e-novine.com: Mi smo mali komercijalni bend Mi smo mali komercijalni bend ================================================================================ Dejan Kožul on 11.11.2009 - 15:25 Devedestih godina, kada gotovo da nije postojalo komunikacije između zemalja sa pepela SFRJ retko koji bend je uspevao da nađe pukotinu u novonastalim zidovima. Radio talase je bilo nemoguće zaustaviti u pohodu sa jedne na drugu stranu Dunava, a krajem devedesetih te pukotine su bivale sve šire i šire. Dobar glas o Jinxima nosila je Yaya, kudrava pevačica fenomenalnog glasa ali i stasa. Na talasu nekog acid jazza, pravca koji se tih godina zarazno širio putem Brand New Haviesa, Jamiroquaia, Incognita, uz primesu Yayinih vokalnih sposobnosti, zanimljive postave benda sa osam članova stigli su nam i Jinxi. I taman kada je ta rupa postala dovoljno velika da se može normalno osmotriti i uživati u muzici Jinxa oni su nestali sa scene. Usledila je duga pauza, Yaya se posvetila porodici, rodila ćerkicu koja sada ima već šest godina, pomalo slikala, Coco Mosquito, siva eminencija benda našao je novu muzu u liku Natali Dizdar...I opet se pokazalo, na našu sreću, da su miris benzina, buka u publici, i sve ono šta prati koncerte dobrom bendu u krvi i da je teško živeti bez toga. Jinxi su se vratili sa novim albumom, a po prvi put nastupaće samostalno u Beogradu i to u Domu omladine, u četvrtak 12. novembra. Prethodno, dan pre nastupa u Beogradu svirati u Tuzli, na obeležavanju 22 godine Doma mladih koji je sada poznat po imenu “Palma”, a dan nakon Beograda Yaya i ekipa sviraju u novosadskoj Tremi. Povodom koncerta koji će biti održanu u Domu Omladine uradili smo intervju sa članovima Jinx-a, Jadrankom Ivaniš-Yayom i Goranom Muratovićem-Cocom Mosquitom. * Svirali ste pre dve godine na Egzitu, ali nikada niste nastupali samostalno u Beogradu, a ni Srbiji. Kako je došlo do koncerta u Domu omladine? Yaya: Nama vrijeme brzo leti, zapravo prošlo je puno vremena i od Exita. Od pregovora za koncert u Beogradu prošlo je skoro godinu dana. Zapravo smo čekali pravi trenutak, čekali smo da se otvori Dom omladine. Trebali smo ranije doći, ali nikad nije kasno. Iskreno, ne možemo predpostavit koliko će ljudi biti na koncertu u Domu omladine. * Ne bojimo se za interesovanje. Ljudi imaju prilike da vas čuju i znaju dosta o vama. Kako se vama čini muzička scena u Srbiji? CM: Loše smo upućeni u situaciju na muzičkoj sceni ovdje. Ranije su mi bili zanimljivi Oružjem protivu otmičara, a sada mi je favorit Vroom. Yaya: Neočekivana sila je takođe interesantan bend, imali su i par koncerata u Zagrebu. * Neke pjesme su vam jako brzo postale hit, poput “Smijem se” i “Tamo gdje je sve po mom”. Koja je vaša formula za takav uspjeh? CM: Imamo tu sreću da je pjevačica ujedno i autorka tekstova. Zbog tog sretnog spoja ne moram puno da razmišljam, a i kad ja radim pjesmu ne mislim puno kako će izgledati jer znam da imam dobru pjevačicu. Ne znamo točnu formulu, jer da je znamo mi bi već bili svjetski poznati. * Zašto ljudi vole Jinx? Yaya: Dovoljno je veselo, a nije previše glupo, mislim da je jestivo. Mi smo mali komercijalni bend. CM: To je individualno, neki se kače za tekstove, mada ja zaista ne znam zašto, neko će reći "super" su uživo. Valjda nekakva energija ide od nas i to se odma prepozna: Coco objašnjava našoj novinarki Photo: Dejan Kožul . * Neko vreme niste bili aktivni i nakon toga ste se ponovo vratili u novom sastavu? Zašto? Nedostajao vam stejdž? CM: Definitivno nam je nedostajo stejdž. I nedostajali smo jedni drugima. Nema puno novih ljudi u ovoj postavi, a inače je jako teško očuvati bend od osam članova koliko nas ima. Yaya: Jednostavno nismo mogli da ostanemo u istom sastavu, jer su svi morali u nekim trenutcima da odsustvuju zbog obaveza. Svi oni sviraju i u drugim bendovima. CM: Imamo malo problema i sa basistima, al dobro sad. Ta smjena bila je samo jedna faza. Nas četvoro smo od početka tu i to ima najveći uticaj na funkcionisanje benda. * Što se vas dvoje konkretno