Društvo
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (6)

Osumnjičena za monstruozne zločine nad nesrpskim civilima

Ko je bila devojčica Monika

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: otisak.ba

Monika Ilić rođena Simonović saslušana je u srijedu u Tužilaštvu dok joj je Osnovni sud u Brčkom u četvrtak izrekao mjere pritvora. Osumnjičena za teške zločine koje je počinila nad bošnjačkim i hrvatskim civilima u zloglasnom logoru Luka, godinama se krila u Srbiji i Republici Srpskoj pod lažnim imenom Nataša Stojanov

Identitet djevojke ratnog zločinca Gorana Jelisića zvanog Adolf, koji je osuđen u Hagu na 40 godina zatvora, potvrđen je nakon hapšenja u Prijedoru koje su izveli policajci Ministarstva unutrašnjih poslova RS i Distrikta Brčko. Iako je za njom bila raspisana i međunarodna potjernica ona se, kako piše „Dnevni avaz”, godinama uspješno skrivala u Srbiji, gdje ju je policija i locirala. Praćenjem telefonskih poziva otkrivena je u Prijedoru gdje je, na koncu, i uhapšena.

Slika koja je postala simbol zločina u Bosni: Goran Jelisić u trenutku egzekucije civila
Photo: ICTY Media Office

Ilić-Simonović se u Prijedoru bavila prodajom ribomaterijala i akvaristike u trgovini pod nazivom „Fines”, koja se nalazi gotovo u samom centru grada. Vlasnik ove trgovine, u kojoj Moniku ne poznaju pod pravim imenom već kao Natašu Stojanov, jeste Borislav Ilić iz Brčkog, prema svemu sudeći njen otac. Ilić, navodno, ima i prodavnicu u Novom Sadu u Srbiji, gdje je Ilić-Simonović uglavnom boravila. Kako saznaje „Dnevni avaz”, trgovina u Prijedoru otvorena je prije skoro godinu i, uz jednu radnicu, u njoj kao šef radi i izvjesni Nebojša Stojanov, Monikin nevjenčani suprug.

Ona nije radila u trgovini, već je u nju povremeno dolazila. Otprilike, dva puta sedmično. U trgovini je i uhapšena u prijepodnevnim satima i to nakon praćenja i presretanja telefonskih poziva i opsežne potrage koja je uslijedila po međunarodnoj potjernici”, kazao je izvor iz policije.

Glavni tužilac u Brčko Distriktu Zekerija Mujkanović u telefonskoj izjavi za „Dnevni avaz” kazao je da će Moniki biti suđeno po zakonima koji vrijede za punoljetne osobe, uprkos činjenici da je gnusne zločine činila kao 17-godišnjakinja.

Optužnica će biti podignuta kao protiv punoljetne osobe i očekujemo da Sud provede suđenje kao prema punoljetnoj osobi, s obzirom na njene sadašnje godine starosti. Uhapšenoj se na teret stavljaju radnje u Luci, odnosno zlostavljanja", kazao je Mujkanović.

Većini logoraša je prilikom ispitivanja pištolj stavljala u usta. Prilikom takvog ispitivanja pred logorašima je ubila jednog čovjeka. Bilo je užasno. Činila je strahote naočigled svih logoraša. Bio sam u prvom hangaru, a logoraši iz drugog hangara su, također, pričali da je i kod njih ubila jednog logoraša te jednog u uredu lučkog rukovodstva", kaže Đelo Kamberi, bivši logoraš u Luci. On je poimenično nabrojao aktuelne rukovodioce u Zdravstvenom centru Brčko i ljekare koji su duboko involvirani u ratne zločine te tadašnje rukovodstvo tzv. Općine Srpsko Brčko, koji bez problema još slobodno šetaju brčanskim ulicama i rade u institucijama Distrikta.

Džafer Deronjić, također bivši logoraš, kazao je da „jedva čeka da vidi kako će Monika odgovoriti na pitanje šta je radila u Luci u vrijeme najvećeg stradanja zatočenih civila”. Ona u Luku nikada nije dolazila bez Gorana Jelisića Adolfa. Često je dolazila i činila razna zlodjela, od psihičkog i fizičkog maltretiranja do ubistava. Na razne načine činila je zločine, ali o detaljima ćemo tokom sudskog procesa", kazao je Deronjić.

U Udruženju logoraša iz Brčkog kažu da postoji najmanje 20 svjedoka koji žive u Brčkom te onih koji su preživjeli Monikina zlostavljanja, a koji trenutno žive u inozemstvu, ali će doći radi svjedočenja.

Žene zločinke

Kako je BIRN - Justice report izvjestio početkom godine, u BiH do sada nijedna žena nije procesuirana za ratne zločine iako žrtve nerijetko svjedoče o pripadnicama “nježnijeg spola” koje su ih tokom rata mučile i zlostavljale. Od svih tužilaštava u BiH, samo se u njih četiri vode istrage protiv 40-ak žena koje se sumnjiče za ratne zločine, dok u preostalih 13 nema ovakvih istraga.

