Ekonomija Analiza
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (45)

William Wall - Pogled iz Irske

Grčka žrtvovana bogovima spekulacije

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
U nama vreme se menja i svi su opet spremni da se bore za san, u nama vreme se menja, sa barikada rećićemo no pasaran!
U nama vreme se menja i svi su opet spremni da se bore za san, u nama vreme se menja, sa barikada rećićemo no pasaran!
Photo: EPA/Alkis Konstantinidis

O odnosu Evropske unije prema Grčkoj i njenom narodu u krizi, posebno je dragoceno tumačenje iz perspektive jednog Irca, građanina države kojoj prijeti sudbina istovjetna sudbini Grčke. Članak je izvorno objavljen na web siteu Critical Legal Thinking, ali ga je kao znacajnog prenio i The Guardian

William Wall
Photo: The Guardian

Ponašanje članica EU prema Grčkoj ne može se objasniti principima kojima se EU definira. Iznevjeren je, prije i iznad svega, princip solidarnosti.

"Program štednje", kako ga sredstva informiranja vole nazivati, nameće Grčkoj uvjete koje ni jedan narod ne može prihvatiti: škole već sada nemaju dovoljno udžbenika, već je u 2010. godini budžetska potrošnja za zdravstvenu zaštitu skresana 40% - aktualne brojke još uvijek ne mogu pronaći. "Partneri" Grčke u EU zahtijevaju rezanje minimalne plaće za 32% za zaposlenike ispod 25 godina starosti, te 22% smanjenja za starije od 25 godina - iako je minimalna plaća već sada oko 500€ mjesečno, daleko ispod životnog minimuma u ekonomiji Grčke. Stopa nezaposlenosti za građane starosne dobi od 15 do 24 godine bila je 43,1% u aprilu/travnju 2010, i od tada je sigurno značajno porasla. Opća je nezaposlenost porasla na preko 20%, a najavljeno otpuštanje zaposlenika u javnom sektoru samo će uvećati tu brojku.

Povrh svega, "paket" nameće rezanje penzija i isplata za javne usluge, zatim traži masovnu privatizaciju državne imovine - praktično, rasprodaju u bescijenje, pošto je globalno tržište na dnu - te rezanje javnih usluga, uključujući zdravstvo, socijalne programe i obrazovanje. Cijeli će sistem discipliniranja i kažnjavanja nadzirati ljudi izvan Grčke.

EU se izvlači iz Grčke

Kad olako koristimo termin "spas", važno je podsjetiti se da nije riječ o spašavanju naroda, ili barem ne naroda Grčke, jer taj navodni spas neće sačuvati niti jedan grčki život. Riječ je o suprotnome: ono sto će biti "spašeno", to je globalni financijski sistem, banke, investicijski i penzijski fondovi drugih članica EU, dok se od naroda Grčke zahtijeva da plati troškove "spasa" - u novcu, u vremenu, fizičkoj patnji, beznađu i propuštenim obrazovnim šansama. Relativno neutralan, čak stoički termin "štednja" - nije nikakva štednja, nego je u najboljem slučaju besramna uvreda narodu Grčke.

Klasna borba: Korporativno nasilje u Atini
Photo: EPA/Pantelis Saitas


Povrh svega, moramo shvatiti da je sama ta strategija "štednje" čista besmislica. Svaki se inteligentni promatrač slaže da rezanja ne uzrokuju rast ekonomije. Najveću stopu rasta u EU trenutno ima Poljska, u kojoj ekonomiju pokreću masivne investicije, dok bruto nacionalni proizvod opada ili jedva da ima rast u zemljama "štednje", uključujući UK.

U suštini, ovu krizu uzrokuje odsustvo solidarnosti članica EU pred napadom financijskog tržista. Na prvi pogled, bitka izgleda vrlo jednostavno: u jednom je kutu nacionalna država čiji je raison d’être dobrobit njenih građana, dok je u drugome globalni kapitalizam prestavljen financijskim tržištem, kojemu je raison d’être bogatstvo neznatne manjine. Nacionalna se država, međutim, većinom identificirala upravo sa tim financijskim tržištem, jer je prihvatila da sebe vidi kao ekonomiju, umjesto da se vidi kao društvo. U posljednje smo vrijeme zavedeni u vjerovanje da samo i jedino tržište može osigurati sve što je građanima potrebno, i to mnogo efikasnije nego strukture na koje se građani obično oslanjaju, i koje su sami kroz generacije izgradili kao zaštitu od osvete tržišta.

