e-novine.com: Aj širi kolo, beogradska lolo! Aj širi kolo, beogradska lolo! ================================================================================ Tomislav Marković on 31.07.2010 - 15:31 Letnja šema kulturnih programa svedenih na minimum naterala je rusifikovanu Naftnu industriju Srbije i đilasoidni Grad Beograd da nešto preduzmu. Tako su ove dve institucije od nacionalnog značaja 31. jula pokrenule akciju pleonazmičkog, a indikativnog naziva "Beogradizacija Beograda", sve "u okviru projekta za očuvanje identiteta i kulturnog nasleđa glavnog grada Srbije". Akcija "Beogradizacija Beograda" je danas počela u Knez Mihailovoj ulici tipičnim beogradskim kulturnim programom - mladi su uz zvuke narodnog kola u modernom aranžmanu igrali, u čemu su im se pridružili i slučajni prolaznici, putnici namernici i ostali ljubitelji folklora. Pre početka akcije, u Skupštini grada potpisan je Protokol o saradnji grada Beograda i NIS-a o strateškom delovanju u oblasti kulture. Protokol su potpisali pomoćnik gradonačelnika Beograda Živorad Anđelković i generalni direktor NIS-a Kiril Kravčenko. Potpisivanju ugovora prisustvovao je i gradonačelnik Beograda Dragan Drvosek Đilas. Borba za očuvanje nečega podrazumeva da je to nešto ugroženo. Dakle, kulturni identitet i nasleđe Beograda su pod znakom pitanja. Niko od prisutnih nije bliže objasnio čime je to ugrožena kultura u Beogradu. Đilasovim testerama? Partijskim aparatčicima koji se u kulturu razumeju kao magarac u kantar, a zaduženi su upravo za taj resor? Pljačkom izdavača koju je maestralno izvelo Ministarstvo kulture na poslednjem otkupu knjiga, dok su njihove kolege iz gradske uprave operaciju mirno posmatrale? Nije precizirano. Verovatno je beogradski kulturni identitet ugrožen onako, po difoltu, baš kao i srpski identitet, omljena manipulativna sintagma Borisa Tadića. Čitava akcija neodoljivo podseća na akciju Ministarstva kulture iz 2009. godine pod prilično tupavim imenom "Srbija u Srbiji", kad su pozorišne predstave iz Beograda putovale po gradovima u Srbiji, a sve pod konceptom decentralizacije kulture. U strahu od sveta, palanka se bavi sama sobom, gubeći se u lavirintu koji je sama stvorila. Šta je sledeći kulturni projekat? Pozorište u pozorištu? Literarizacija literature? Oslikavanje slikarstva? Performizacija performansa (po srpskim performansama)? Ništa nije dovoljno besmisleno za naše nazovi kulturne poslenike. Đilas je u Knez Mihailovoj ulici gde je počela akcija "Beogradizacija Beograda" zahvalio NIS-u na "ogromnoj donaciji za projekat propagiranja pravih beogradskih vrednosti". Nije rekao o kolikoj je sumi reč, ali ne sumnjamo da će novac biti upotrebljen u prave svrhe. A o kakvim je to kulturnim beogradskim vrednostima reč, Đilas je pojasnio testerom: "Akcija je dan kada bi svako u Beogradu trebalo da uradi neku malu stvar da se oseti bolje i da se neko drugi oseti bolje, da pomogne svojim komšijama, starima na ulici, majkama s decom, da se obavezno zaustavi pred pešačkim prelazom, da ustupi mesto starijima u autobusu". Svi marš u kolo: Beograđani čuvaju kulturni identitet Dragana Đilasa Photo: Beta/ Marko Rupena A mi naivni mislili da su kulturne vrednosti Beograda, na primer u književnosti, avangarda, nadrealisti, cela Kišova generacija, Mirko Kovač koji je proteran iz srpske kulture (izdajnik, tako mu i treba); da bi se pod očuvanje kulturnog identiteta recimo moglo podvesti ponovno objavljivanje nekih knjiga Stanislava Vinavera koje su objavljene samo jednom između dva rata, čisto da se učine dostupnim čitaocima itd. Ne, kulturni identitet se svodi na igranje narodnog kola i na glupavu bonton priču o pristojnom ponašanju. To je kultura po oktanskoj meri NIS-a i parking-meri Dragana Đilasa. Dobro je da Drvosek kao beogradsku kulturnu vrednost nije naveo i nešto u stilu "pre i posle jela treba ruke prati". "Mnogo se priča o beogradizaciji Srbije. Stalno