tiče, da li možete živjeti od muzike? Yaya: Pa kako kada. Na primjer prošle godine imali smo sponzora i bilo je daleko lakše. Ako sviramo recimo četri puta mjesečno pravi veliki koncert, onda može. To nam onda omogućava normalan životni budžet. CM: Mislim da je ovaj prostor premali da ne bi radili pauze, mislim da smo malo dosadili i sami sebi i publici u Hrvatskoj i Sloveniji jer smo po pet puta u nekim gradovima nastupali sa istim repertoarom. Stvarno je bilo malo previše i morali smo napraviti pauzu. Nama je ta pauza, taj raspad, na neki način došao i kao neka vrsta škole zaista živjeli malo urnebesno. Ploča na ploču, pjesma na pjesmu, koncerti, bez ikakve pauze, i to nam se malo obilo o glavu. Onda smo bili mlađi pa smo mogli izdržati, ali stvarno se mora malo stati na loptu. Moramo malo misliti i na kategorije tržišta, ne možemo izaći na stejdž sa pjesmom po šesti put, niti vjerujemo da je ljudima to zanimljivo. Ja se ne sjećam da sam neki bend mogao na istoj turneji gledati pet puta. * Kako vidite Jinx u budućnosti? Yaya: Ne vidim. To vidim kao nešto otvoreno. Ne razmišljam o tome. Nikad mi nije palo na pamet da razmišljam šta će bit s bendom za deset godina. KM: Ja samo ne bih volio da se pretvorimo u neke dinosaure, nego da nas posao veseli i zabavlja. Da probamo mijenjat, ma koliko možda izvana te promjene izgledale minimalne ili da ih uopšte nema. Bitno nam je da se dorađujemo. Eto, tome se nadamo. * Koliko imate vremena da se bavite i poslovima izvan benda? Yayo, ti se baviš slikarstvom, ne znam koliko aktivno, ali kako ide? Yaya: Ja sam zapravo ovih poslednjih godina bila posvećena svojoj kćeri koja je dosta zahtjevno dijete, i koje je dosta vezano za mene. I tek sada u suštini imam vremena da razmišljam o tome kako da popunim svoje slobodno vrijeme, jer mi je kćerka malo odrasla, napunila je šest godina. Slikarstvo je jedna totalno neisplativa disciplina, koju isključivo mogu raditi da bi sebe produhovila ili pojačala svoju kreativnost. To je na neki način vježba kreativnosti i načina razmišljanja. Onda sam jedno vrijeme izrađivala nakit, isto ono iz ljubavi. Mislim da ljudi koji imaju afinitete prema dvije-tri stvari zapravo pate. Sve je to super i kreativno, ali da cijeli život sjediš na dvije stolice, a da se pri tome obje ljuljaju... Nikad ti nije jasno šta treba potegnuti. Upravo mi zato bilo krivo što ja nemam jednu stvar koju mogu potpuno da usavršim, da dobije na kvalitetu: Krivo mi je što nemam jednu stvar koju mogu potpuno da usavršim, da dobije na kvalitetu: Yaya Photo: Dejan Kožul * Šta bi bio tvoj izbor od ove dve stvari? Yaya: Moglo bi bit nešto treće. I da bude jedno, ali opet ne bi mogla živjet bez ove dvije stvari. Tako da problem i dalje stoji. Mislila sam da će me pustit s godinama, da će se mijenjat,i pa ću uzet samo jednu stvar. Ali život te već nekud uputi. * Coco, koliko stižeš da se baviš produkcijom? CM: Ja se zapravo i ne bavim toliko puno produkcijom. Radim otprilike jedan album godišnje. Mislim da za više nemam niti ideja, a i zato što sam spor, što bi se reklo komotan. Nije mi ono sad o glavu da to radim. Ja volim lagodno živjet, imamo za kavu, imamo šta obući na sebe, ne mogu se ubijat previše od posla. Volim stvari koje mi se na neki način dopadaju. Ovo za produkciju vjerojatno misliš na Natali Dizdar. Ona se meni činila talentirana. Istina da je naša saradnja počela u vrijeme kada zapravo Jinxi nisu bili aktivni, našli smo se u jednom pravom trenutku. Mi smo radili dva albuma zajedno s kojima sam ja prilično zadovoljan. Ali mislim da je cijela ta organizacija oko skupljanja pjesama nešto što mi se stvarno ne sviđa, i ti pregovori sa autorima. “Imaš li tekst, kad ćeš ga imati” i tako dalje. Mislim da ću u budućnosti kad budem radio produkciju sa nekim drugim radije birati autore neke muzike, nego pokušavat kreirati stil i žanr nekog izvođača. Volio bih raditi sa autorima, jer bih tako mogao i ja nešto naučiti. Volio bih na primjer radit sa Dinom Šaranom, on mi je onako super. * Da li