e-novine.com: Biškupić krije upalu tajnika Biškupić krije upalu tajnika ================================================================================ Tomislav Marković on 20.03.2010 - 00:05 Photo: Dragan Kujundžić Ponedjeljak, 15.3.2010. Kako nam se zove onaj poljski udbaš? Ryszard Kapuscinski je bio predobar pisac, a da ne bi znao da će se i o njemu nakon što umre pisati loše, pa bile to loše adoracije, loše demistifikacije ili loša "objektivna tumačenja" onoga što je živio i pisao. Predobro je Kapuscinski, kao istinski velik novinar, iščitavao što se događa s novinama, a da ne bi naslutio da će se i o njemu pisati tako da se obiljem nevažnih informacija stvori "informacijski šum koji vrši ulogu cenzure" i koji "atomizacijom znanja" vodi do blaženog neznanja o svačemu. Ne bi Kapuscinskog stoga iznenadilo ni to što se u zemlji gdje nije objavljena niti jedna njegova knjiga sada ispisuju novinske plahte o skandalu što ga je u Poljskoj izazvalo pojavljivanje njegove biografije. Ne bi ga iznenadilo što je hrvatskim čitateljima kroz priču o knjizi Artura Domoslawskog "Kapuscinski non-fiction" omogućeno da, metodom "atomizacije znanja", o njemu "doznaju" da je bio lažljivac, komunist, policijski doušnik i ženskaroš. Jer zašto bi taj hrvatski čitatelj morao pročitati ijedan redak što ga je napisao Kapuscinski, kad mu se kroz razgovor s njegovim biografom i prepričavanje poljskog skandala nudi sva "istina koju Poljaci teško prihvaćaju", a koja kaže da je slavni pokojnik za novine pisao izmišljotine, za Partiju ono što mu je "kao dijelu komunističkog establišmenta" osiguravalo lagodan život, za tajnu policiju naručene izvještaje, dok je mnogim znanim i neznanim damama pisao ljubavne pjesme?! Biograf se pritom hvasta svojim objektivnim pristupom, kojim navodno drži distancu i prema onima koji su očekivali hagiografiju i prema onima koji bi junaka biografije zauvijek otpravili u pakao. On je, kaže, "morao pokazati cijenu koju je Kapuscinski platio za svoju veličinu, a koju su također platile i njegova supruga i kći". Ta bi cijena, veli biograf, bila još i veća da on pri pisanju nije bio uviđavan prema činjenici da su supruga i kći Kapuscinskog još žive. Čeka se valjda da i one umru, pa da Domoslawski istrese sve što zna o ljubavnom životu junaka svoje knjige. Neka se hrvatski čitatelji strpe, jer i njima će te pikanterije sasvim sigurno biti proslijeđene čim se pojave u Poljskoj. Tako će moći zaokružiti sliku o piscu kojega nikad nisu čitali, sliku koju im hrvatske novine nude iz svoje bolesne sklonosti da obeščaste ljude koji su svojim pisanjem svjedočili o zloćudnostima svake tiranije s kojom su se suočili, ljude koji su ispisali nezaboravne retke o mehanizmima kojima tajne službe truju sve oko sebe... Ljude poput Kapuscinskog koji su za svoga života pročitali što će se o njima pisati kad umru. Utorak, 16.3.2010. Hrvatska metla za imigrante u Italiji U hrvatskim novinama – a što bi drugo?! – još jedna hrvatska success-story. Večernji list nam donosi priču o osobi hrvatskog podrijetla koja je u tuđem svijetu uspjela zato što je lijepa, premda nije manekenka, zato što je marljivo učila, a nije Dragan Primorac, zato što se dobro udala, a nije Slavica Radić, zato što je vatrena, a nije Ćiro Blažević, i zato što ima plemenite ciljeve, iako zbog njihova ostvarenja nije otela avion niti je ubila ambasadora. Lijepa