e-novine.com: Vratiće se Valter, jebaće vam mater! Vratiće se Valter, jebaće vam mater! ================================================================================ Dejan Kožul on 28.04.2010 - 12:27 Postoji zemlja koja se zove Bosna i Hercegovina, zemlja čudesnih apsurda, prelijepe prirode, zemlja u kojoj nije lako ne biti Srbin, Hrvat, Bošnjak, a još gore biti nešto od ta tri konstitutivna naroda i kao pripadnik manjine živjeti među nekim od druga dva. Ima nešto i gore, a to je biti mješanac, polutan, biće nečiste krvi i nejasnog identiteta, ili biti član benda Dubioza Kolektiv. To opet ne isključuje pitanje pripadnosti, ali u ovom slučaju ono je najmanje važno ili u potpunosti nevažno. Umjetnost je ujediniti bh. političare, oko bilo kog pitanja, pa kada govorimo o Dubiozi onda pričamo o vrhunskim umjetnicima. Raširili su sebi front sa svih strana, a njihov odgovor na sve je pjesma, a “tko pjeva zlo ne misli”. U ovom slučaju i definitivno je tako. Učesnici raznoraznih protesta u Srbiji 2000. godine znaju koliko jako oružje pjesma može biti u borbi protiv aktuelnog režima. Pjesme Dubioze Kolektiv postale su himna raznoraznih protesta po, uglavnom Federalnom dijelu BiH, a uz pomoć njih rušeni su premijeri, gradonačelnik, i sada je čini se došlo vrijeme da se sruši politika koja Bosnu vodi već dvije decenije. Barem tako misle članovi benda koji su 12. aprila objavili svoj peti po redu album simboličnog naziva “5 do 12” koji se može besplatno skinuti sa neta. Zašto misle da je za BiH konačno 5 do 12, zašto besplatni download albuma, hiljadu zašto i hiljadu zato za e-Novine odgovara Brano Jakubović, jedan od osnivača benda koji je zajedno sa ekipom ovih dana boravio u Beogradu. * Pa dobro, zašto baš “5 do 12”? Jednostavno je objašnjenje. Ove godine su novi izbori u BiH i činjenica je da nam je svima više dosta ovakve politike. Kontamo da bi u BiH ove godine konačno moglo odzvoniti neko drugo vrijeme. Kontamo da bi u BiH ove godine konačno moglo odzvoniti neko drugo vrijeme. PHOTO: Irfan Redžović * Meni se nekako čini da je u stvari već 12:05? Ovo je optimistično, pa neka bude 5 do 12. * A dobro, valjda vi bolje znate. Ipak ste na liniji fronta. Koliko Dubioza sa svojim stavovima i onim šta propagira u tekstovima može pomoći da to drugo vrijeme konačno odzvoni? U suštini muzika, kao ni bilo koja umjetnost ne može direktno uraditi nešto, ali može indirektno. U tom smislu možemo mnogo. Samim tim što okupljamo puno ljudi na istom mjestu možemo pomoći da ti ljudi odu sa nekom idejom i nekom mišlju u glavi. To je neki maksimum koji možemo napraviti, da potaknemo ljude da sutra na kafi dok budu razgovarali razviju ideju da bi ovoga puta mogli i izaći na izbore i da bi trebali dobro razmisle za koga će glasati. U tom nekom političkom angažmanu postigli smo i neke rezultate. Uspjeli smo zajedno sa još nekim ljudima skinuti gradonačelnika Sarajeva i premijera Kantona Sarajeva, a na kraju i premijera Federacije. Armija debila koja stoji iza njih je naravno odmah popunila mjesta ali ako ništa na tom primjeru smo pokazali ljudima da je moguće nešto izmijeniti. Kada bi skidali premijera na sedmičnoj bazi shvatili bi da ne mogu da se ponašaju tako, da bi jednostavno u jednom trenutku bili kažnjeni. Tako na plastičan primjer možemo pokazati ljudima da je moguće doprinijeti promjenama samo je potrebno da se i oni uključe u to i sami odluče o svojoj sudbini. * De malo o albumu. Vratićemo se na tu temu. Cilj je ipak da promovišemo ovaj