objašnjavamo šta je Beograd i da on ništa nikome ne uzima nego da samo daje. Onda smo odlučili da iskoristimo tu reč i da pokrenemo projekat koji smo nazvali 'Beogradizacija Beograda' - to je promocija svih najboljih vrednosti koje Beograd ima", poentirao je Đilas. Hvala gradonačelniku što nas je obavestio da ne živimo u centralizovanoj državi. Zašto bismo verovali svojim očima kad imamo Đilasa? Nakon ove genijalne izjave, Vojvodina će slaviti mesec dana u okviru projekta "Vojvodinizacija Vojvodine". Đilas je rekao da se akcija danas sprovodi na 10 mesta u Beogradu uz kulturne događaje i uz projekat kandidature Beograda za prestonicu kulture Evrope 2020. godine koju, kako je naveo, sigurno zaslužuje i nada se da će i dobiti. NIS je podržao kandidaturu Beograda za evropsku prestonicu kulture 2020. godine. Đilas je najavio da će akcija biti nastavljena i sledeće godine i dodao da akcija treba da probudi pozitivnu energija koja će doprineti da Beograd izgleda još bolje. Bulevar već izgleda bolje, ko ne veruje neka prošeta ovim devastiranim područjem oslobođenim od neprijateljskih platana koji su svojim militantno zelenim krošnjama ugrožavali "identitet i kulturno nasleđe Beograda". "Obnovićemo neki stari Beograd na nekim mestima u gradu. Dočekivaćemo turiste na pristaništu sa našim folklornim umetničkim društvima, akcija će biti i na bazenima, pijacama, trgovima, svuda", rekao je gradonačelnik u retrogradnom zanosu. Pa da, prirodno, ono što turisti žele da vide u jednom evropskom velegradu upravo su folklorna društva u narodnim nošnjama koja đuskaju kolo. Neko bi mogao da obavesti Đilasa da živimo u letu gospodnjem 2010-om, te da je romantizam izašao iz mode krajem XIX veka, i da nije više zanimljivo da se predstavljamo kao "dobri divljaci". Možda ova zemlja ima i neke druge vrednosti da ponudi, nešto modernije što korespondira sa duhom vremena. Ali da bi nadležni u gradskoj pravi saznali za takve stvari, morali bi da nešto čitaju, gledaju i slušaju, i prate šta se dešava na kulturnoj sceni, ukratko - da rade svoj posao za koji su plaćeni našim novcem. Ovo je, naravno, sasvim logično, što u našim uslovima treba čitati kao: potpuno utopijski. Srpsko a naše: Igra nas je održala, njojzi hvala Photo: Beta/ Marko Rupena Generalni direktor NIS-a Kiril Kravčenko rekao je novinarima da se nada da će Beograd 2020. postati evropska prestonica kulture. On je izrazio veliko zadovoljstvo učešćem NIS-a u akciji i istakao da je u poslednjih godinu dana uspostavljena dobra saradnja sa Gradom. "Svi mi Rusi koji smo došli u Srbiju volimo Srbiju i Beograd. Ako živimo ovde, kultura je deo našeg života. Veoma je važno da, osim rada i ekonomije, imamo kulturne događaje", rekao je Kravčenko. A mi naivni mislili da su došli zbog posla i para. Kad ono, iz ljubavi. Nije baš jasno na kakvu kulturu misli Putinov mali od nafte Kiril Kravčenko. Možda na neke performanse Putinjugend organizacije "Naši" koji su ispred Boljšoj teatra spaljivali knjige Vladimira Sorokina, poznatog ruskog pisca i izdajnika. Taj oprobani ruski recept mogao bi da bude preslikan i u Beogradu. "Naše" već imamo, izdajničke knjige takođe, fali nam samo šibica i kulturno-umetnički program može da počne. Zašto ne bismo strane turiste koji nam dolaze u hladnim zimskim mesecima dočekivali lomačama na kojima gori nepodobna srpska literatura. Kandidata za spaljivanje je mnogo, a ne bi bilo loše s vremena na vreme spaliti i nekog autora. Rukopisi možda ne gore, ali to ipak treba proveriti u praksi. Evo nekih predloga za ogrev: kompleti Betona, romani Saše Ilića, Sretena Ugričića, Vladimira Arsenijevića; poezija Dragane Mladenović i Mloša Živanovića, eseji Bore Ćosića i tako unedogled. Finale večeri je, naravno, bacanje u plamen "Filosofije palanke" Radomira Konstantinovića u mekom povezu (lakše hvata plamen). Ako mogu Rusi, možemo i mi! Nas i Rusa dvesta miliona spaljenih knjiga!