e-novine.com: Koreja se brani na Kosovu Koreja se brani na Kosovu ================================================================================ Tomislav Marković on 30.06.2010 - 15:28 Photo: LA SLIKA PRVA BORIS TADIĆ (zbunjeno gleda u mobilni koji mu zvoni, oklevajući prihvata poziv, šapuće naslonjen na zid): Halo? MIRKO CVETKOVIĆ (naglašeno srećan): Šefe, ja sam, Mirko. Imam divne vesti, šefe, divne, divne! BORIS TADIĆ (šapatom šapuće): Divno, ali ne mogu da pričam. U Beču sam. MIRKO CVETKOVIĆ (veselo): Ja stigao u Južnu Koreju. Doživeo sam ovacije, šefe. Ovde svi znaju ko sam ja! Znate li šta sam im rekao? Poručio sam čitavoj Južnoj Koreji: „Mi imamo potencijala i šta da vam ponudimo, a vi tražite mesto koje je u Evropi i koje pruža najbolje uslove". BORIS TADIĆ (zbunjen): Vidi to s Mlađom o potencijalu, moram da idem u Srpsku crkvenu opštinu, držim govor o identitetu. Čujemo se. I nemoj da se zalećeš s tim Južnim Korejancima. Vrlo nam je stalo i do Severne Koreje. Dvaput seci, jednom meri. MIRKO CVETKOVIĆ (pokunjen): Razumem. SLIKA DRUGA MLAĐAN DINKIĆ (gleda u telefon koji zvoni kao da ne prepoznaje broj): Alo? MIRKO CVETKOVIĆ (veselo): Mlađo, prijatelju, ja sam, Mirko. Imam divne vesti, zaista divne, divne! MLAĐAN DINKIĆ (hladno): Ne mogu sad da pričam, radim na prosperitetu Srbije čitavo jutro. Otvorio dve fabrike u Svilajncu, obezbedio da nam stigne „Panasonic“, evo me sad u Somboru okružen stranim investitorima kojima moram da se obratim... A, otkud ti, stvarno? MIRKO CVETKOVIĆ (razdragano): Bio sam nekoliko dana u Kini gde sam doživeo ovacije! Tamo me, Mlađo, svi znaju, svi, deca su trčala za mnom na ulici i tražila autogram! Sad sam u Južnoj Koreji gde sam naišao na... Korejski Deep Purple rif: Mlađan Dinkić u Smoke On The Water Photo: FoNet/Marko Mišić MLAĐAN DINKIĆ (nestrpljivo): Pričaćeš mi kad dođeš, ima vremena za uspomene. MIRKO CVETKOVIĆ (mlako protestuje): Ali, Boris mi je rekao da ti se javim i da vidim... MLAĐAN DINKIĆ (hladno i volšebno oprezno): Čekaj malo. Tebi je Boris rekao da se meni javiš? MIRKO CVETKOVIĆ (hrabro): Da. MLAĐAN DINKIĆ (u dramskoj pauzi koja priziva jezu): A šta to treba da znači? Šta si mu govorio o meni? Da nisi ti juče razgovarao sa ovim neprijateljima iz WAZ-sekte, a? MIRKO CVETKOVIĆ (širi ruke preko telefona): Mlađo, alo, ovde je Cvetković, tvoj premijer! Kako da s nekim razgovaram u Srbiji kad sam bio u Kini, a sad sam u ovom gradu.... čekaj, kako se zove, Seulu. I što bih ja razgovarao s Nemcima? MLAĐAN DINKIĆ (uplašen): Otkud ti znaš da govorim o Nemcima? Lepo meni Milan Beko kaže: ne veruj premijeru ni kad korejske darove nosi. MIRKO CVETKOVIĆ (ljutito): Ja ću sad opet da zovem Borisa i da... MLAĐAN DINKIĆ (povišenim tonom): Nećeš ti nikog da zoveš, jesi li čuo? A te tvoje korejske investicije možeš da okačiš Severnoj Koreji o nuklearni arsenal. Ja ću sad da zovem Vuka Jeremića pa da vidimo...