vaš novi album ne bi li ga što više ljudi čulo. Primjetne su određene promjene. Ovo je drugi album, poslije “Firme Ilegal” koji je rađen na našem jeziku, kako god ga zvali, po prvi put nema Adise, i čini se nekako rokerskijim, čvršćim, valjda prilagođen Adisu i Almiru, kao jedinim pjevačima sada? Meni se čini da je album u stvari nastavak “Firme Ilegal”. Tako mi zvuči, ali još uvijek ispitujemo ljude. Možda je zaista malo tvrđi jer je ovo prvi album na kojem nedostaje ženski vokal. Međutim to se desilo u procesu stvaranja, bez neke namjere da tako bude. Zabijemo glavu u zid pa šta bude. * “Firma Ilegal” je fenomen jer je album prepun pjesama koje bukvalno pozivaju na revoluciju, što se i dešavalo na protestima po Sarajevu kada je rušen gradonačelnik, ali i premijeri. Postoji li neka sa ovog albuma koja za koju smatrate da bi mogla da ih naslijedi? Zanimljiva je “Recesija”. Mislim da dobro objašnjava stanje u bilo kojoj zemlji u Evropi. A dobra je i “Niko nije kriv”. Jedna na drugu se mogu nadovezivati. Desila se recesija i šta sada? Mi tu ne možemo ništa i jebi ga. Mi ćemu tu malo radit svoj pos'o a vi obični levati čekajte da prođe ta recesija pa ćemo vidjet šta ćemo dalje. * Album je slobodan za download. Koja vam se ideja vrzmala po glavi kada ste se odlučivali za to? Praksa u svijetu je takva da disk koji se nađe u prodaji ponudi nešto više od samog albuma. Da li je to ideja bila i kod vas? Album je na internetu izašao 12. aprila, a 12. maja Menart objavljuje izdanje. “Firma Ilegal” je objavljen normalno, a već slijedeći dan mogli ste ga naći na rapidshareu. Ipak, prodali smo dva tiraža u Bosni, Menart je prodao sve šta je imao. Sada nismo ni razmišljali o hardverskom izdanju ali je Menart inzistirao da ga napravimo. To je u stvari album plus DVD sa live izvedbom iz studija i remiksima pjesama koje trenutno radi desetak ljudi - od Elementala iz Zagreba, Hain Teny iz Novog Sada, Vuneny iz Mostara... Oni koji ga kupe dobijaju jedno zanimljivo pakovanje. * Stavljanje albuma na internet odlično je i za širenje baze za koncerte, jer vi ste ipak koncertni bend. Non stop ste na nekim turnejicama. Najvažnije nam je bilo da uhvatimo taj voz novog medija - interneta. Bilo kakav nosač zvuka za par godina neće postojati. To nam je bila prva ideja, a pod B je direktna komunikacija sa ljudima. Komuniciramo sa ogromnim brojem ljudi preko myspace, facebooka...može nas kontaktirati čovjek sa Himalaja i mi mu odgovorimo, a važno je da ljudi odmah čuju kad izađe nešto novo. U nedjelju naveče smo završili sve detalje oko albuma, u ponedjeljak ujutru je već uploudowan i 10.000 ljudi je oko 12 sati već imalo album. Slali su povratne informacije o pjesmama. Moj dobar prijatelj koji je otišao u Jakartu na 10 dana se javio isti dan kad i moj komšija 12 metara od mene. To je čar interneta. Nema te agonije, da li je disk otišao, šta je sa distributerima, da li je dizajner pogodio boju...to je najgori dio. Između tebe i ljudi koji žele čuti tvoju muziku stoji armija birokratije protiv čega se mi u principu i borimo. Voljeli bi da se birokratija smanji bar za 50 %, da između nas i fanova nema bukera, izdavača, menadžera, distributera, prodavača, carinika i ostale armije ljudi u odijelima. * U Srbiji ste do nedavno bili popriličan taboo. Nekako se poimanje Dubioze Kolektiv svodilo na incident sa EXIT-a gdje ste bili česti gosti. Međutim, prošli album je za srbijansko tržište objavljen pod etiketom PGP RTS. Pomalo paradoksalno, a? Imate li