Devojčica koja je dirnula svet

Dnevnik Ane Frank za mene je definitivno najpotresnija knjiga koju sam pročitala! Da se ja, kojim slučajem nešto pitam, sva deca na ovom svetu bi morala to da pročitaju obavezno, kao psihološku vakcinu protiv nasilja i rata! Svi ratovi koji su se vodili i koji će se, nažalost, voditi su besmisleni a za sobom ostavljaju samo pustoš...

Suncev zrak putuje od Sunca do Zemlje 8min. 45sec.

Kada bi, nekim cudom, sunce eksplodiralo, mi na planeti Zemlji ne bi smo bili svesni svoje bolne smrti, osam minuta i cetrdeset pet sekundi.

Kada je onaj "neopisivi subjekt" negde u nekoj minhenskoj pivnici, zagrmeo "Jevreji su krivi..." a masa koja se tiskala, ne bi li ga bolje cula, euforicno aplaudira, Ana Frank je bila mrtva, iako nije jos ni bila rodjena.

I sve sada izgleda kao san. Tako nestvarno. Malo krhko bice, negde u nekom mraku, ceka svoj kraj, nesvesno svog kratkog zivota; ispisuje reci u nekoj svesci; iz tih reci eksplodira sunce; za osam minuta i cetrdeset pet sekundi - svi su mrtvi.

U polumraku zadimljene prostorije prepunoj ljudi, sevaju ostrascene oci; neki ludak stoji na stolici i urla; aplauz; iz dlanova ekspodira sunce; za osam minuta i cetrdeset pet sekundi - svi su mrtvi...

Antologijski vapajući krik Ane Frank, krik mladalačke čistote i bujne pameti, koji je trajno zauzeo milionska srca i koji je zauvek ostao da opominjući ječi Zemljinim eterom, bojim se da nisu čuli oni koji su trebali da ga čuju. Da li je lucidna i devičanski čista, malena Ana Frank živela i umrla uzalud?

[QUOT][NAVODNIK] Suncev zrak putuje od Sunca do Zemlje 8min. 45sec.

Kada bi, nekim cudom, sunce eksplodiralo, mi na planeti Zemlji ne bi smo bili svesni svoje bolne smrti, osam minuta i cetrdeset pet sekundi.

Kada je onaj "neopisivi subjekt" negde u nekoj minhenskoj pivnici, zagrmeo "Jevreji su krivi..." a masa koja se tiskala, ne bi li ga bolje cula, euforicno aplaudira, Ana Frank je bila mrtva, iako nije jos ni bila rodjena.

I sve sada izgleda kao san. Tako nestvarno. Malo krhko bice, negde u nekom mraku, ceka svoj kraj, nesvesno svog kratkog zivota; ispisuje reci u nekoj svesci; iz tih reci eksplodira sunce; za osam minuta i cetrdeset pet sekundi - svi su mrtvi.

U polumraku zadimljene prostorije prepunoj ljudi, sevaju ostrascene oci; neki ludak stoji na stolici i urla; aplauz; iz dlanova ekspodira sunce; za osam minuta i cetrdeset pet sekundi - svi su mrtvi... [NAVODNIK]







[RET] (Član rabbitson) [/QUOT]

Ne znam kad me zadnji put neki komentar ovako ...uf.
Svaka čast.

rabbitson,ljudski, univerzalno. Misaono.Čovjek je kao ogledalo;ne može u drugom vidjeti ljepotu i dobrotu, ako je sam ne nosi u sebi.Andrić se pita :"Otkud toliko zlo"?Ja ne znam . I zašto? U odnosima kojim se ti baviš, još su besmislenije naše ograničenosti,naša nesposobnost da u granicama našeg poimanja vremena , emitujemo toliko neljudskosti.Čini mi se da Anin dnevnik nije više obavezna lektira na ovim prostorima. Da li je to pobjeda zla?

"Da li je to pobeda zla?"

Kako mozemo znati kada je zlo pobedilo?

Skoro sam gledao neki video o "Kineskoj Narodnoj Kuhinji" i snimke iz neke farme krznenih zivotinja; posle snimaka iz Ausvica, to su bili najpotresniji prizori koje sam ikada video.

