Šta Kosor ima sa antifašizmom

Photo: Dragan Kujundžić

Mladi antifašisti Hrvatske reagirali su na skorašnju posjetu premijerke Jadranke Kosor Memorijalnom centru Yad Washem u Izraelu, na kojem je istakla da je antifašizam u temeljima države koju vodi. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti

Prije nekoliko dana premijerka Jadranka Kosor posjetila je Memorijalni centar Yad Vashem u Jeruzalemu. Tom prilikom je istaknula kako "žrtve holokausta nikada ne smiju biti zaboravljene" i u ime vlade Republike Hrvatske je iskazala "najdublje poštovanje svim žrtvama holokausta". Tada je također izjavila kako je “Hrvatska ponosna što u temeljima svoje državnosti ima antifašizam" i kako se Vlada "svakodnevno, a posebno u obrazovanju mladih trudi da se učini najviše što je moguće da se bezumlje holokausta ne zaboravi”.

Ovaj premijerkin posjet Izraelu je pravi školski primjer kako vlast koristi antifašizam u dnevno političke svrhe. Profesionalni političari se pred stranim delegacijama i državnicima hvale sa antifašizmom, pritom ne zaboravljajući  da istaknu kako je antifašizam upisan u temelje hrvatske državnosti ili kako je u Saboru donesena Deklaracija o antifašizmu.

Premijerka Jadranka Kosor nije ništa drugačija od ostalih političara. Ovisno o prilici hvali se saprvom antifašističkom postrojbom u porobljenoj Europi, doprinosom hrvatskih antifašista u pobjedi antifašističke koalicije, Deklaracijom o antifašizmu ili naprosto antifašizmom kao "tekovinom". Netko naivan i neupućen u situaciju u Hrvatskoj mogao bi pozdraviti ove premijerkine izjave i pomisliti kako su one tobože ogledalo aktualne politike njene stranke. Kada maknemo isprazno hvalisanje  partizanima ostanu tužne i porazne činjenice vezane za antifašističko nasljeđe, ali prije svega otvorena pitanja.

Odnos prema Narodnooslobodilačkoj borbi

Što je to ova vlast (kao i sve prošle od devedesetih godina) napravila po pitanju logora Jasenovac? S jedne strane napravila je novu, kriminalnu i revizionističku postavu iz koje je izbacila sve ono što je moglo pokazati svu surovost ustaškog režima, a s druge strane kao alibi njihovog "antifašizma" je "velikodušno" dala par kuna da bi se mogao obilježiti proboj logoraša Jasenovca. Misle da je to dovoljno. A što je napravila sa desecima drugih ustaških logora? Što je sa prvim logorom Danica koji je osnovan tek nekoliko dana po uspostavi NDH, što je s Jadovnom u kojem je u samo nekoliko mjeseci poubijano oko 40.000 ljudi, što je sa dječjim logorom u Jastrebarskom, što je sa…? Mogli bi nabrojati sve ustaške, talijanske, njemačke i četničke logore, ali ne bi imalo smisla. Niti jedan od tih logora nije (dostojno) obilježen, a žrtvama nije odan pijetet.

Ako promatramo obrazovni sistem i udžbenike povijesti kojima se premijerka hvali, možemo bez ustezanja zaključiti kako obrazovni sistem relativizira povijesne činjenice. Postoji na desetke udžbenika povijesti koji govore o Drugom svjetskom ratu, no svima je jedna stvar zajednička – vode se smjernicama koje je dalo nadležno ministarstvo. A te smjernice su bile jasne, trebalo je izjednačiti Narodnooslobodilačku borbu i ustaški režim. S jedne strane imamo logor Jasenovac koji prikazuje ustaški režim, a s druge strane kao "protutežu" izmišljeni zločin na Bleiburgu i križne putove kao "partizanski", odnosno "komunistički zločin". Već duže vrijeme aktualna politika ide u smjeru da iz Narodnooslobodilačke borbe uzima ono što njima odgovara, a odbacuje, sotonizira i kriminalizira sve ostalo. Tako se Narodnooslobodilačka borba dijeli na legitimni "antifašizam", kojem je dan nacionalistički predznak, i "komunističke zločine" koji predstavljaju sve ono što vladajućoj ideologiji ne odgovara. Izbacuje se Narodnooslobodilačka borba kao pojam, a vodeća uloga komunista koji su poveli tu borbu se minimizira  i sotonizira kroz "zločine" koji se pripisuju komunistima.

Hrvatski politički vrh u Jasenovcu

Photo: FoNet/Bruno Konjević

Sve te poruke i protuteže zajedno ipak ne bi mogle biti toliko jake kao protuteža monstruoznih ustaških zločina i tzv. "komunističkih zločina". Da bi ta protuteža stalno bila aktualna, periodično se pokreću kampanje otkrivanja "komunističkih zločina". Takve kampanje obično započnu u trenutku ekonomske krize ili u predizborno vrijeme, a dobro su poznate po kriminalnim komisijama i sumnjivim likovima [1,2,3,4]. Pošto je ovo izborna, ali i krizna godina trebalo im je nešto veliko. Nakon višednevnog lopatanja u Gornjoj Kustošiji, vladajući su donijeli kriminalni Zakon o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon drugog svjetskog rata.

