Žuta traka za Crnogorce

image

Feljton: Decenija nezavisnosti Crne Gore (4)

Deset razloga ZA i hiljadu neistina PROTIV

Tagovi