Zločinka od 17 godina: Monika Ilić
Photo: bim.ba

Žrtve se i danas jasno sjećaju maltretiranja i likova i imena žena koje su, kako kažu, bile okrutnije i od muškaraca, te im nije jasno zbog čega još uvijek nijedna od njih nije odgovarala za ratne zločine. Iako tužilaštva ističu da veliki broj njih nije dostupan organima gonjenja, BIRN – Justice Report saznaje da su neke žene koje se dovode u vezu s ratnim zločinima i danas zaposlene u značajnim državnim institucijama.

Stručnjaci smatraju da razlog nedostatka optužnica protiv žena može biti to što su one u proteklom ratu u BiH zločine vršile daleko manje nego muškarci, ali ipak, kako dodaju, nesumnjivo je bilo i onih koje su “podlegle općoj agresivnoj atmosferi” i propagiranoj ideologiji.

“Činjenica je da u prosjeku žene daleko manje vrše zločine nego muškarci. Međutim, činjenica je isto tako da žene koje se odluče na takvo nešto, njihovi zločini su u svakom slučaju jako drastični, teški, sadistički obojeni... više nego što to muškarci čine”, smatra Ismet Dizdarević, socijalni psiholog.

Za ratne zločine počinjene u BiH jedino se sudilo Biljani Plavšić, bivšoj predsjednici Republike Srpske (RS), koju je Haški tribunal nakon priznanja krivice 2003. osudio na 11 godina zatvora, zbog učešća u kampanji progona i ubistva hiljada ljudi. Ona je puštena na slobodu u oktobru 2009. godine, nakon odsluženja dvije trećine kazne.

U Tužilaštvu BiH početkom godine su rekli da rade na istragama protiv 28 žena. Od ostalih tužilaštava u BiH koja su vodila istrage protiv žena, najdalje je otišlo Okružno tužilaštvo u Doboju, koje je sredinom 2007. godine podiglo optužnicu protiv Indire Vrbanjac-Kamerić zbog zločina u Bosanskom Brodu. Iste godine Tužilaštvo BiH je preuzelo taj predmet, ali “zbog profesionalnih standarda i tužiteljske etike” ne žele komentarisati dokle su došli i da li će uskoro biti podignuta optužnica.

Upravo zbog činjenice da je istraga u toku, ni žrtve s područja Bosanskog Broda ne žele govoriti o Indiri, ističući da je “mnogo izjava dato, a efekta nije bilo”. “Da je bilo pravne države, ona bi odavno bila na robiji. Ona je bila jedan od komandanata ženskog logora na stadionu ‘Polet’ (općina Bosanski Brod). Odvodila je žene na liniju, gdje ih je po čitavu noć silovalo stotinu vojnika. Možete li da zamislite kako izgleda žena koju je silovalo 20 ljudi za jednu noć?”, kazao je bivši logoraš iz Broda, ne želeći da mu navodimo ime. On tvrdi da je razočaran zbog činjenice da “zločinci, među njima i Indira, šetaju gradom, prelaze granicu i time provociraju narod”, te smatra da “tužilaštva ne rade svoj posao”.

Žrtve negoduju i zbog slučaja Dragane Đerić-Cerović, koju je Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) BiH u februaru 2010. godine imenovalo za sutkinju Općinskog suda u Velikoj Kladuši, a koju dovode u vezu sa zločinima počinjenim 1992. godine u Višegradu. “Znam šta je radila, šta sam doživjela ja i druge komšije i čitava zgrada ‘Terpentin’, gdje je radila. Ona je iznijela automat da puca po Bošnjacima jer joj je otac poginuo. Rekla mi je: ‘Zapamtit ćeš šta su Srbi.’ Jedva čekam da se pogledam licem u lice s njom”, kazala je tada Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena – žrtva rata” iz Višegrada. Ona tvrdi da je Đerić-Cerović odgovorna za nestanak četvero njenih komšija, među kojima i dvoje djece, a o čemu su upoznate i istražne institucije.

Kada se govori o tome da li u krivičnim istragama treba biti obzirniji prema “nježnijem spolu”, Dizdarević kaže da nikakve spolne razlike ne bi trebale biti prepreka niti olakšavajuća okolnost prilikom suđenja za ratne zločine.

“Pravda ne smije ni za jot biti drugačija u odnosu na žene i muškarce. Ne treba praviti nikakvu razliku između žena i muškaraca u sudskom procesu. Ona je u ovom slučaju samo osoba koja vrši zločine”, zaključio je tada Dizdarević.


star
Oceni
4.87
Ostali članci iz rubrike Društvo
Tagovi
Nema tagova za ovaj članak