naša, školovana, situirana, gorljiva i plemenita heroina zove se Andrea Puizina, rođena je Splićanka, a u Rimu živi već dvanaest godina. Tamo je završila komunikologiju, udala se i tako stekla talijansko državljanstvo, vodi tri mala hotela i kandidatkinja je stranke Destra na regionalnim izborima koji se održavaju za nepuna dva tjedna. Pobijedi li Andrea na tim izborima, ponosom će se napumpati sva hrvatska srca koja ne bi ni kucala da im nije sunarodnjaka koji se svojim djelima pročuju po svijetu. I kojima nije presudno slika li se taj "naš" s prstom u smrtnoj rani Ernesta Che Guevare kao onaj Andres Selich oko čijih se korijena gordi Hrvati prepiru s čojstvenim Crnogorcima, ili se slika sa zlatnom medaljom u kyokushin karateu kao teškašica Kristina Kojundžić u Szegedu. Ili kao Andrea Puizina dospije pred talijanske TV-kamere, pa i u Večernji list, zato što svoj izborni program zasniva na hitnom protjerivanju ilegalnih imigranata. Novu nam hrvatsku heroinu novine predstavljaju kao "simbol imigranata koji su se pridržavali zakona i postigli uspjeh", te umno zaključuju kako se iz njezina primjera vidi da se "u Italiji može biti imigrant, a da se u zemlju ne ulazi ilegalno". Nije im pritom upitan njezin "plemeniti cilj" deportacije nevoljnika koji u Italiju nisu mogli doći avionom ili tatinim autom nego su do Lampeduse doplutali na nekoj podrtini, koji se nisu mogli upisati na Sapienzu nego su morali studirati preživljavanje na rimskim ulicama, koji talijansko državljanstvo nisu stekli činom vjenčanja niti će ga ikako steći. Novine su očarane time što se Andrea u Rim zaljubila još kao učenica, kada je za svaku Cvjetnicu dolazila na Trg svetog Petra, pa u ovoj priči o hrvatskom uspjehu ne spominju da čak i papa danas u svakoj prigodi talijanskim desničarima poručuje kako su i ilegalni imigranti – ljudi. Vjeruju naše novine i naša uspješna žena svakoj papinoj riječi, ali im se ti ljudi o kojima on govori ne uklapaju u success-story. Jer nisu lijepi, situirani, plemeniti, poduzetni, uspješni... Jer naprosto nisu – naši. Obavezno zabraniti: Scena iz filma "Neka ostane među nama" Photo: Nikola Predović Srijeda, 17.3.2010. Neka ne ostane među njima S pravom se ugledni intelektualci okupljeni u Hrvatskom kulturnom vijeću tuže da su izloženi medijskoj blokadi. Jeste li na javnoj televiziji vidjeli prilog s njihove 5. godišnje skupštine, održane prije pet dana? Jeste li u nekom hrvatskom dnevnom listu pročitali izvještaj s tog značajnog skupa? Znate li da HKV uopće postoji i čime se bavi? Negdje ste nešto pročitali, ali se ne možete sjetiti gdje i što? Da vam pomognem: možda ste za postojanje HKV-a doznali jučer ujutro, kada je ta udruga koja broji oko 1300 članova onako uzgred spomenuta u novinama, u tekstu gdje se izruguje plemenita inicijativa Hrvatskog društva za promicanje i zaštitu ljudskih prava – točnije: njegova Odbora za ravnopravnost spolova – da se zabrani novi film Rajka Grlića "Neka ostane među nama". E, u tom je tekstu navedeno da HDZPLJP svoja priopćenja objavljuje na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća. Ako ni nakon te usputne ali dragocjene informacije niste otišli na web-stranice HKV-a, ne možete se više vaditi na ignoranciju hrvatskih medija koja vam je do jučer bila kriva za to što ne znate ama baš ništa o naporima hrvatskih kulturnih vijećnika koji nesebično otkidaju od svojih mozgova ono što vi