Entertainment Reportaža
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (5)

Dužnička monetarna unija

Eurofrka u zoni krize

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: telegraph.co.uk

Na skorašnjoj evrovizijskoj pjevaniji najbolji biti niko drugi nego Rambo Amadeus. Jedini je on od svih zvijezda i zvjezdica, koje će posljednjeg majskog vikenda defilovati na pozornici u Bakuu, osjetio da je euro tema što bi trebala biti i muzički obrađena. Predstavnik Crne Gore, zemlje koja već odavno koristi euromonetu, a da nije ni u EU ni u eurozoni, bar će tako u veselom ritmu otpjevati nesigurnu budućnost novčane jedinice koja je trebala ujediniti, a ne sve više dijeliti zemlje što se sa eksplozivno rastućim žalom sjećaju vlastitih valuta koje su im donijele ekonomsku slavu i moć

Photo: LA

Već nekoliko dana putem interneta zasipaju upozoravajućim ponudama da na vrijeme, dok euro još nije propao, zaštitim kapital kod te i te firme. Koliko me to uznemirava toliko mi je i drago. Pitao sam prijatelje jesu li i oni dobili takve mesages, unisoni odgovor je bio - jok. Kud baš mene nađoše? Mirišem im na kapitalistu, baš im hvala. Ne znam samo koje milione da zaštitim? Da li one od bijelih ili crvenih krvnih zrnaca?

Dok se ja tako zezam na svoj račun, bome svi oko mene strepe od sutrašnjeg susreta u Berlinu. Moj prijatelj Goran Delić, čak je uzeo slobodan 15. maj da bi mogao u miru, duboko koncentrisano, pratiti sve što se bude javljalo iz glavnog grada Njemačke. Raja nisu sigurna hoće li prvi susret Angele Merkel i Francoisa Hollandea, tek ustoličenog francuskog predsjednika, započeti sa poljupcima, kako je bilo u vrijeme muža Carle Bruni, ali je garant da će donijeti sudar dva mišljenja oko ekonomske budućnosti Evropske unije. Za očekivati je kurtoazne osmijehe i ispijanje šampanjca za novu-staru saradnju dvije najvažnije članice eurozone. Međutim, u zraku će visiti nedoumica oko toga šta će biti sutra? Kancelarka je za oštru štednju, kakva je već najavljena u Bruxellesu, a novi predsjednik je za otvaranje sehara i intenzivno ulaganje. Francuski glasači stali su iza ovog plana koji može donijeti znatnije razlike u pogledima prema budućnosti EU. Ako dođe do pukotina između Berlina i Jelisejske palate, onda će prva žrtva biti dobro uzdrmana zajednička valuta 17 članica najveće ekonomske unije na našem kontinentu. Sa napunjenih deset godina euro postaje starac kojeg bi mnogi najradije smjestili u neki dom za zbrinjavanje i zaborav.

Ponovo tako postaju glasni američki ekonomisti što su još prije rođenja eura tvrdili da Evropa uzalud troši snagu i novce. Sve milijarde što su do sada otišle na sanaciju grčkih, a uskoro i nekih drugih većih bankarskih sektora u ranjivim državama eurozone, biće, po njima, bačene u bunar bez dna. Jedinstvena monetarna unija je iluzija kojom su se zanosili političari što im je osobna uloga u povijesnim događajima u EU bila važnija od suprotstavljenih i neujednačenih ekonomskih mogućnosti zemalja koje su prihvatile euro. I jedan od najvećih evropskih finansijskih stručnjaka Hein Klemann tvrdi da je europrojekt promašaj i da se na tome ništa više ne može učiniti. Čvrsto se i nadalje držati eura, značilo bi samo povećavanje nevolja. On predlaže da na slijedećim sastancima Evropske komisije ne treba govoriti o tome kako produžiti život ovoj moneti nego se mora pronaći plan za što manje bolan rastanak od sadašnjeg kursa i traženja novih zajedničkih ekonomskih puteva EU. Profesoru Klemannu pridružuju se neki francuski i švicarski finansijski analitičari koji su pad eura predviđali još 2007. Danas su zabrinutiji više nego ikada.