postoji neki drugi način osim MTV da bend izađe iz neke anonimnosti i iz tog nekog okvira, grada ili države u kojem funkcioniše? Yaya: To bi ja isto voljela znati. Pa vjerojatno uz pomoć interneta. Ljudi se često pitaju: "Pa dobro gdje ste vi do sad?" Sigurno da postoji neki dio u poslu koji šteka negdje. Zar ne može malo da se poboljša ta protočnost, da ide malo brže i da bude malo češće. Izdavaštvo propada. Izdavači su se nekad bavili i promocijom, nekom distribucijom, mislim da je to sad dosta u banani, pa postoje neke agencije... CM: Mislim da je MTV jedini medij koji pokriva sav taj prostor. Druga promocija je uglavnom dosta sporadična. Mi imamo ozbiljnu promociju u Hrvatskoj, eventuano u Sloveniji kad vide koliko ozbiljno radimo. To je logično isto kao što je normalno da srpski bend ima ozbiljnu promociju ovdje (u Srbiji prim. aut.), a nema u Hrvatskoj. Ne znam šta bi se dogodilo kada bi neko iz Zagreba, menadžer ili neki promoter, došao u Beograd i rekao: “ja sam sad došao za taj i taj bend i ja bih volio doći na radio stanicu da promovišem bend“. Tu već vlada neki sistem lokalne promocije i tek kad se lokalni promoter zainteresira da radi koncert onda počinje promocija sa nekim izvođačima iz benda na tom prostoru. I vjerovatno je tako puno lakše. I tada krene neki glas o bendu i tako sve krene. Publika te zapamti. * Šta mislite o tome što neki bendovi kače svoje albume na internet i mogu besplatno da se skinu? Koliko je to rješenje? CM: To je svakako svjetsko riješenje. Oni su tu cijenu uračunali u naredne koncerte koje treba da održe. Kad tako bend pokloni album na netu, primjeti se da cijena karte za koncerte skoči, tako da je to kul. Yaya: Može to i korisno da bude, recimo taj album što snimiš, u biti je promo materijal za koncert. Onda dođeš na koncert i doživiš tu muziku i stvarno uživaš onako uživo. To je neizbježno, to će se desit, a u biti već jeste tako. Ustvari internet vadi stvar. Mislilm da jedini segment u kojem će diskografija opstat kolekcionarstvo. Kad sam kretala ovamo tražila sam mužu cd-eove i kad sam došla na radio pitala sam da li imaju neki primjerak našeg cd-a, na šta su mi svi odgovarali začuđeno "ne, nemamo". I onda shvatim da je izdavaču problem, makar napržit cd, ako ne želiš dati original. Ne kužim zašto, jer to nije neka lova. Uzet, spakovat i poslat poštom ili nekim načinom dostavit,i novo izdanje radio stanicama. Mislim da je to najmanje što izdavač može napravit. Ne možemo bez stejdža: Yaya i Coco Photo: Dejan Kožul * Vi ste promjenili izdavača, od Aquarius Recordsa prešli ste u Dallas? Yaya: Pa da. Dallas ima drugačiju politiku, drugačiji pristup. Definitivno mislim da je ovo nešto bolje za nas. CM: Imaju nešto više izvođača, imaju taj neki šaroliki pristup. * E, da. Šta znači šmirati (pesma na poslednjem albumu se zove "Šmiramo")? Yaya: Svašta. Zapravo ima nekoliko značenja. CM: Tu riječ koriste glumci. Oni gledaju kako publika reagira na njihovu izvedbu pa onda tako igraju. Aha, sad je smiješno, ajmo nastavit..i tak. Yaya: Onda imaš u kartškoj igri kad puniš svog suigrača, kad vidiš da je štih naš, onda mu recimo puniš desetke da bi dobio što više bodova. Uglavnom šmir je ono crno ulje od bicikla što ti ostaje na lancu. CM i Yaya se dopunjavaju: Podmazivanje može bit, može biti pokoravanje, ulagivanje, foliranje. ******** Bend je osnovan 1993. godine u Zagrebu, a 1995. objavljuju samostalno prvi album Sextaszy na engleskom jeziku. Kao izuzetno koncertno aktivan bend po brojnim zagrebačkim klubovima, stiču kultni status koji dovodi do potpisivanja prvog diskografskog ugovora s Aquarius Records i drugog albuma, a prvog na hrvatskom jeziku, Second hand (1997). Bend čine, osim Yaye (Jadranka Ivaniš) i Cocoa (Goran Muratović), klavijaturista Mister Gudi (Mr Goody), bubnjar Berko, basista Adam Matijašević i trubač Igor Pavlica. * Povodom beogradskog koncerta e-novine poklanjanju čitaocima koji se u četvrtak od 12 h najbrže jave na telefon 011 344 99 26 karte za premijerni nastup Jinxa u Beogradu.