Svjesno prekrajanje povijesti

Prema tom smiješnom ali opasnom zakonu, saborski zastupnici su odlučili prekrojiti povijest pa su tako za datum završetka Drugog svjetskog rata uzeli 9. svibanj 1945. godine, a ne 15. svibanj kada su se borbe protiv okupatora i domaćih kvislinga završile. Ne treba misliti da je to napravljeno zbog neznanja ili slabe obrazovanosti, već je to posljedica politike vladajuće ideologije. Ako treba odvojiti antifašizam od "komunističkih zločina" tada im je ovo bila najprihvatljivija opcija. Partizani, odnosno borci Narodnooslobodilačke vojske, odmah nakon tog datuma zakonom "postaju komunisti", da bi svakog ubijenog neprijatelja u borbi mogli proglasiti "komunističkom žrtvom". Prema tome, svi oni koji su poginuli pružajući oružani otpor borcima Narodnooslobodilačke borbe neposredno nakon tog datuma ispadaju žrtve. Zakon niti ne predviđa identifikaciju žrtava pa se tako se ovim zakonom omogućuje da svaka pronađena grobnica ili leš proglasi "komunističkim zločinom". Tako će razni križari, banditi i koljači ispasti žrtve. Zakonodavac fantazira i o nekakvoj ubijenoj djeci, a svejedno mu je da li je netko godinama nakon završetka rata pružao otpor novoj vlasti, pritom ubijajući sve koji su mu se našli na putu.

Ukoliko bi stavili umjesto riječi vladajući i zakonodavac – riječ oporba, a umjesto premijerka – "vođa oporbe", ništa se ne bi promijenilo. I oporba je plakala nad "tragičnom sudbinom koljača" na Bleiburgu, smanjivala mirovine boraca NOR-a i glasala za ovaj kriminalni zakon. Oporba je čak u vrijeme kad je bila na vlasti dopuštala podizanje spomenika ustaškim koljačima i zločincima.

Uopće nas ne čudi lakoća kojom je ovom uredu za prvu godinu postojanja poklonjeno milijun kuna, ali nas zanima kakav bi izgovor vladajući pronašli kada bi ih pitali zašto se tako lako ne može naći novac za uređenje primjerice logora Jadovno gdje je srušen spomenik žrtvama, a gdje kosti žrtava monstruoznih ustaških koljača leže razasute jamama Velebita? Ili za obnovu spomen obilježja na prostoru partizanske bolnice u Petrovoj gori, logora Danica, spomen obilježja žrtvama zločina u Gudovcu kod Bjelovara, na Mrciništu u Sunji, u Dudiku kod Vukovara, i drugdje? I tako bi mogli nabrajati u nedogled.

Aktualna politika u službi imperijalizma

Nakon vrhunca te kampanje na scenu dolaze ponovno političari i poručuju kako su i ustaše i partizani isti i da se trebamo okrenuti budućnosti, a budućnost je prema njima Europska unija, budućnost je NATO. Kada smo prije dvije godine ušli u NATO, postali smo pijuni imperijalističke politike najjače sile svijeta. Baš kao što je njemački Wermacht bio vojska III Reicha koja je provodila njegovu imperijalističku politiku, tako je i NATO vojska koja provodi američku imperijalističku politiku. Kao što su fašisti i nacisti iskorištavali prirodna bogatstva okupiranih država tako to danas radi i NATO pakt u Afganistanu, Iraku [1,2,3,4,5] i drugim državama ne libeći se ubijanja civila. Hrvatska svojim vojnim "mirovnim" misijama potpomaže američki imperijalizam da bi dobila tek sitne poslove. Ne treba se zavaravati da je Europska unija nešto profinjenija NATO pakta, jer njenu službenu politiku možemo vidjeti kad pogledamo kako je narasla rasistička desnica u nekim zemljama otkad su ušle u EU. U Mađarskoj su se fašisti popeli s četiri na 17 posto na izborima, u Češkoj se drastično povećao broj napada na Rome itd. Nisu samo ultradesne stranke problem, nego sve više i one najveće stranke počinju koketirati s ekstremnom desnicom, pogotovo Angela Merkel, Nicolas Sarkozy, David Cameron i Silvio Berlusconi.

Da je antifašizam zaista dio vladajuće politike, ona ne bi nedemokratski Hrvatsku priključila NATO paktu ili nasilno gurala u Europsku uniju. S obzirom da profesionalni političari iskorištavaju antifašizam u dnevno političke svrhe mi bi bili najzadovoljniji da se antifašizam izbaci iz preambule Ustava i da se poništi Deklaracija o antifašizmu. I nadamo se da će to napraviti što prije kako im još jednom ne bi antifašizam poslužio kao alibi za pretvaranje da su nešto što djelima dokazuju da nisu…