Društvo
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (42)

Otvoreno pismo Gérarda Adama

Linčovanje Jasne Šamić

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: Facebook

Povodom učestalih napada na Jasnu Šamić i poziva sa Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu državnom tužiocu da je sankcioniše i kazni, budući da se za njene stavove o hidžabu i islamu "dobija smrtna kazna", Gérard Adam, pisac i izdavač iz Brisela, napisao je otvoreno pismo javnosti, koje prenosimo u celini

Jasna Šamić, žena koja misli svojom glavom
Photo: LA

S krajnjim čuđenjem sam otkrio dva otvorena pisma, objavljena u The Bosnia Times, upućena, jedno državnom tužiocu Bosne i Hercegovine, a drugo glavnom muftiji u Sarajevu; autori su dr Džemaludin Latić i dr Almir Fatić. Oba pisma pozivaju da se sankcioniše pisac i orijentalista Jasna Šamić zbog njenih izjava objavljenih u magazinu Dani, kao i novinarka koja je vodila intervju, te pomenuti magazin i Oslobođenje koje je objavilo jedan kraći tekst Jasne Šamić o hidžabu (dok je mnogo opširniji i sadržajniji tekst o istom fenomenu objavljen u E-novinama). Izjave Jasne Šamić - smatraju potpisnici pisama - spadaju u krivično djelo izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti (član 145a Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine).

Prije svega, konstatujem da potpisnici ovih pisama imaju vrlo neobično i zabrinjavajuće poimanje pravde. Uloga tužioca nije da sankcioniše bilo koga ili bilo što. Njegova uloga je da otkrije da je prekršen zakon, kako bi se počinioci izveli pred nadležni sud, ukoliko on to smatra potrebnim, i da onda zahtijeva da oni budu kažnjeni, ako je to u interesu društva (ili da zastupa te interese u slučaju da je podignuta građanska tužba). Nakon što sasluša sve strane – tj. zahtjev tužioca i argumente branilaca-advokata - od sudije zavisi hoće li smatrati da tu postoji krivično djelo i hoće li, ako je potrebno, odrediti kaznu.

Ali, da vidimo koje su to izjave koje su po riječima potpisnika pisama u suprotnosti sa zakonom :

1. U vezi sa knjigom "Pokoravanje" Michela Houellebecqa,  Jasna Šamić je rekla "(…) da je u toj knjizi jasno pokazano da je islam muška religija, kao stvorena za mačistu kome mlade, pa i maloljetne, 'pokrivene' žene treba da robuju...“

2. "Kur'an je uopšte knjiga puna nejasnoća, nedorečenosti, a naročito strašnih prijetnji, iako je to mjestimično i lijepa poema (...), a jedna od najmračnijih sura je 'Nur' (Svjetlost)".

3. "Sam Kur'an je zapisan više od stotinu godina nakon što ga je Muhammad diktirao svojim pristalicama. Napokon, ta knjiga je uopšte aluzija na biblijske događaje, a tradicija najviše preuzeta iz judaizma".

4. "Islam je totalitarna religija u kojoj nikad nije došlo do kritike islama..."

5. Muhammad se vjerio sa Aïšom kad je imala 9 ili 10 godina, a postala mu je žena kad je imala 14 ili 15.

6. Jasna Šamić je, smatraju potpisnici otvorenih pisama, usporedila hidžab sa nošenjem nacističkoga kukastoga krsta.

Svaku od ovih izjava autori pisama nastoje da opovrgnu. A njihovo pobijanje argumenata Jasne Šamić temelji se, nažalost, na islamskim dogmama, koje su svakako same po sebi za poštivanje, ali nisu obavezujuće i ne mogu ni na koji način i ni u šta uvjeriti one koji nisu sljedbenici te religije.

PHOTO:Flickr

Mogu li se objektivno gore pomenute izjave smatrati "krivičnim djelom izazivanja vjerske mržnje"?

– Da je islam muška religija, to je nepobitna činjenica. Uostalom, mnoge ženske organizacije bore se da promijene ovu realnost u muslimanskim zemljama, tamo gdje im je tako nešto dopušteno. Svi religijski autoriteti su muškarci; sve zvanične religijske komentare dali su takođe muškarci; nošenje hidžaba, nikaba ili burke nametnuto je u nekim zemljama, iako u Kuranu ne postoji ni jedan propis koji to nameće; u nekim muslimanskim zemljama, ženama je zabranjeno da se obrazuju, da voze automobile... To su nepobitne činjenice, a njihovo konstatovanje se ne može smatrati uvredom.

– Da je Kuran knjiga puna nejasnoća i da je sura al-Nur mračna, mišljenje je koje je za poštovanje, slagali se mi s njim ili ne. Ogroman broj komentara, ponekad protivjerječnih, koji govore o ovoj suri, potvrđuju da njihovo razumijevanje nije niti jednostavno niti jednoznačno.

– Da je Kuran jedna lijepa poema teško je negirati, a još teže smatrati to uvredom za islam.

– Da je Kuran bio diktiran od Boga ili da je on izraz misli jednog čovjeka, čisto je pitanje vjerovanja. Svako je slobodan da misli što hoće i da se slobodno izrazi o tome, sve dok u svom izrazu ne koristi uvredljive riječi, koje se nigdje ne mogu naći u izjavama Jasne Šamić. Ocjena da se ovdje radi o vrijeđanju islama, da je to bogohuljenje, ili poziv na mržnju, čista je besmislica. Takva izjava dopuštala bi nekom ateisti da misli da su religijske formule (poput one "nema boga osim Allaha a Muhammad je njegov poslanik", ili ona da je "Djevica Marija majka Božija") uvrede za njegov način razmišljanja, pa prema tome i bogohuljenje, što bi jednako bilo besmisleno i smiješno.

