Gospari Hrvati, primite se palica!

Ako bismo sudili prema riječima dubrovačkoga gradonačelnika Andra Vlahušića, koje je on izrekao u preksinoćnjem trećem Dnevniku HTV-a, Dubrovčanima je preostalo samo jedno: palice u ruke!

Ne zagovaram nikakvo nasilje. Mislim, naravno, na palice za golf. Ako ste vi pomislili na neke druge, to je vaša stvar.

Ne znam što je i kako gospar i doktor Vlahušić govorio pred svojim sugrađanima na očito burnoj prvoj javnoj raspravi o tome trebaju li gradu pod Srđem tereni za golf na Srđu. Ali, čuo sam što je govorio na televiziji, u Dnevniku, gdje je čak i Siniša Kovačić morao primijetiti da je kao kandidat u gradonačelničkoj kampanji Vlahušić govorio jedno, a sada kao gradonačelnik govori nešto drugo. Prije mu je plan gradnje terena za golf na vrhu planine, izglasan pod gradonačelnikovanjem Dubravke Šuice, bio jedan od glavnih dokaza korumpiranosti gradske vlasti i čitavog HDZ-a. Sada je legalist kojemu nije preostalo ništa drugo nego provesti javnu raspravu i poslušati glas građana.

Ali, da bi rasprava bila kako treba, građani moraju biti dobro i temeljito informirani. Zato i gradonačelnik, eto, samo želi dati doprinos njihovu informiranju. I valjda je upravo zbog toga nekoliko puta u svom televizijskom javljanju iz Dubrovnika spomenuo kako njegovu gradu trebaju nove društvene vrijednosti i novi oblici društvenog života. Možda sam zlonamjeran, ali premda se svim silama trudio ostaviti dojam da je u svemu tome osobno potpuno nezainteresiran i neutralan, samo s javnim dobrom na srcu i duši, doktor i gospar Vlahušić čak je i mene gotovo uvjerio da Dubrovnik bez golfa jednostavno nema budućnost.

Photo: VALTER KOŽUL

Gledao sam svojedobno odličan dokumentarac o jednom afričkom igraču i instruktoru golfa, koji je u svojoj jadnoj i siromašnoj zemlji napravio cijeli program u kojemu stotine i stotine djece nauče igrati golf. Ali, to su djeca s ulice, kojom se inače nitko ne bavi, a pješčanih terena u kojima je dovoljno samo označiti rupe oko njih ima koliko god požele.

Bogati svijet koji se inače golfom bavi, promovira ga i sponzorira, poslao je nešto novca i opreme i tom simpatičnom afričkom projektu kojim se djecu u prvom redu želi udaljiti od ulica na kojima ih čekaju samo kriminal i bijeda.

Mi nismo takva zemlja, ali nismo baš ni daleko. Osobito kada o svijetu oko sebe zaključujemo na osnovi riječi većine naših političara, uključujući i gradonačelnike.

Što je to, doista, u glavi Andra Vlahušića kada u gradu toliko bogate i raznolike tradicije raznoraznih oblika društvenog života, od sporta do kulture, govori o potrebi uvođenja novih. I to baš u kontekstu golfa, i to navrh Srđa.

Nema se tu što mudrovati. Korupcija! Eto što je u glavi toga gospara. Na ovaj ili onaj način. Upravo je nevjerojatno kako se gotovo svatko tko u ovoj zemlji posljednjih godina dođe na koju god razinu vlasti odjednom prosvijetli i shvati kako za nas na kugli zemaljskoj u budućnosti jednostavno nema mjesta bez golfa.

Naoko je sadašnja premijerka Jadranka Kosor vrlo lako, beskompromisno i bez dvoumljenja razračunala sa svojim prethodnikom. Ali, odbrusiti preko novina Ivi Sanaderu je jedno, a dirnuti u interese pojedinaca i grupacija koji ih oboje drže u šaci nešto sasvim drugo.

ƒZakon o golfu tako je ipak donesen, premda je riječ o jednom od najsramotnijih i zdravom razumu građana najuvredljivijih zakona. Sasvim protivno vladajućoj ideologiji liberalnog kapitalizma i slobodnog tržišta, država se u ovom slučaju odjednom postavila kao komunistička vlast u razdoblju izgradnje zemlje nakon Drugoga svjetskog rata. Zakonom o golfu gradnja terena za taj sport uzdignuta je na razinu državnog prioriteta jačeg čak i od privatnog vlasništva.

Komunistima su takvi prioriteti ipak bili elektrifikacija, gradnja cesta i željezničkih pruga, opismenjivanje, iskorjenjivanje malarije i tome slične opće korisne stvari. Danas je to golf. Novi oblik društvenog života. Ili kako je to već sročio gospar Vlahušić.

Kad čovjek samo zamisli koji bi se to i kakvi životni oblici družili uz golf na Srđu, kakav bi to novi sloj i nova kultura nastajali u vilama koje bi niknule oko travnatih terena, čovjeku jednostavno dođe da već sutra upiše tečaj i uzme palicu u ruke. Gospari, Hrvati, ima li za vas budućnosti?

* Tekst je preuzet sa internet portala Jutarnjeg lista