(click) SLIKA TREĆA BORIS TADIĆ (umorno): Halo? VUK JEREMIĆ (preveseo): Šefe, još jednom je naša Srbija pobedila! Divne vesti, Borise, divne, divne... BORIS TADIĆ (radoznalo): Izvini, tek sam završio s govorom ovde u Crkvi, pa sam malo odsutan, koja pobeda, podseti me molim te. VUK JEREMIĆ (uznemireno): U crkvi ste, pardoniram. Negde na Kosovu, nadam se. BORIS TADIĆ (umorno): Nije Kosovo nego Beč. Nešto sam govorio o identitetu, moraš ovim strancima sve da nacrtaš da bi nešto shvatili. Nuklearni glas za Severnu Koreju: Vuk Jeremić vežba nepostojano "o" Photo: FoNet/AP VUK JEREMIĆ (s razumevanjem): Kome pričate, šefe. Upravo se vraćam iz Turske ili Jemena, ne mogu da se setim, ali gde god da sam bio uspeo sam da zaustavim priznanje Kosova! Divne vesti, šefe. Još kad na Međunarodnom sudu dobijemo presudu, pa kad počnu pregovori... Divno, šefe, divno. BORIS TADIĆ (uznemireno): Nego, malopre me zvao Cvetković iz inostranstva, negde iz Koreje, nešto mi čudno zvuči. Molim te proveri o čemu se radi, znaš kakav je Mirko smotan, samo nam fali neki diplomatski skandal... VUK JEREMIĆ (efikasno): Slučaj „Cvetković“ je rešen, min njet. Nego, šefe, jeste li pomenuli Austrijancima nešto oko preuzimanja naših firmi u Salcburgu, znate na šta mislim... BORIS TADIĆ (lukavo): Nije bio trenutak, ali sam u svojoj poslanici o identitetu nagovestio da ne pristajemo da nam se oduzima duša kroz naše, narodne novosti, ako znaš šta mislim. Uzgred, javi se Mlađi, mnogo je uznemiren ovih dana: strašno ga je pogodilo ono u Nemačkoj. VUK JEREMIĆ (pakosno naivno): Nisu me informisali, o čemu se radi, šefe? BORIS TADIĆ (okolišeći): Nešto su ga kritikovali u tamošnjim medijima, teško mu je palo što ga u Nemačkoj ne vole. A znaš ti Mlađu: mediji ispred politike! Javi mu se, leba ti, umiri ga, reci mu da tvoja diplomatija radi na saniranju štete, smiri ga, malo je nervozan... VUK JEREMIĆ (ponizno): Šefe, recite mi bar jednu rečenicu koju ste uputili Evropi, svako svetlo u ovom međunarodnom tunelu mi je duhovni putokaz. BORIS TADIĆ (zatvorenih očiju, citira samog sebe): "Niko bez identiteta ne može postojati u budućnosti. To pitanje nadilazi državne interese, ono je transcedentno i to je pitanje smisla našeg postojanja. Zato Kosovo nije samo državno pitanje". VUK JEREMIĆ (plače): Stvarno vas volim, šefe. Dok ste vi naš predsednik, Srbija ne mora da brine za svoju kosovsku budućnost! SLIKA ČETIRI: MLAĐAN DINKIĆ (nervozno uzima telefon): Halo? VUK JEREMIĆ (umiljato): Mlađo, druže, šta ima novo, gde si ti meni? MLAĐAN DINKIĆ (osorno): Mislim da sam u Svijalncu, ali me ubeđuju da sam u Somboru. Svejedno, sve je to Srbija, idealno mesto za investicije od dve milijarde dolara do kraja ovog meseca. Veća produktivnost, veće zapošljavanje, veći porezi, isti PDV, to je naša budućnost! VUK JEREMIĆ (izokola): Ne bih te zvao usred „Panasonica“ u Svilajncu da me Boris nije zamolio da vidim ovo oko Cvetkovića. Jesi li ti siguran da je on uopšte u Koreji? Reci mi, iskreno. Photomontage: Instruktor MLAĐAN DINKIĆ (zabrinut): Čuo sam da je bio u Kini, ali moji izvori u „Večernjim novostima“ nisu bili u stanju da potvrde ovu vest. Čak ni Milan Beko ne zna gde je Cvetković. VUK JEREMIĆ (oprezno): Ako je u Južnoj Koreji, sva je šansa da će nešto da zasere sa Severnom Korejom koja, ne treba da te podsećam, nije priznala Kosovo. Plašim se da nismo u situaciji da imamo alternativu. Šta ako ludak zaključi posao sa „Samsungom“ u času dok ti otvaraš pogon „Panasonica“? MLAĐAN DINKIĆ (poverljivo): Mogu da u „Novostima“ organizujem nezavisni medijski napad na Cvetkovića. Kao: oteo se