e-novine.com: Dražin Dan oslobođenja Dražin Dan oslobođenja ================================================================================ Tomislav Marković on 17.08.2009 - 12:21 Photo: Dragan Kujundžić Drugi čovek Rusije, predsednik Dmitrij Medvedev, dolazi u Srbiju 20. oktobra, na dan kad je pre tačno 65 godina, udruženim radom Crvene armije i Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije, Beograd oslobođen od čizme nacističkog zavojevača. Medvedev dolazi u nameri da svojim omalenim prisustvom uveliča ovaj veličanstveni praznik, te da napravi „novi zaokret u bilateralnim odnosima“ između Rusije i Srbije. Što je najčudnije, datum posete nije predložila ruska strana, već je dr Tadić, na sopstveno iznenađenje, pokrenuo inicijativu da se "zajedno u oktobru ove godine obeleži 65. godišnjica oslobođenja Beograda od fašističkih okupatora". Lukav potez, nema šta. Što bi rekao narodni poslovičar: kad se mora, nije teško! Srpska elita učinila je sve što je u njenoj moći da zatre tragove antifašističke prošlosti i da ustoliči istorijski revizionizam kao legitiman pogled na svet: svi antifašistički praznici su uredno izbrisani iz svečarskog kalendara, plave ulične table na kojima su decenijama stajala imena narodnih heroja i boraca protiv fašizma nestale su netragom, između partizana i četnika povučen je znak jednakosti u Narodnoj skupštini Srbije, čiča Draža je rehabilitovan a potraga za njegovim moštima zahuktava se iz dana u dan, NOP je ocrnjen u školskim udžbenicima, četnički koljači dobijaju svoje dane u crkvenom kalendaru, o Nediću se pišu pozorišni komadi koji mu pevaju slavopojke, ministri naređuju da se na pomen imena Milana Nedića - “srpske majke” zauzme stav mirno, Koštunica izjavljuje ljubav Ljotiću, imenica “levičar” dobila je status psovke i tako unedogled. Međutim, kad je potrebno uvući se baćuškama zarad kredita od milijardu evra kojim će produžiti svoj vlastodržački staž, naša elita je spremna da pogazi i svoje najsvetije kvislinške principe. Šta da se radi kad su ludi Rusi navalili na tu antifašističku borbu k’o mutav na telefon, pa ne znaju za dosta?! Jeste da je njihov antifašizam samo deklarativan, srcu ruske vrhuške mnogo su bliži neki staljinistički i uopšte totalitarni metodi, niko ne bi bio srećniji kad bi bilo moguće na primer poslati celokupnu NGO ekipu u sibirsku ledaru da malo ohlade svoje usijane glave zaražene virusom ljudskih prava i srodnih zapadnjačkih izmislica. Ipak, srpski mužici su spremni i takvom šatro antifašizmu da izađu u susret, sila boga ne moli, suspregnuće svoje četnolike emocije, izdržaće taj jedan dan teška srca, neće nikome pasti kruna s glave ako 24 časa glumi antifašistu, tačnije – prinuđen je da šmira da mu ne bi pala kruna s glave, vladarski posao zahteva žrtve, nacionalni interes uvek mora imati prednost nad ličnim ubeđenjima, takav je posao – ni naši političari ga ne vole! Nesrećna okolnost da Medvedev dolazi u revizionističku Srbiju - okupiranu arheološkim iskopavanjima u očajničkoj potrazi za Dražinim grobom - da proslavi jedan antifašistički praznik, u kombinaciji sa činjenicom da ovdašnja graditeljsko-simulakrumska elita nije previše vešta u brzom podizanju Potemkinovih sela (ipak je to ruska tradicija koja se nije dovoljno primila na našim prostorima), dovela je do sledećeg plana i programa Medvedevljeve posete srpskoj guberniji: 08:00 Dolazak na beogradski aerodrom. Odbor za doček predvođen predsednikom Tadićem nudi ruskoj delegaciji da se malo založe hlebom i solju. Ženski KUD „Stepa by stepa“ na licu mesta izvodi splet ruskih igara, od drobuške i korobuške do kalinjke, ne bi li malo odobrovoljili ruske spahije. 