uopće neki feedback, koliko je PGP pomogao da se Dubioza Kolektiv čuje u pravom svjetlu? Iskreno, ne znam. Nismo ispratili da li je to zbog PGP-a, EXIT-a, Beer Festa ili nečeg trećeg ali jako puno ljudi se iz Srbije javlja svakodnevno. Pitaju, hvale, kritikuju...najčešće je pitanje kad ćemo svirati. Na EXIT-u smo svake druge godine, a osim u Beogradu svirali smo za sada samo u Požarevcu i Kragujevcu. Ako vi nećete da riješite sami problem sa svojim idijotima, što bi se mi time bavili PHOTO: Irfan Redžović * Pa, kada ćete svirati u Srbiji? Čekate da prođu izbori? Desilo se da nam je ljeto čitavo izbukirano još tokom zime. Bojkotujemo Srbiju jer vas jebe vulkan a nas ne jebe (vize, vize, vize...op.aut.). Svakako planiramo na jesen sve veće gradove u bivšoj Jugoslaviji. Bolje da ljudima prvo malo legne album. * Posljednji put kad ste svirali u Beogradu, a bilo je to na prošlogodišnjim Danima Sarajeva, bio je aktuelan problem sa Ilijom Jurišićem. Čovjek je i danas u zatvoru, lošeg zdravlja. Evo vas sada u Beogradu, a u fokusu je Ejup Ganić. Zanimljivo mi je bilo što na Danima Sarajeva, osim nas niko nije ni pomenuo Iliju Jurišića. Ti ljudi koji su bili tu iz Sarajeva su nam čestitali na tome, ali oni ništa nisu uradili, niko od te armije medija koji su došli iz Sarajeva nije postavio to pitanje u nekoj od debata. Svi nekako samo dođu u Beograd i kao sve je super. Ako ne budemo razgovarali o stvarima koje su škakljive i koje su teške bojim se da će se sve ponoviti za 50 godina. Ne bih volio svoje dijete ostaviti u toj sivoj zoni. Za Ejupa Ganića ne brinem, ali brinem za Iliju jer znamo da će još neko vrijeme ostati ovdje. * BiH, takva kakva je idealna je za bend poput Dubioze Kolektiv. Da li ste ikada razmišljali kakvu bi muziku pravili da živite u nekoj drugačijoj, normalnijoj BiH? Ja bi bio sretan kad bi Bosna bila Norveška i kad bi razmišljali i pričali o problemima ekologije, globalizacije, problemima EU. Definitivno nikad ne bi bili ovakav bend. * To na žalost nije slučaj. Koji su po vama još bendovi koji u svojim pjesmama imaju tu dozu senzibiliteta prema aktuelnom bh. trenutku, a koji to znaju da pretoče u pjesmu, poruku...? Neki to zovu novi bosanski val. Meni je ta scena najuzbudljivija na prostoru bivše Jugoslavije jer ima stvarno dosta dobrih bendova i svako na svoj način priča istu priču. Ne postoji nikakav dogovor između bendova ili bilo kakva vrsta organizacije - od Zostera iz Mostara, Letu Štuka koji su više pop bend ali su im jaki tekstovi, zanimljivi, angažovani na svoj načina. Svi pričaju o tome. Svako u svojim bojama iznosi istu problematiku. Shvatili su da nema smisla pjevati o bilo čemu drugome dok se ovo ne riješi. To je scena u kojoj nismo kao Nadrealisti, da svi dolazimo iz isto kruga, pa se podijelimo u par bendova. Potpuno prirodno je ta energija došla. * Sa jedne strane imamo tu energiju koja je sve jača i jača, a sa druge turbofolk, kao personifikacija zla devedesetih čiji izvođači i dalje pune dvorane. Neko nas je jedno pitao otkud nam Loša na ploči, šta će nam on? Kad izvadimo Lošu iz tog konteksta, puno nam je zanimljivije raditi sa njim nego duet sa nekim bendom poput nas. Sa Lošom dobijamo neku novu dimenziju. Ima puno ljudi koji i dalje nemaju pojma da postojimo, pa ih možda Loša zagolica. Ima ljudi po Sarajevu koji u nabrijanom Golfu dvici juri po gradu 100 na sat a iz auta mu svira Dubioza. Bilo bi normalno da mu u najmanju ruku svira barem Kolonija, ali uredno mu pojačano svira Dubioza