kontroli, samostalno organizuje investicije sa WAZ-om, meša se u svoj posao, priprema državni udar, hoće da smeni Tadića, želi da bude potpredsednik Demokratske stranke bez podrške baze, radi protiv Dulića... VUK JEREMIĆ (mudro): Čuvaj priču u rezervi. Da se ja čujem s Cvetkovićem, pa da vidimo. SLIKA PET: BORIS TADIĆ (pospano uzima telefon): Halo? NEBOJŠA BRADIĆ (uplašeno): Predsedniče, oprostite, vaš ministar Bradić je ovde, izvinite što vas uznemiravam. BORIS TADIĆ (radoznalo): Nismo se čuli od kad ste postali ministar, Bradiću. NEBOJŠA BRADIĆ (uslužno): Služim Dinkiću, mora se. Biznis, ali fer. BORIS TADIĆ (vrlo radoznalo): Reci, ministre, da te čujem. Biznis G17 plus, ali fer: Nebojša Bradić, raspeti Photo: FoNet NEBOJŠA BRADIĆ (akademski): Mislio sam, predsedniče, da moje ministarstvo zbog medijskih uspeha za Srbiju odlikuje nekoliko ličnosti iz našeg političkog života, pa sam poželeo da se konsultujem. BORIS TADIĆ (cokće od zadovoljstva): Da čujem. NEBOJŠA BRADIĆ (pozorišno ledeno): Da nagradimo Mlađana Dinkića ordenom narodnog heroja, da Mirku Cvetkoviću dodelimo plaketu, da Oliveru Duliću damo novčanu nagradu, a da Draganu Đilasu ponudimo „Zlatnu palmu“. BORIS TADIĆ (instiktivno): A ja? NEBOJŠA BRADIĆ (hladnokrvno): Meni je Mlađan savetovao da vas izostavim, jer bi se nagrada vama mogla protumačiti kao udvaranje režimu, a naša stranka G17+ želi da bude aktivno neutralna kad je o medijskim uspesima reč. BORIS TADIĆ (pocrveneo): Mlađanu orden, a meni qurac, je li to poruka? NEBOJŠA BRADIĆ (požuteo): Taman posla, predsedniče. Mlađan je spreman da odustane od nagrade, ako vam se predlog čini nedoličnim. BORIS TADIĆ (drsko): Čini mi se. Zdravo. SLIKA ŠEST: BORIS TADIĆ (umorno): Halo, Vuče? VUK JEREMIĆ (spremno): Sve sam pacifikovao, šefe. Cvetković je odbio ponudu „Samsunga“ jer Dinkić... BORIS TADIĆ (ljutito): On narodni heroj, a ja? On kojeg umalo nisu prognali iz Nemačke, on će meni preko Bradića da deli nagrade... Zovi odmah Cvetkovića i reci mu da pritisne Koreju: ili „Samsung“ ili nuklearne glave. VUK JEREMIĆ (u šoku): Ali, sad kad nam je došao „Panasonic“ u Svilajnac... BORIS TADIĆ (ružno): Serem se na Svilajnac i na investicije. Hoću „Samsung“. VUK JEREMIĆ (pokorno): Sad zovem Mirka, iz ovih stopa. SLIKA SEDAM: MIRKO CVETKOVIĆ (radoznalo): Halo? VUK JEREMIĆ (efikasno): Kako stoje stvari u Koreji? Gde su investitori? MIRKO CVETKOVIĆ (u nirvani): Ovde je fe-no-men-alno. Divan narod, divni ljudi. Kakva hrana, dim-sum! Obožavam! VUK JEREMIĆ (racionalno): Šta je sa „Samsungom“, stižu li u Svilajnac? Koga sad da zovem: Mirko Cvetković, državni neprijatelj br. 82 Photomontage: KANDAhar MIRKO CVETKOVIĆ (odlučno): Čuli su za „Panasonic“ i Dinkića, sad se interesuju ko je Bradić. Vode me na ručkove i večere, ali ništa ne govore. Traže od mene da ih povežem s nekom firmom WAZ čija iskustva žele da čuju. Da ih uputim na Dinkića? VUK JEREMIĆ (u panici): Ne! Ne zovi više Dinkića! MIRKO CVETKOVIĆ (očajan): Koga da zovem? Tadića? VUK JEREMIĆ (očajniji): Ni po koju cenu! MIRKO CVETKOVIĆ (optimistično): A da krenem u Severnu Koreju? VUK JEREMIĆ (krikom): Nipošto! MIRKO CVETKOVIĆ (frivolno): A šta da radim ovde u Koreji? VUK JEREMIĆ (inspirativno): Brani Kosovo, ništa nam drugo ne preostaje!