ne pripuštate u svoje glave. Kao što uostalom ni vaša žeđ za neznanjem ne opravdava medijski bojkot HKV-a. Potpuno razumijem Hrvoja Hitreca, predsjednika HKV-a, kada – suočen s ignorancijom od strane suvremenika – sve svoje nade projicira u nekog istraživača iz budućnosti. I divim mu se što već sada zna da će taj daleki istraživač zaključiti kako su se hrvatski kulturni vijećnici "razlikovali od klišeja stvorenog o hrvatskom intelektualcu prisiljenom na kameleonsko preživljavanje ispod kamena politike". Na zaključak da Vijeće nije stenjalo pod kamenom politike tog će istraživača iz budućnosti navesti i Hitrecove riječi o mjesecima što su ih on i ostali viđeni članovi proveli djelatno podupirući Miroslava Tuđmana u njegovoj kandidaturi za predsjednika države. Bude li istraživač zbunjen kad tvrdnju Hrvoja Hitreca o "zavidnom rezultatu" što ga je na izborima postigao rečeni kandidat usporedi sa stvarnom brojkom od 4 (slovima: četiri) posto glasova koliko ih je osvojio Tuđman, to će samo biti znak da nije shvatio završnu poruku iz govora predsjednika udruge: "Na našoj je strani istina i povijest koja kaže da Hrvatska ne može propasti ni kad se sve sile i sva zla sruče na nju, pa čak ni onda kada sama radi na svojoj propasti. Jednostavno je osuđena da bude vječna." Shvatite to, molim vas, barem vi, pa se prema nevinoj osuđenici ponašajte obazrivije. Četvrtak, 18.3.2010. Biškupić krije upalu tajnika Sve su hrvatske dnevne novine objavile da je predsjednik Vladine Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Božo Biškupić odaslao priopćenje u kojem, reagirajući na najave osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve, tvrdi da ta komisija nikad nije podržavala, niti će podržavati ustaštvo, kao što ne podržava ni Hrvatsku pravoslavnu zajednicu niti bilo kakav oblik ekstremizma. Ni u jednim novinama, začudo, niste mogli pročitati zašto je Biškupiću šunulo da se oglasi baš sada, puna tri mjeseca nakon što mu je javno naviješteno osnivanje vjerske zajednice prema kojoj bi on, kako mu i samo ime komisije kaže, morao imati nekakav odnos. Onaj tko je pažljivije pratio novinske napise o pokušaju obnove Pavelićeve vjerske zajednice hrvatskih pravoslavaca, mogao je pomisliti da se Biškupić svojim priopćenjem distancira od tajnika svoje komisije Franje Dubrovića koji je u par navrata izjavio da u inicijativi zadarskih filoustaša ne vidi ništa sporno i koji im je dao precizne naputke kako mogu registrirati HPC. Biškupićev je tajnik najavio da će država po automatizmu priznati tu vjersku zajednicu ako barem 500 od 11.400 osoba koje su se nacionalno deklarirale Hrvatima a vjerski pravoslavcima izrazi svoju pripadnost Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi. Taj Dubrovićev know-how objavljen je u ponedjeljak, dakle, dva dana nakon što je iguman Jelisej – raspop crnogorsko-srpski, lopuža internacionalnog pedigrea i najozbiljniji kandidat za patrijarha HPC-a – javno poručio svakome "tko želi drugu vjeru i ideologiju, neka ide iz Hrvatske". Ministar kulture i komesar bogoštovlja, međutim, nije reagirao na iskaze tajnikove potpore Pavelićevoj pravoslavnoj sljedbi, nego na tekst Drage Pilsela objavljen na portalu Regional Express pod naslovom "Vladi poželjno ustaštvo" u kojem je donedavni član Josipovićeva kabineta ustvrdio da se Dubrović "javlja u ime Jadranke Kosor i Bože Biškupića" koji "financiraju glupane