Hljeb, luksuz 21. vijeka

Photo: www.telegraph.co.uk

Od drugog petka u februaru, upravo načete druge dekade 21. vijeka, u Sarajevu stupa na snagu apdejtovana stara poslovica vezana za uzajamne odnose ljudi i neljudi

Digresija: Apdejt je ustvari update (na engleskom znači obnoviti), ali kako nam je obnova strana riječ na ovim prostorima, a svakodnevno update-anje na situaciju je prešlo u naviku, kako se ne bismo izgubili u pr(ij)evodu i zbunjivali svijet oko sebe time što pod obnavljanje u Bosni i Hercegovini vodimo i riječ prilagođavanje, odluči smo se taj anglo-saksonski glagol primijeniti, a kako bi uvijek bili u trendu i zvučali savremeno te ga prisvojismo dodasmo naš šarm zvani “pričaj kao što govoriš” i nastade sveti Apdejt.

Da se vratim na početak. Dakle, od petka, 11. februara 2011. godine, u Sarajevu će se govoriti “Ko tebe kamenom ti njemu plati”. Originalno jeste “Ko tebe kamenom ti njega hljebom (ili pogačom)” i nije vezano za konkretne objekte pomenute u poslovici, međutim kako se vremena mijenjaju, stasavaju nove generacije bukvalista, dok stare koje su nekad nešto i kontale nestaju u svom muku prigovora, rečena poslovica je doživjela izmjene i prilagodbu aktuelnom stanju i nemanju.

U skladu sa izmjenama “Zakona o šutinji i trpnji”, u vezi sa članom 15, “Zakona o prilagođavanju”, narodi i narodnosti, priznati i ne nepriznati, postojeći i nepostojeći, vukojebni i nejebni, na ovom komadu planete su se odlučili povinovati još jednom izrazu brige vlasti, a koja se očituje dizanjem cijene nečega što se oduvijek smatralo osnovnom namirnicom koja se eto baš mora nalaziti na svakom stolu svakog domaćinstva. E, pa ne mora. Hljeb je postao luksuzna roba već davno, a naznake o tome smo dobili u trenutku kad je “pametan zašutio a budala progovorio”, no mi i dalje smatramo da takve fraze važe samo u knjigama i da na “običan život” nisu primjenjive, kao i sve druge frazetine koje nam napakovaše vajni intelektualci. K’o da mi ne znamo bolje od njih. Andrići, Krleže, Selimovići su eto popili svu pamet svijeta pa nam došli, još iz groba, podmetati svoje umotvorine. Baš eto kao da mi imamo vremena da razmislimo o tome i da ih shvatimo kako treba.

Poskupljenje tog (obično) pšeničnog proizvoda koji je upravo postao luksuz će dovesti do tektonskih pokreta u društvu, pa će razne neuroze dostići vrhunac u trenutku kad prodavači nešto sporije usluže mušterije jer moraju završiti ljepljenja novih etiketa na proizvode, a kasirke će, ukoliko nisu noć prije sredile stanje, olovkom morati dopisivati dodatne pfeninge na svoje fiskalne izvještaje, što će dodatno usporiti protok ljudi i roba i podići tenziju za nivu više. Uz to je i petak, a petak je, zna se, dan za metak.

A dosta smo se i natrpavali tim hljebovima. Došli smo k’o baloni, vidi nas. “Lajfstajl” magazini, te svete knjige aktuelnog trenutka ne tolerišu napučenost ukoliko ista ne dolazi od injekcije botoksa. Kost i koža način života, čak prestiža i svakako ćete vidjeti u novom izdanju svog omiljenog uputstva za život da će od sljedeće sedmice biti otkriveno kako su naučnici ustanovili da su dvije kriške hljeba sasvim dostatne za sedam dana te da se oni koji pojedu i treću već smatraju preuhranjenima. A kako ova država jako brine za svoje ljude tako se, u nemogućnosti odvikavanja stanovništva od te pošasti jedenja hljeba odlučila na radikalne korake. N snagu stupa novčano kažnjavanje svih koji hoće još. Zamislite, cijeli hljeb bi oni da jednu. Nije problem. Hoćete? Platite.

Mučenje blata je i dalje na snazi, pa se javnosti koja vjeruje svemu što joj se napiše, posljednjih nekoliko dana pojašnjavalo kako jedni hoće da poskupe, drugi ne daju. A i ovi što hoće ne bi nego moraju, međutim kad su im ovi što ne daju ponudili riješenje koje ovima što hoće ne daje dovoljan profit onda su ovi što hoće rekli da to ne može, pa su se ovi što ne daju ljutnuli i prkosno rekli da će iz inata dozvoliti poskupljenju da stupi na snagu.

Kako sam opet počeo govoriti nemuštim jezikom, okrenuću na crtane filmove. Naime, ima jedan stari crtani film u kojem je scena gdje je stado krava namontirano u ograđenom dijelu livade, gubeći se praznog pogleda u svom hedonističkom zanosu pokošenog sijena koje preživaju čekajući svoje vrijeme usudnog pakovanja, a s druge strane, pored ograde ih posmatraju bikovi razmišljajući kako da im ulete. Među bikovima su različite sorte, od mladih rasplodnika, do bivših sada ofucanih šampiona koji se i dalje za nešto pitaju.

Nije mi slučajno pao na pamet ovaj crtani, a kako vas ne bih slučajno uvrijedio svojim dodatnim opservacijama i viđenjem karaktera sami si podijelite uloge. Istina, uloge su odavno podijeljene, a vi, iako možete, nećete se truditi da mijenjate scenario. Ko bi sad ponovo učio ulogu karaktera kojeg interesuje njegov i život njegovih najbližih. Bolje ostati na apdejtovanoj poslovici i plaćati. Dok se ima. Kad nestane uvijek se možete baviti najpopularnijim sportom na Balkanu i šire. U ruke svoje, vjerovatno neprijavljeno, oružje i s njim na savjetovanje sa radnicima u kladionicama, bankama ili na benzinskim pumpama. Ko preživi lajkovaće na fejsbuku.

* Tekst preuzet sa Protesta