Pjesma za preživele

Turistički radnici sa Manjače: Dobrodošli u Šumsku!

Photo: Stock

Nešto što se zove „Turistička organizacija Republike Srpske“ na svom je sajtu okačila, preciznije obesila rodoljubivi pjesmičurak pod zastrašujućim naslovom „Oda Srpskoj“. Ovo dramatično delo, kao vodič za preživele u genocidnoj Šumskoj, prenosimo u originalnoj verziji, prevedenoj na neprijateljsku latinicu

Fotomontaža: E Che

Kad na put kreneš i nama dođeš
plemenitom našom Srpskom prođeš,

S tobom na tom putu biće
prirode zov, drevne kulture i tradicije kov.

Nemirni Vrbas, ledena voda
ponos i dika  krajiškog roda,

Kastelu kreni, dajakom plovi
u stoljetnim alejama banjalučki snovi.

Manjača i Kozara, ponosne gore
okovane noći, slobodne zore,

A na drugoj strani Srpske naše
u gorskim očima ogledaju se Vaše.

Visoki Maglić, planinarski san
u pohod poziva na Sveti Vidovdan.

Trebinje, taj duhom ispunjen grad,
u kojem je Dučić ostavio trag,

Na jugu našu duhovnost čuva,
obasjani Tvrdoš i Gračanica mu druga.

Kad zima dođe Jahorina zabijeli,
njome koračaju slobodni i smjeli.

Na istoku samom, kao sa visina
plahovita Tara i beskrajna Drina,

Ćuprija na njoj kamena stoji,
Andrićeva muza vijekove broji.

Malo je riječi, jer je prelijepa vila,
takva je SRPSKA oduvijek bila.