Pretnja sudom e-novinama

Povodom teksta “Veliki srpski haos u malom hrvatskom mozgu”, uoči Božića stigao nam je religiozni mail Denisa Kuljiša koji e-novinama preti odvjetnicima, sudom, Zakonom o štampi i seksualnom zadovoljštinom. Ovu veselicu od božićne poslanice koju je ispisao najnoviji plaćenik Milorada Dodika, prenosimo u originalu, bez pravopisnih intervencija, s tradicionalnim međunaslovima u pravoslavnom vlasništvu redakcije

TIJANIĆ ME JE SAVETOVAO DA U OVOJ POSLANICI SEBE TOPLO PREPORUČIM ČITAOCIMA E-NOVINA: Gospodo, nije mi krivo što e-novine makar i bez dopuštenja prenose moj tekst o prodaji hrvatskoga "Nacionala", jer mislim da će informacije tako ipak doprijeti do vaših čitatelja koje zasigurno zanima ono što ja vrlo dobro znam o tom slučaju i o mnogim okolnostima kriminalističke priče o medijima i mafiji u Hrvatskoj.

MOŽDA NISAM IZVJESTITELJSKI POUZDAN, ALI SAM POUZDANO GLUP: Možda nisam tako pouzdan izvjestitelj kad pokušavam dokučiti što se događa u Srbiji, jer to zbilja nije lako, osobito nama koji se služimo "omanjim hrvatskim mozgom", pošto veći ne stane u našu "šiljatoglavost" koju je kao rasnu karakteristiku nižih balkanskih naroda ovdje prvi otkrio veliki lombrozovac dr. Šime Džodan.

POSLE NEKOLIKO STOTINA ČITANJA I INTIMNIH KONSULTACIJA S TIJANIĆEM, JAVILO MI SE NEŠTO KOHERENTNO: No, vaši međunaslovi i didaskalije, kao komentari koji presijecaju moj tekst, najčešće su imbecilni. To su ispadi nekoherentne mržnje koju nisam htio ničim izazvati.

ZAŠTO STE BILI TAKO OKRUTNI PREMA MENI I ISPOVRAĆALI SE NA SVAKI PASUS KAD MI JE TIJANIĆ TVRDIO DA SAM NOVINARSKA GROMADA: Možda ja griješim, možda su moji informatori krivi, ali sve to mogli ste napisati u nekom popratnom komentaru pa zaista nije bilo potrebe da se ispovraćate na svaki pasus i još to ukrasite svojim idejama o tome da sam, kao, držao stranu Sanaderu dok nije pao, ili da sve, kao, radim po naputku vašeg kolege Ace Tijanića i tome slično.

SUZAMA SAM LEPIO DODIKOVE TAPETE: Svoje otrovne vendete zadržite u vlastitim lokalnim okvirama. Ne morate moje rečenice, koja vam ipak ne pripadaju, pridodavati u svoju žalosnu klin-čorbu.

SAŽALJEVAO SAM RAZBLAŽENOG LUKOVIĆA USILJENIM ŠARMOM HRVATSKE EMOCIJE:  Gospodine Lukoviću, sjećam se kako ste mi se udvarali svojim prijateljstvom, a ja sam to dobrohotno gotovo prihvaćao kako bih se priklonio općem ovdašnjem stavu u kojem su se miješale prijateljske emocije i sažaljenje, o tome da zamalo imate integritet i nešto duha tek donekle razblaženog usiljenim šarmom.

TIJANIĆ & JA SMO SE POLNO USAGLASILI DA JE LUKOVIĆ PROPALI NOVINARSKI HUMORISTA SLABOG KARAKTERA U BIJEDNOJ KULTURNOJ FORMACIJI KOJE SE MOJI DRUGOVI KUŠTUNICA I DODIK UŽASAVAJU: Dopustite da vam sad dignem pozdrav. Vaš uradak nije dovoljno smiješan, a opak je, ničim izazvan ispad mržnje što bi se mogao pripisati osjećaju inferiornosti, no u svakom slučaju svjedoči o slabom karakteru i bijednoj kulturnoj formaciji jednog propalog novinarskog humorista.

LUKOVIĆ, OSUĐEN NA INTERNET-ROBIJU: Zaista, vaše je mjesto upravo ono koje ste i pronašli: na Internetu. Bez ikakva izraza štovanja bilježim se Denis Kuljiš, novinar.

I CAN’T GET NO SATISFACTION: Molim Vas do moju reakciju u skladu s pozitivnim Zakonom o štampi objavite na svojim e-stranicama jer ću, ako to ne učinite, angažirati odvjetnika i zadovoljštinu, ne žaleći vremena i troška, ishoditi na nadležnom beogradskom sudu.

***

NEOBIČNO KRATKO PISMO PETRA LUKOVIĆA

Teško oštećen mozak Denisa Kuljiša nije danas, iz strogo medicinskih razloga, pogodan tijanićevski organ s kojim se u ovakvom raspadajućem stanju može polemisati. Iz tog humanitarnog razloga, samo jedna činjenica: kad pomahnitali Kuljiš kaže „sjećam se kako ste mi se udvarali svojim prijateljstvom”, verovatno misli na jedini put kad smo se videli, sreli i razgovarali, negde pre osam-devet godina, u vlaku iz Beograda ka Zagrebu, kad sam zarobljen u kupeu u kojem je Kuljiš svojom zapreminom zauzeo čitav red od četiri sedišta, imao samo jedan izbor – da iskočim iz voza ili slušam monolog Kuljiša koji je o sebi govorio u trećem licu, koristeći skromne superlative “najveći, najbolji, najinteligentniji”. Srećom, nikad više nisam nisam sreo Tijanićevog hrvatskog klona, nikad se nismo čuli ni telefonom, ni vlakom, jebiga, nikad nisam imao priliku da mu se “udvaram svojim prijateljstvom”, mada, tek sad vidim šta sam propustio. Da sam Kuljiša seksualno imao u vlaku, čitavih 400 kilometara, uz prirodno, a sinhronizovano truckanje, ostala bi to naša mala EPH tajna o kojoj bi samo Tijanić bio obavešten. Toliko o seksualnoj želji koja se Kuljišu nikad nije ostvarila. Bilježim se penisom, uz izraze železničkog štovanja. Luković.