poput rečenoga". I Kosoričin kabinet i Biškupićeva komisija poslali su svoje reakcije Regional Expressu, koji ih je u cijelosti objavio. Biškupićev odgovor na Pilselov tekst dostavljen je i svim redakcijama, ali u formi priopćenja u kojemu se ne navodi na što potpisnik ustvari reagira. Nemojte, dakle, pomisliti da se Biškupić distancirao od uslužništva što ga je tajnik njegove komisije pokazao prema uskrisiteljima ustaškog pravoslavlja. On se samo pokušao oprati od odgovornosti za ovu državnu sramotu koju je prešućeni Pilsel s punim pravom adresirao na Banske dvore. Nagradno pitanje glasi: hoće li se sada i netko s te adrese preseliti među kolumniste? Photo: Stock Petak, 19.3.2010. Sindikati na stražnji pogon U srijedu su novine preporučivale Splićanima da u četvrtak izbjegavaju Ulicu Domovinskog rata i zgradu Županije splitsko-dalmatinske, jer da se tamo zbog najavljenih radničkih prosvjeda očekuje pravi krkljanac. Bio je to dirljiv primjer brige za nervno zdravlje onih Splićana kojima izlijevanje bijede i gorčine njihovih poniženih sugrađana na ulice ne predstavlja nikakav problem osim eventualno prometnog. Istog su dana novine splitskim vozačima i pješacima dale naslutiti da ipak neće biti dekomodirani u svom uobičajenom prometovanju. Iz izjave jednog sindikalnog dužnosnika bilo je, naime, jasno da radnici Željezare, Dalmacijavina, Salonita, Jadranske pivovare, Adriachema, Milsa, Luke Split, Brodosplita i ostalih amblema propasti srednjodalmatinskog gospodarstva u četvrtak neće izaći na ulice. Žuti je sindikalac Vladinim izaslanicima ponudio recept "kako da uspiju u svojoj namjeri da spriječe prosvjede". Recept je jednostavniji od onoga za ćoravi gulaš: "Odgovorite jasno na naša pitanja i dajte konkretne prijedloge za spas poduzeća." Izaslani ministarski dvojac Čobanković-Kalmeta je donio sve tražene sastojke – nekoliko obećanih stani-pani privatizacija i šaku-dvije obećanih minimalaca – i sindikalni lideri su, prema dogovoru, odustali od prosvjeda, hvaleći na sva usta spremnost Vlade da naprasno "riješi probleme koji su godinama bili nerješivi". A kako se radnici ne bi dosjetili da im je iz ministarsko-sindikalne kuhinje servirano još jedno veliko ništa, tom je nejestivom obroku dan rok trajnosti od tri tjedna, nakon kojih će – pazite sad ovo! – "kod splitskog župana opet doći ministri, samo u jačem sastavu, osim interventnog dvojca Kalmeta-Čobanković, stići će još dvojica njihovih kolega". U međuvremenu će se splitskim škveranima, kako je najavljeno, ukazati i sama premijerka Jadranka Kosor koja će im obećati nešto zbog čega će je tapšati po ramenima, kao što su tapšali i njezina prethodnika o kojega danas ni cipelu ne bi obrisali. Dolazit će tako u Split i ostale posrnule gradove interventni ministarski dvojci i četverci, premijerke i premijeri, i jeftino kupovati ostatke svojih mandata skupim kreditima kojih nam je pun Šuker. Jedinu korist od tih posjeta radnici će vidjeti u tome što će ih Vlada, nakon dovoljno nakupovanog vremena, osloboditi ovakvih sindikalnih lidera. Njih će utabane staze znanih prethodnika dovesti do saborskih klupa, gdje će napokon neskriveno zastupati istu stranku čiju vladavinu sada štite kradom, pazeći da se ne dogodi pravi socijalni bunt. Jer onoga tko radnike odvrati od izlaska na ulice, vlast ne ostavlja na cesti. *Tekstove prenosimo iz Novog lista, uz dozvolu urednika i autora