ili eventualno Edo Maajka. To nam je i cilj. Ne pripadamo krugu ljudi koji razdvajaju komercijalu i alternativu. Nas u ovoj priči komercijala puno više zanima. Mi ne bi imali ništa protiv da ovaj album downloaduje 20 miliona ljudi pa neka komentarišu. Ako se to zove komercijalizacija, odlično. Mislim da se polako širi taj krug. Moram priznati da ranije su koncerti ovakvih bendova bili puno manji. Neka idu ljudi na koncerte Cece, nemam ništa protiv. Ne želim to nikom da branim ako nije fašizam u pitanju. Ipak, krug se drastično pomjera u našu korist. Konkretno kad smo planirali koncert u Goraždu, preko puta je bio koncert nekog narodnjaka. Ostao je prazan a mi smo bili prepuni. Mislim da više režimski mediji pušu tu priču kako narodnjaci voze ferarije, imaju dobre trebe oko sebe, a rokeri da su ti koji su jadnici bez dinara. Ja ne pušim tu priču jer mislim da nije tako. Ispada da je ferari pozajmljen od lokalnog kriminalca a da su trebe neke manekenke kojima su platili dnevnice da se pojave sa njim. Vjerujemo da su promjene moguće PHOTO: Irfan Redžović * Zanima me taj koncert u Goraždu. Koliko znam nastup su vam prvo zabranili? Pozivalo se tu i na to da propagirate narkomaniju, negativan uticaj na omladinu... Priču o eventualnoj legalizaciji marihuane koristimo kao priču o slobodama, o ljudskim pravima u širem kontekstu. Najzanimljivije je to staviti u kontekst legalizacije jer je to najosjetljivija tema. Činjenica je da marihuana i priča o gej populaciji ima najveći otpor kada su u pitanju vlasti i religijske organizacije. Tako nam se je zanimljivo igrati se sa tim pojmovima. A takve reakcije su za nas jako pozitivne. To je naš teren. Nama odgovara provokacija takvih debila. To je pravi način da otkriješ pravo lice vladajuće klase. Njima je sasvim dobro, oni su postavili stvari i teren za sebe i odlično odrađuju posao za sebe. Nama je jedino preostalo da ih ošamarimo i izazovemo na dvoboj. Zato se i bavimo škakljivim temama da bi se oni zaletili ko levati na prvu temu. To je obično šlagvort za priču. Kad god smo atakovali i otvoreno provocirali suprotnu stranu uvijek smo dobijali najbolje rezultate. Kad se otvore onda gube, i realno većina javnosti je protiv njih, ali medijski su stvari tako posložene da je tu uvijek neko mrtvilo. U Goraždu su nas zvali da sviramo na gradskom festivalu koji je bio u avgustu kada se priča oko “Firme Ilegal” zakuhala. Bila je izborna godina ali na lokalu, u opštinama. Kad je načelnik opštine čuo da su nas bukirali došao je na sastanak organizacionog odbora i rekao: “Ja hoću da se ovaj bend izbaci!”. Oni su pitali zašto, a on je rekao: “Zato što ja tako hoću”. Onda je kompletan odbor dao otkaz festivalu. Deset dana kasnije smo na istom tom mjestu napravili besplatan koncert ljudima koji su ostali uskraćeni. Ta priča o cenzuri je otišla i do Dnevnika. Desila se velika frka. Mi smo napravili šta smo htjeli, nitko nije ostao uskraćen, a isti taj načelnik opštine je izgubio na izborima. Novi načelnik je prvo vratio je sve ljude iz organizacionog odbora, a drugo, rekao je da želi Dubiozu Kolektiv na festivalu. * Igrom slučaja sam bio prošlog ljeta u Krupi na Vrbasu na festivalu na kom ste svirali, i gdje je nekoliko idijota gađalo Vedrana (basistu) i pogodilo ga u glavu, nakon čega ste prekinuli svirku. Istina, nisam bio pri bini da vidim šta se dešavalo, a tek slijedeće dane sam iz raznih izvora čuo šta se otprilike desilo. Hajde da rasčistimo sva ta nagađanja. Šta se tu desilo, i kakvi su