e-novine.com: Samo Smoki Srbina spasava Samo Smoki Srbina spasava ================================================================================ Dejan Kožul on 16.07.2010 - 13:51 Sedeći sa nekim društvom u Zadru prošloga leta i ispijajući „Tuborg“, pade mi na pamet da proverim koliko su Zadrani svesni činjenice da se hladno pivo koje su upravo sručili niz grlo proizvodi, ni manje - a ni više - nego u Srbiji, odnosno Čelarevu, gradiću blizu granice sa Hrvatskom. Naravno, uz osmeh se konstatovalo da provociram, a da to, jeli, i nije lepo. Bio je dovoljan samo pogled na deklaraciju na „stražnjici“ boce i provokacija je postala nepobitna činjenica. Da li su zbog toga prestali da piju to pivo? Naravno, nisu. Na stranu što vlasnici imaju veze sa Srbijom baš kao što vlasnici Pan pivare imaju sa Hrvatskom, ali na poleđini ipak piše - „Made in Serbia“. Da li će Srbi sada prestati da jedu „Smoki“, čokoladne bananice, da piju „Grand“ kafu - sada, kad se vlasništvom nad „Soko štarkom“ diči jedan... pa, recimo građanin Hrvatske, da ne prejudiciramo nacionalnost, iako je Tedeschi u Srbiji kršten u Hrvata, pa čak i prekršten i za mnoge se preziva Tedeši? Čak i ta činjenica teško će odagnati stare navike. Photo: stark.rs Bombastične naslove u medijima tipa „Ode Smoki kod Hrvata“, vrlo brzo zamenili su oni tipa „Smoki i čokoladica ostaju srpski“. Ovo mu dođe kao neki novi Z3 plan za srbijanske brendove. Zahteva se veća autononija i pravo da se koristi ćirilićno pismo, jer „Samo Smoki Srbina spasava“, sve ostalo je već otišlo u stranjske ruke. Šalimo se mi koliko hoćemo, ali u Srbiji se ozbiljno shvatilo ovo preuzimanje. Toliko ozbiljno da je čak i Slobodan Vučičević, predsednik uprave „Droga Kolinska“, morao da smiruje javnost tvrdeći kako će svi srbijanski brendovi biti u dobrim rukama, a oglasilo se i udruženje građana „Moja Srbija“, inicijator akcije „Birajmo domaće“. U kratkom saopštenju namerenom za smirenje nacije, kaže se da promena vlasništva nad kompanijom „Droga Kolinska“ ne znači da je Srbija izgubila svoje poznate brendove. „Sve dok se Smoki, Bananica, Karađorđe i ostali proizvodi firmi iz sastava ove kompanije proizvode u Srbiji, od domaćih sirovina, oni predstavljaju domaće proizvode. Domaćim proizvodom se smatra svaka roba koja je proizvedena u Srbiji, bez obzira na vlasništvo nad preduzećem, ukoliko vrednost uvoznih sirovina i poluproizvoda utrošenih za proizvodnju robe ne prelazi 50 odsto njene fabričke cene“, kaže Uroš Delić, projekt-menadžer udruge. Čini se da je veća buka povodom toga u Sloveniji no u samoj Srbiji, jer i pre Tedeschijeve akvizicije „Soko štark“ nije bio u vlasništvu kompanija iz Srbije, no iz „dežele“, a sama Atlantic grupa već je vlasnik Multivite, srbijanske verzije Cedevite. I sad, đava će ga više znati gdje su tu Srbi, Hrvati, Slovenci, šta je više čije, ko koga muze, a ko ubire kajmak. Dobro, ovo poslednje je možda i najizvjesnije. Bar se zna sa sigurnošću ko ga ne ubire. A pre nego zaključimo ovo, vratimo se opet na osvežavajuće napitke, ovoga puta ne hmeljskog sadržaja, kojima ćemo dati mali doprinos najvažnijoj sporednoj stvari na svetu, i netom završenom Svetskom prvenstvu, a možda i nekom budućem evropskom. Netko je pustio bubu da bi Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Srbija mogli dobiti organizaciju evropskog prvenstva. U HNS-u kategorički odbijaju tu ideju, Bosanci se ne bi bunili, a Tadić je već izrazio želju da se finale igra u Beogradu, kako valjda to jednom regionalnom lideru i priliči. Ako ovu pomalo i političku igru, u kojoj glavnu ulogu ipak igraju Srbija i Hrvatska, a rezultat se uvek ogleda na napaćenoj Bosni, stavimo na stol - dobijamo jedan ugao iz kojeg se može videti rezultat. Pred odlazak na SP, Fudbalski savez Srbije potpisao je sponzorski ugovor sa „Mivelom“, koja je postala tako službena voda „orlova“. Ništa tu čudno ne bi bilo da vlasnik fabrike iz Trstenika nije Ivica Todorić, isti onaj čiji „Agrokor“ sponzoriše HNS i reprezentativce Hrvatske. A šta je drugo ovo Svetsko prvenstvo bilo nego ogledalo moćnika koji su pokazali i dokazali da čak i Afrika može organizirati tako veliko takmičenje. Odavno se više ne pitaju ni Vlatko Marković, ni Tomislav Karadžić... Davno je Zabranjeno pušenje pjevalo „para vrti tamo gdje burgija ne može“, pa makar se para nazivala i penezima. Friščiću hvala, a Tedeschiju sve najbolje u misiji „hrvatski novac u srbijanskom džepu“.