Ako umrem jednog dana

Photo: FoNet/EPA

U nedeljniku „Vreme“ objavljen je opsežni intervju sa Nemanjom Kusturicom sa fokusom na predstojeće suđenje sa e-novinama. Uzgred, bez vidljivog razloga, intervjuisani je za „Vreme“ napisao tekstić o fantastičnoj mogućnosti da jednog dana i on umre. Priceless!

Ako jednog dana umrem, i odem "rego", potrudiću se da ovi "ledo", oni koji će javiti tu vijest birajući samo politički nekorektne prijatelje, budu tuženi. Ni kada umreš, kultur-tregeri korporativnog kapitalizma, ne ostavljaju te na miru. Potrude se da kao prave tužibabe nabroje imena svih onih koji su, po njihovoj propagandnoj šemi, kompromitujući po ovoga što je otišao "rego". Oni zaborave brojne prijatelje koji nemaju nikakve veze s politikom.

Tako je za pojedine medije, kada je Momo Kapor otišao "rego", bilo najvažnije što je on bio blizak Radovanu Karadžiću, mnogo važnije od toga da je on u srpskoj kulturi ostavio snažan trag. Ja ću se potruditi da vijest o mom odlasku "rego" za ove "ledo" bude vijest o kontroverznoj smrti. Zapravo, već sada se borim da ne umrem prije svoje smrti, a svi ljudi koje sam upoznao, i koji su ostavili utisak na mene i moju dušu, ući će u spektar te kontroverze.

Poslednji pozdrav: Emir Kusturica (desno)

Photo: Stock

Tačno znam kako će ta vijest da zvuči: Čovjek koji je režirao "Sjećaš li se Doly Bell" i druge filmove, kasnije osoba vrlo sumnjivog političkog profila je... Biće zbunjeni kada već negiraju sve poslije "Doly Bell" pa će birati koji su to sve ljudi sa kojima sam se družio, i čija će politička pripadnost biti važnija od mog djela.

Ali imaće šta da biraju. Od Maradone do Čaveza, od Boška Radonjića do Novaka Đokovića, od Širaka do Putina, od Miterana do predsjednika Jermenije ili Paše, Njege i Belog. Siguran sam da kada odem "rego", a oni ostanu "ledo", da će se ponašati onako kako su navikli, jer oni su grobari naše kulture i kultur-tregeri korporativnog kapitalizma.