vaši stavovi po pitanju koncerata u Banjaluci? Mi smo već sutradan rekli da ćemo se u Banjaluku vratiti čim budemo mogli. Već imamo pozive ali ne možemo prije jeseni u okviru turneje koju planiramo. To je upravo ona problematika o kojoj pjevamo - problem ovaca i torova. Na koncertu je bilo oko tri hiljade ljudi, jedna nevjerovatna energija se stvorila već poslije prve pjesme. I onda pet kretena baci kamen i pogodi Vedrana u glavu. Suština te noći je da tih tri hiljade ljudi ne napravi ništa da tih pet kretena ukloni, da ih pobacaju u Vrbas a mi da nastavimo koncert. Isključivo iz tog razloga nismo htjeli da se vratimo. Pomislili smo da ostanemo, da krenemo u konflikt sa tih par pojedinaca, ali kad smo vidjeli da ljudi ne reaguju odustali smo. Ako vi nećete da riješite sami problem sa svojim idijotima, što bi se mi time bavili. To je vrlo jednostavno. * Zanimljivo je da su pojedini mediji iskoristili taj trenutak, pa su čitav događaj smjestili u okvir od kojeg se svi zgražamo. Odjednom ste stekli simpatije i političke vrhuške i medija koje najčešće prozivate? Mediji su to odmah okrenuli jer je to ono što im treba. Bilo koja kap krvi da padne je idealna za nacionalističke retorike. Naravno, odmah su nas stavili na Dnevnik, po novinama, čak su potezali priče o Srebrenici. Reagovali smo jer ne želimo da imamo dodirne tačke sa bilo kojom pričom koje su potezali. Tih pet kretena ne treba dovoditi u nikakvu vezu sa ratom ili bilo čim sličnim. Sa druge strane super je što su tako reagovali jer su donekle demantovali sami sebe. Svirali smo tada četiri koncerta. Prvo smo krenuli u Širokom Brijegu, hrvatskom dijelu gdje je bilo potpuno genijalno, sutradan sviramo u Banjaluci gdje se desi to što se desi, dan poslije toga sviramo u toj komunističkoj, ljevičarski orjentisanoj Tuzli, a onda se zaustavljamo u Goraždu gdje su nam rekli da je to bio jedan od najposjećenijih koncerata na tom festivalu. Kažu da ni Halid Bešlić ni Toni Cetinski nisu imali toliko ljudi. Tu nas sutradan napadnu i ludaci koji se kriju iza imena boračkih udruga. Dođeš u Banjaluku gdje ne valjaš Srbima, onda dođeš u muslimansko Goražde gdje ne valjaš Bošnjacima, jedino smo valjali Hrvatima...Ali sve je to potpuno kontradiktarno. Poslije svega smo u Žepčetu trebali svirati a čovjek koji je organizovao koncert na kraju je morao odustati zbog pritisaka koje je trpio. Ta mala mjesta su jako zajebana pa ih dovodimo u nezgodnu poziciju. Zanimljivo je to da su se u stvari sve tri nacionalne struje otkrile. Ne valjamo nikome, a to je smisao našeg postojanja. * Šta je alternativa postojećoj vlasti? Prva stvar koja se mora desiti je odlazak nacionalnih stranaka. Kad skineš te desne onda ostaju lijeve, socijalno-demokratsko-liberalno orjentisane. Ako dođu na vlast moraju preuzeti najveću moguću odgovornost, a u tom trenutku treba im skočiti na leđa i svaki dan od njih aktivno tražiti da rade. Ja sam razočaran, nezadovoljan kako funkcioniše gradska vlast u Sarajevu koja je SDP-ova za koju sam mislio da će puno više raditi, mislio sam da će se više taj glas čuti. Upravo tu je onaj dio gdje građani i civilno društvo moraju da preuzmu stvar da vrše pritisak. To su prva dva koraka koja se moraju napraviti. * Poprilično ste optimistični po pitanju narednih izbora. Dokle mislite da ćete voditi borbu? Dok ne pobjedimo. Ni jednog trenutka nismo mislili da je ovo besmislena priča. Vjerujemo u to da su promjene moguće, da ima smisla. * Album Dubioze Kolektiv možete skinuti ovdje.