08:30 Odlazak na Groblje oslobodilaca Beograda. Tadić i Medvedev zajednički polažu venac u četiri ruke. Boris krasnopisom beleži u knjigu utisaka poruku lične prirode: „Džaba ste krečili“. 09:00 Odlazak helikopterom na Avalu. Polaganje venca na Spomenik neznanom junaku. Medvedev se raspituje za identitet neznanog junaka, ali bez većeg uspeha. 09:15 Medvedev polaže venac na Spomenik poginulim sovjetskim veteranima. Odavanje državnih i vojnih počasti u obliku počasnog plotuna. Rezultat: dva mrtva goluba, tri teže ranjena vrapca i četiri okrznute laste. Bez brige, ptice će biti rehabilitovane kao najnovije žrtve antifašizma. Ko je uklonio Ždanova iz Resavske: Vuk Jeremić priprema logično objašnjenje Photo: FoNet/AP 09:30 Svečana šetnja Ulicom 20. oktobra u Malom Mokrom Lugu. Dolazi do manje pometnje, jer se jedan deo srpske delegacije obreo u Ulici 20. oktobra u Borči, a drugi u istoimenoj ulici u Kaluđerici. 10:00 Obilazak institucija koje nose časno, slobodarsko ime 20.oktobra. Minut ćutanja ispred zamandaljenih vrata fabrike nameštaja „20. oktobar“ koja već godinama ne radi, pa poseta bioskopu „20. oktobar“ koji takođe ne radi. Poseta vrtiću „20. oktobar“ u Preševskoj ulici (koji se više tako ne zove, sada nosi naziv „Maštarije“, ali i dalje slavi svoj dan 20. oktobra). Prisustvovanje igrokazu „Draža nam je draži“ koji prikazuje četnike kako se hrabro bore protiv Nemaca i njihovih partizanskih pomagača i na kraju oslobađaju Beograd. Posle predstave zbunjeni Medvedev deli deci autograme. 11:00 Uzaludni pokušaji domaćina da odgovore Medvedeva od posete Ulici generala Vladimira Ždanova koji je predvodio ruske snage u oslobađanju Beograda oktobra 1944. Odlazak u Resavsku ulicu, gde hinjeno veseli Vuk Jeremić objašnjava ruskom predsedniku da je u toku renoviranje ulice, pa su radnici uklonili table sa imenom slavnog sovjetskog đenerala dok se ne okončaju radovi. 12:00 Obilazak svete ruske zemlje u Milentija Popovića (ogranak Naftne industrije Srbije). Medvedev kleči i pobožno ljubi pod. Srdačan razgovor sa zaposlenima na službenom ruskom jeziku. 13:00 Obilazak buduće svete ruske zemlje, betona i drvenarije u Masarikovoj ulici (Elektrodistribucija). Srdačan razgovor sa budućim mužicima na lošem ruskom jeziku. 14:00 Radni ručak u tek otvorenom restoranu ruske kuhinje „Živ pečen Čečen“. Prijateljsko ćaskanje na temu „Šta je sve Srbija spremna da proda Rusiji ispod svake cene u zamenu za kredit, podršku oko Kosova i semenke“ - uz šči, boršč, piroge, peljmene, bline, neko meso čudnog ukusa i kvas. 15:30 Obilazak spahiluka u Banatskom Dvoru. Medvedev drži kraći govor o ulozi ruskog gasa u oslobodilačkoj borbi protiv energetske zavisnosti od zapadnih sila u gasovitom stanju. Spontani aplauz u trajanju od 89 sekundi. 