Što je Luvr prema Lijepoj našoj

I ovi u niskoj zemlji su kao većina zapadnjaka. Zna se, o odmoru razmišljaju mjesecima, pa ponekada i godinama, unaprijed. Strogo se vodi računa o svakom centu. Ponekada nekoliko eura odlučuje o konačnom izboru mjesta za odmor. Zato ovih dana ne smijem ni da uključim kompjutor, a kamoli da se javim na anonimne telefonske pozive. Bombardiraju te od poštanskog sandučeta do raznih komunikcijskih impulsa sa lavinama turističkih ponuda. Na žalost, moram reći da nisam primjetio da itko spominje Hrvatsku. Istre nema ni u tragovima

Bože, bože kakvih tupana ima. Znaju sve o i-padu,i-fonu, lady Gaga, o Bradu i Anđelini, ali zakoče kada trebaju skontati gdje je Lijepa naša. Proključam kada započnu sa serijom idiotskih pitanja:

- Paul, je li Croatia u Europi?

- Traje li još rat?

- Mogu li žene nositi kratke hlače?

- Može li se kampirati i smije li se biti nudist?

Dok mi bijes u vidu pare izbija iz ušiju nastojim obuzdati živce, jer i ja, ovako na daljinu, dobrovoljni sam promotor hrvatskog turizma. Pokušavam biranim riječima da im objasnim koliko su u zabludi, koliko su neobrazovani, koliko ne znaju dalje od svog nosa. Ponekada i uspijevam. Već je desetak nizozemskih poznanika boravilo na odmoru u “nepoznatoj” Croatiji i oni su već postali novi propagatori ljepota zemlje koja je po njima litl Francuska.

- Na malom prostoru imate sve – od žitnih polja do bajkovite obale, otoka. Kako je moguće da se o takvom biseru, tek tisuću kilometara udaljenom od nas, malo zna? – pitaju me ti što su već okusili sol hrvatskog mora.

Vrdam, vadim se u odgovoru na jaku turističku konkurenciju. Na nezasluženu slavu Španjolske, Turske, koje nam ne mogu ni “primirisati” u ljepoti plaža, otoka. Čak i Grčka, ako ćemo biti neutralno objektivni, zaostaje za prirodnom ponudom Hrvatske. I dok ja tako redam i hvalim kako je Lijepu našu protekle godine posjetio rekoradan broj turista, čak - osam milijuna i 200 tisuća, jedan od onih što ne znaju dalje od svog nosa potura mi novine. U vrhu stranice masni naslov – Luvr zabilježio 8,5 milijuna posjetilaca.

- Što kažeš na ovo? Više je ljudi bilo u jednom muzeju nego u toj tvojoj Croatiji…

- Stani, stani, ne može se to tako uspoređivati!

- OK, hoćemo li sa jednim gradom? Evo, recimo, New York je prošle godine posjetilo gotovo 49 milijuna turista. Nemaju ni otoke, ni plaže o kojima ti pričaš, a vidi…

Pokušavao sam sa još nekim argumentima, ali sam skužio da se moram pokriti ušima. Tupim strancima je statistika bog, više vjeruju brojkama nego svojim očima. Uzalud sam im poturao sliku Zlatnog rata na Bolu, ili fotku pulske arene omotanu mamutskom kravatom. Gotovo su me nazvali lašcem kada sam im tvrdio da je kravata originalni hrvatski pronalazak.

- Evo vidi u Wikipediji stoji da su te tvoje kravate prvi izmislili rimski senatori. Njima su čuvali svoje glasnice od prehlade, jer im je trebalo galamiti u ogromnim salama, dakako, tada bez razglasnih uređaja.

- A u Wikipediji dalje piše - ubacujem se - da su ih vojni plaćenici iz ondašnjih hrvatskih krajeva, što su služili na francuskom dvoru, upotrebljavali na drukčiji, suvremeniji način kao dio uniforme. One nisu bile samo za ukras, imale su i praktičnu svrhu – njima se mogla brzo obmotati ranjena ruka, šaka… Pa sama riječ kravata potiče od riječi Croat.

- OK, Paul, nego kaži ti nama koliko staje, recimo, čaša piva u toj Croatiji?

- Pa između dva i pol i tri i pol eura.

- Hej, toliko je i na Rembrandt trgu u srcu Amsterdama. Da niste malo skupi!? U Španjolskoj naš “haineken” možeš popiti za manje od dva eura. Bolje onda da te ne pitam koliko staje posjet restoranima.

I ovi u niskoj zemlji su kao većina zapadnjaka. Zna se, o odmoru razmišljaju mjesecima, pa ponekada i godinama, unaprijed. Strogo se vodi računa o svakom centu. Ponekada nekoliko eura odlučuje o konačnom izboru mjesta za odmor. Zato ovih dana ne smijem ni da uključim kompjutor, a kamoli da se javim na anonimne telefonske pozive. Bombardiraju te od poštanskog sandučeta do raznih komunikcijskih impulsa sa lavinama turističkih ponuda. Na žalost, moram reći da nisam primjetio da itko spominje Hrvatsku. Istre nema ni u tragovima.

Po meni, nekada nagrađivanom turističkom novinaru u bivšoj nam zajedničkoj zemlji, ako se već sam moram hvaliti, nikad nije kasno da se kazuje glasno što sve Lijepa naša nudi. Vrijeme je da cijela Hrvatska prestigne jedan Luvr.