PHOTO/EPA:EVERT-JAN DANIELS

– Da je Kuran bio napisan, u cjelini ili djelimično, nakon Muhammadove smrti, i da sadrži mnogo toga što je preuzeto iz Starog ili iz Novog zavjeta, historijske su činjenice koje je prihvatila većina historičara i muslimanskih učenjaka (egzegeta Kurana).

– Čak i ako uzmemo da su društva, inspirisana islamom bila, pa i da su i danas tolerantna, ipak zemlje u kojima je na snazi šerijatski zakon čine od islama totalitarnu religiju. Način razmišljanja na koji se potpisnici pomenutih pisama žale i koje ih zabrinjava, odbijajući uopšte suprotna mišljenja, dokaz je nečeg krajnje žalosnog, budući da se takvo razmišljanje ne može ni na koji način smatrati uvredljivim.

– Da je Muhammad imao više maloljetnica za žene, a jedna od njih je i Aïša, to je historijska činjenica. Treba napomenuti da nigdje u intervjuu koji je dala Jasna Šamić nema nikakvih optužbi za navodnu pedofiliju na kojoj insistiraju potpisnici pisama. Ona je jasno kazala da tu činjenicu treba smjestiti u kontekst tog doba, ali je istovremeno denuncirala sve one koji se, u svom poimanju te religije, služe njome kao isprikom i pravdaju na taj način vjenčanja koja su nametnuta u vidu prisile mladim djevojkama, pa čak i djevojčicama. Autori pisama pripisuju Jasni Šamić da je optužila Muhammada za pedofiliju što je takođe "jedan od najgorih grijehova". Najradije ne bismo ni komentarasali izjave potpisnika pisama po kojima "azijske žene već sa dvadeset godina ulaze u proces oronulosti", jer nema veće uvrede od ove za te djevojke.

PHOTO/EPA:JALIL REZAYEE

– Što se tiče navodnog dovođenja u vezu hidžaba sa kukastim krstom, riječ je o svjesnoj zloupotrebi izjave Jasne Šamić, koju autori pisma ipak u poptunosti navode, a što spada u ono što se zove reductio ad absurdum: "Zamislite da se ja ili neka sudinica u sudu, iz pomodarnosti, revolta, religioznosti, isticanja identiteta ili krajnje slobodarnosti koju propagiraju 'pokrivene' žene i njihove glasnogovornice, pojavi sa kukastim krstom"

Vidimo, dakle, da ovdje nema uopšte mjesta za objektivne analize optužbi protiv Jasne Šamić. Siguran sam da nijedan tužilac dostojan tog zvanja, i ni jedan vjerski autoritet koji poštuje svoju vjeru, neće moći reagirati na te optužbe. A nema nikakve sumnje da sami potpisnici pisama to vrlo dobro znaju.

Šta je onda smisao ovih pisama? Čini mi se strašnim ono što nalazimo u sljedeća dva navoda: "Zbog takvih uvreda, donesene su i presude na smrt", i "Ako ne zaštitite islam i muslimane od ovakvih napada, niko nam to ne može sigurirati..." (misli se valjda da niko ne može garantirati sigurnost takvim osobama).

PHOTO: EPA/ABEDIN TAHERKENAREH

Iza navodnog upozorenja jedva da se krije, ovaj put istinsko poticanje na mržnju, i poziv na nasilje. A fanatici su vrlo dobro razumjeli da im se ukazalo na to ko je žrtva : od momenta objavljivanja njenog teksta o hidžabu i intervjua u Danima, Jasnu Šamić ne prestaju da terorišu prijetnjama, čije su aluzije vrlo jasne, a njene stranice facebooka prepune su pornografskih fotografija i snimaka, svega onoga što je nespojivo sa muslimanskom vjerom, koja im služi samo kao paravan iza koga se krije nasilje. Ako se desi neka nesreća Jasni Šamić, onda neće trebati osuđivati njene izjave, nego izjave dr Džemaludina Latića i dr Almira Fatića, koji bi za to morali odgovarati.

Užasnut sam takođe činjenicom da ovakav govor, kakvim se služe u svojim pismima pomenuti autori, daje a posteriori pravo ektremistima, koji su se pozivali na strah od islamizma, kako bi započeli prije dvadeset godina užasnu agresiju protiv multietničkog i multireligioznog stanovništva Bosne i Hercegovine. Želim zaključiti ovaj tekst tvrdnjom da, ako protiv svakog očekivanja, sudski i religijski autoriteti podignu tužbu na osnovu sumanutih i čudovišnih ideja pomenutih potpisnika pisama, ogroman broj evropskih intelektualaca biće primoran smatrati da Bosna i Hercegovina ne ispunjava demokratske uslove za ulazak u Evropsku uniju i da će povesti kampanju protiv tog članstva. Zato mi se čini bitnim da se Bosanci svih religija, svjetonazora i nacionalnosti danas ujedine u borbi protiv djelovanja ovakvih pojedinaca, koji bi htjeli povesti bosanski islam putem ekstremizma - što mu nikad nije bilo svojstvo - šireći oko njega mijazme terora.

Gérard Adam,

književnik, izdavač, dr medicinskih nauka

star
Oceni
4.62
Ostali članci iz rubrike Društvo
image

Prkosne, a apolitične

Drag Queens u Rusiji

image

O homofobiji i drugim patrijarhalnim demonima (2)

Šta mi se tu izdvajaš

image

O homofobiji i drugim patrijarhalnim demonima (1)

Mučki napadi tastaturom na ministarku Anu Brnabić

image

Molitvom do heteroseksualnosti

Bog ne želi da me promeni

Tagovi
Nema tagova za ovaj članak