17:00 Povratak u Beograd. Medvedev ponovo navaljuje na domaćine, ovaj put da ga odvedu do ulice koja nosi ime maršala Tolbuhina, pod čijom su komandom oslobođene teritorije od Krima do Beča, ali Dmitrija je već savladao umor, pa podleže ubojitoj Tadićevoj elokvenciji, širokom raskrečenom osmeha Vuka Jeremića, Homenovom dražesnom šarmu i argumentovanom tihovanju premijera Cvetkovića, te odustaje od svoje namere. Umesto šetnje Tolbuhinovom, domaćini vode Medevedeva do Lisičjeg potoka, daju mu u ruke lopatu i ašov, i sami se prihvataju alata, pa kreću u zajedničko prekopavanje terena u okviru akcije „Mi otkopavamo Dražu, Draža zakopava nas“. Nakon još jedne bezuspešne potrage za podzemnim nalazištem đeneralovih kostiju, kopači se upućuju do Ade Ciganlije i nastavljaju sa dubinskim grobotraganijem. Kopačina se okončava bez većih rezultata, ako izuzmemo par pronađenih mamutskih kostiju srpskog porekla. Ovako se traži Draža: Homen demonstrira svoju kopačku veštinu Medvedevu Photomontage: e-Novine 19:30 Predsednik Srbije svečano uručuje Medvedevu zlatnu lopaticu kao zalog srpsko-ruskog prijateljstva. 20:30 Večera u restoranu „Živ pečen Čečen“. Nakon obilnog ožderavanja, gosti se opuštaju uz prigodan kulturno-umetnički program. Kiki Lesandrić-Pilot peva ruske hitove u sopstvenom aranžmanu. Kreće sa SMB songom „patamu, patamu što mi piloti, njeba naš, njeba naš adinij dom; pervim djelam, pervim djelam samaljoti, a djevuški, a djevuški patom“. Zatim nastavlja sa klasičnim repertoarom: „Oči čornije“, „Podmoskovskie večeri“, „Rjabinuška“, „Volga, Volga“, „Trojka“... Medvedev oseća kako Kikijev glas u njemu budi neku tajanstvenu, muklu emociju koja uporno pokušava da izađe napolje, pa odlazi u WC da se ispovraća. Umiva se, sređuje, dolazi sebi i vraća se u veselo društvance. Mikrofonsku štafetu preuzima Bajaga – „nije votka rakija, mada noćas udara, tuga mi je velika, velika k’o Rusija“. Medvedev i delegacija padaju prvo u pravoslavno-maliganski trans, a zatim pod sto. Terevenka se nastavlja do duboko u noć, uz golišave DS omladinke koje izvode trbušni ples, đuskaju uz šipku i uopšte upoznaju ruske goste sa prirodnim lepotama depilirane Srbije. 02:30 Na aerodromu pijani domaćini se opraštaju od Medvedeva pod gasom. Grle se, ljube, padaju jedni drugima na grudi, tapšu se po ramenima i razmenjuju sve oblike male bonding komunikacije. Rusi se ukrcavaju u avion, domaćini im razdragano mašu pri odlasku. Predsednik Tadić izgovara istorijsku rečenicu: „Mislim da je ovo početak jednog lepog prijateljstva“. Potom se razilaze po službenim automobilima i odlaze u mrklu beogradsku noć. Ovo je najviše što Srbija ima da ponudi 20. oktobra, na dan oslobođenja Beograda. Kako reče ministar Jeremić „ovaj datum predstavlja veliku simboliku jedinstva ruskog i srpskog naroda u trenucima teških istorijskih izazova“. To što su u tim trenucima teških istorijskih izazova pomenuti narodi bili jedinstveni u borbi protiv četnika Draže Mihailovića, našu političku elitu nimalo ne zbunjuje. Jebeš logiku i doslednost, važno je da se sačuvaju fotelje! Uprkos tome što se na mentalnoj mapi Srbije odvija četničko čišćenje neviđenih razmera, sa namerom da se izbriše sećanje da je ovo ikada bila antifašistička zemlja – ipak nije strašno što Medvedev dolazi baš 20. oktobra u Beograd. Moglo je da bude i gore. Mogao je ruski predsednik da dođe u Srbiju i, recimo, 30. juna, na 61. godišnjicu objavljivanja Rezolucije Informbiroa. Ne sumnjam da bi i tad naši politički beskičmenjaci našli načina da pogaze svoje „principe“ i da pronađu nešto dobro u Staljinovom pokušaju da stavi Jugoslaviju pod svoju kontrolu, iza gvozdene zavese, kao što je to učinio i sa ostalim zemljama Istočne Evrope. U svemu se može pronaći nešto lepo, samo ako se čovek malo potrudi. Treba misliti pozitivno, okretati pedale i najzad reći istorijsko „da“ Rusiji. Pa makar i na Dan oslobođenja Beograda!