To je trijumf kapitalizma: uvjerio je svijet da je kapitalizam svijet

Što je dovelo do poništavanja rezultata dvjestogodišnje borbe između običnih ljudi i super-bogatih. Strukovna se udruženja nisu pojavila prekonoći, ona su bila odgovor na eksploataciju, a njihov je poraz ponovno doveo do nestalnog i, čak, besplatnog rada. Radnike na njihovom radnom mjestu ne štite kapitalisti, nego zakoni osvojeni borbom protiv kapitalista. Radno mjesto sa ropskim uvjetima rada (sweatshop) nije direktan napad samo na prava radnika u Kini, nego i na prava radnika u UK. Socijalistički internacionalizam i solidarnost pokrenuti su kao sredstvo za sprječavanje globalne prevare radništva, pa stariji ljudi više ne umiru na ulicama - ne zahvaljujući nečijem milosrđu, nego zato što je dvije stotine godina borbe rezultiralo sigurnom penzijom i zdravstvenim osiguranjem za starije. Privatizacija tih servisa povratak je u devetnaesto stoljeće, zahvaljujući našem zaboravu da nijedno od ovih javnih dobara ne bi bilo osvojeno, da su se naši prethodnici identificirali sa bogatašima iz 1812. godine. Danas, kad smo se doveli do takve identifikacije, suočavamo se sa opasnošću da ponovno izgubimo sve što smo stekli.

Bes spekulativnih bogova: Neoliberalni epilog u Atini
Photo: EPA/Simela Pantzartzi


Sada vidimo trijumf kapitalizma. Grčka policija prebija grčki narod, da bi nametnula volju banaka i investicijskih fondova. Države-članice EU, uključujući Irsku, služe kao posrednici, kvislinzi kapitala, a mi - umjesto da pružimo ruku solidarnosti, mi se povodimo za sloganom "bolje oni, nego mi", kao da će globalno tržište poštedjeti Irsku kad jednom razori Grčku. Solidarnost nije samo suosjećanje sa drugim ljudskim bićima, solidarnost je i na vlastitu materijalnu korist. Zato: svi za jednog, jedan za sve. Zajedno opstajemo, ili propadamo. Snaga je u jedinstvu.

Umjesto toga, mi smo odlučili narod Grčke žrtvovati tržištu, nadajući se da će naša žrtva umiriti bogove spekulacije. Osuđujemo Grke na mizeriju i sirotovanje, da bi skinuli Standard and Poor's sa svojih leđa, ali nam je računica pogrešna. Prvo, komunistička ljevica Grčke trenutno ima podršku 42% u anketama, PASOK 8%. PASOK će nestati (vodeća stranka na vlasti), a naredne će izbore osvojiti kombinacija partija lijevog krila koje neće saviti koljeno i staviti glavu na panj za naše interese.

Sada mi se čini da će se Grčka povući iz Eurozone i objaviti svoju nesposobnost da vraća dugove, tj. default, kako se to kaže u financijskom poslovanju. (Napomena prevodioca: default je odbijanje isplate dugova, bilo zato što ih dužnik ne može otplaćivati, ili ih jednostavno ne želi otplaćivati. Bankruptcy je sudski nadzor nad financijskim poslovanjem nesolventnog dužnika, ili dužnika u defaultu. Po tom kriteriju, Grčka je faktički već u bankrotu.) Tko zna što bi se u tom slučaju dogodilo, ali teško da može biti gore od onoga što se od Grčke već zahtijeva, i barem bi bilo po vlastitom izboru. Spekulanti bi tada uzeli sebi malo vremena da odmjere koju će sljedeću ekonomiju napasti, pa će u tom trenutku vlasti Irske vjerojatno zažaliti svoje uskraćivanje solidarnosti sa Grčkom. Što god se dogodilo, naše ponašanje i ponašanje naših europskih sugrađana bilo je sramotno.


Tekst Vilijem Vola objavljen u criticallegalthinking.com (prenet i u britanskom dnevniku The Guardian) prenosimo uz dozvolu autora, Attribution-Noncommercial-No Derivative Works 3.0 Unported. Preveo: Vladimir Požek

 

star
Oceni
4.82
Ostali članci iz rubrike Analiza
Tagovi
Nema tagova za ovaj članak