U poplavi ideja kako se spasiti od kraha eura ističe se i ona njemačkog ekonomiste Markusa C. Kerbera, što ju je prošlog četvrtka predstavio u Berlinu. Kerber tvrdi da je eurozona neodrživa i da se mora rekonstruisati bez izazivanja finansijskog haosa. Monetarna unija bi se trebala podijeliti na dva dijela – uniju dužnika i skupinu zemalja koje bi uvele paralelnu monetu. Njemačka, Finska, Austrija i Holandija tako bi dobili novčanicu koja bi se zvala guldenmark.

Ma, znao sam još 2002. kada sam od žene sakrio dva cenera guldena da činim dobru stvar. Kadli-tadli ponovo će dobro doći i neće biti samo suvenir sjećanja na dane dvostruko jeftinijeg življenja kada su se i evropski kokuzi osjećali kao hadžije…

Photo: EPA

Nego, šta još zanimljivo kaže gospodin Markus? Navodi da bi ukidanje eura izazvalo  pometnju sličnu izbijanju panike na nekom fudbalskom stadionu. Uvjeren je da bi se njegovim planom pogodilo u srž problema eurozone, konkurentnost pojedinih zemalja. Države koje sa tim imaju problema mogle bi na svom području devalvirati euro koji bi i nadalje ostao zakonsko platežno sredstvo među 17 članica monetarne unije. Devalvacijom bi život u finansijski osjetljivim zemljama postao jeftiniji i one bi polagano dobile šansu da se izvuku iz problema koji ih muče. Uloga Evropske centralne banke ne bi se mijenjala. Brinula bi kao i do sada o eurozoni u kojoj bi "guldenmark" grupacija uživala posebnu autonomiju. Njemački ekonomist priznaje da bi uvođenje nove monete u eurozoni iziskivalo određena materijalna naprezanja za pomenute četiri zemlje koje imaju najveći kreditni rejting, ali i to je daleko jeftinije nego potpuni rastanak sa eurom. Program njemačkog ekonomiste na tragu je onih ideja o zeuru i neuru. Prvi bi se odnosio na članice eurozone iz južnih dijelova Evrope, gdje je ekonomija u velikim teškoćama, a neuro bi bio za zemlje sa sjevera kontinenta, koje su motori EU. O tome ostaje li Grčka u društvu jedne novčanice kao da više nikoga ne zanima. Neće to dramatično uzdrmati euroblok, kako se u početku najavljivalo. Za zbunjene korisnike eura kao da utješno dolaze skorašnja saznanja da su mnoge banke još prije šest godina imale planove sanacije u slučaju propasti Atine.

Preokupiran euro problemima ni ne primjećujem koliko me dugo Aida Avdibegović, prijateljica iz dalekog Melbourna, pokušava dobiti preko Skype programa na kompjuteru. Uvijek su naši razgovori započinjali njenom žalopojkom što je toliko daleko od Evrope, Bosne, Sarajeva. Kao, blago meni što sam tako blizu, na samo dvije hiljade kilometara udaljenosti. U posljednje vrijeme najčešće pričamo o vremenu, kiši, suncu i prijateljima razasutim po ovoj kugli. Rastuća kriza u Evropi čini svoje. Bosanci i Hercegovci u Australijama i Amerikama sada ne kriju sreću što su toliko daleko. Dosta im je bilo ratnih belaja u kojima su stradali, baš kao i mi što smo se prerano poradovali novčanici s kojom možeš putovati kroz koliko hoćeš zemalja a da ne moraš svratiti u  deviznu mjenjačnicu.

Zato mislim da će na skorašnjoj evrovizijskoj pjevaniji najbolji biti niko drugi nego Rambo Amadeus. Jedini je on od svih zvijezda i zvjezdica, koje će posljednjeg majskog vikenda defilovati na pozornici u Bakuu, osjetio da je euro tema što bi trebala biti i muzički obrađena. Predstavnik Crne Gore, zemlje koja već odavno koristi euromonetu, a da nije ni u EU ni u eurozoni, bar će tako u veselom ritmu otpjevati nesigurnu budućnost novčane jedinice koja je trebala ujediniti, a ne sve više dijeliti zemlje što se sa eksplozivno rastućim žalom sjećaju vlastitih valuta koje su im donijele ekonomsku slavu i moć.

* Tekst prenosimo iz Oslobođenja uz dozvolu autora

star
Oceni
5.00
Ostali članci iz rubrike Reportaža
Tagovi
Nema tagova za ovaj članak