Sta mislis, koja je razlika u licemerju kao jednoj od mernih jedinica zla, od onih koji su se obogatili na topljenim zlatnim zubima, dok su se baskarili u Jevrejskim stanovima cetrdesetih, i nas koji uzivamo u toploti zivotinjskih krzana, ili jedemo lepo upakovane salame i kobasice ne sposobni da cujemo bolni krik jer, zaboga to je samo parce mesa, ili pak, dok dizemo tri prsta zanosno ponosni sto smo to sto jesmo, ne sluteci da su ta tri prsta pobila i unesrecila stotine hiljada zivota, ali nam je nekako toplo oko srca kada ih podignemo.

Mi, homo-sapijensi, smo nastali od zla, zlo nas je izgradilo ovakvima kakvi smo danas, Mi smo pobedili uz pomoc zla, mi smo ZLO, ako kojim slucajem budemo preziveli kao vrsta, to ce biti zato sto smo se odrekli tog Zla.

Rabbitson!

Ne moze se biti zivotinja i homo sapiens u isto vrijeme.Upravo ta protivurjecnost cini covjeka.Covjek po sebi je problem.Kao sto je neko davno rekao:"Covjek treba biti prevladan!".Samo sto je on imao krivu predodzbu kako sve to treba izgledati.
Zivotinje koje ubijaju cine to zbog gladi,i kad su site,mirne su.To je prirodna ravnoteza,postoje predatori da se neki biljozderi ne razmnoze i poharaju sve,i uniste cijelu prirodu.Priroda zrtvuje pojedina bica da bi opstala cjelina od koje imamo svi koristi.
Covjek pak jedini ubija iz zadovoljstva,iz cefa,iz neke glupe zamisli,ideologije,kratko receno covjek ubija jer je sapiens,jer mu je priroda, ili Bog omogucila(o)intelekt,da misli,slobodnu volju,da bira...
Ali taj sapiens s druge strane usmjerava i oblikuje volja,a volja je pod uplivom straha,sebicnosti,osjecaja ugrozenosti opstanka.Taj sraz zivotinje i intelekta u covjeku stvara sve njegove duhovne i tjelesne perverzije.
Zivotinja je lijepa i savrsena i nevina kao zivotinja,covjek je ruzan,defektan i nakaradan kao zivotinja.
Postoji jedna stvar koja cisti covjeka od straha od opstanka i od zivotinjstva u sebi,stvar koja oslobadja intelekt za vise sinteze umjesto da ga drzi na nivou analitickog primitivizma.Stvar koja objedinjuje sva bica na planeti,stvar koju pozitivno osjecaju,covjek,zivotinje,biljke,pa i anorganska priroda,npr voda....To je emocija ljubavi,ali prave nesebicne ljubavi koja je dovoljna samoj sebi,odgovorna samoj sebi,svjesna same sebe, i ne trazi nista za uzvrat.
Samo ljubav razrjesava proturjecje intelekta i zivotinje u covjeku,i samo ljubav razrjesava dilemu postoji li Bog ili ne postoji.
Samo ljubav ostvaruje 11-tu Marxovu "tezu o Feuerbachu"(o mijenjanju Svijeta),i samo ljubav oslobadja od rada kao prisile.
Samo ljubav transformira covjeka u bice koje se brine za Cjelinu,koje je svjesno da je doborobit cjeline i svakog njenog djela i njegova dobrobit,dakle bice koje je doduse u tijelu covjeka,ali koje prevazilazi identifikaciju s tim tijelom,vec suosjeca cijeli Svemir.Neki to zovu Bogom,neki Duhom,a ja mislim da ime uopce nije vazno,vazno je da je to jedini opis izlaza,i jedini recept kako da ne nestanemo;Moramo postati svjesni da covjek nije kraj evolucije,vec je samo jedan od njenih mutanata.
Kada bi nasi svecenici i popovi propovjedali i u praksi sirili ljubav,nestale bi mracne,hladne i opskurne Crkve,koje su milijunima ogadile i uzasnule svaku pomisao na Boga,i prestali bi se oblaciti u crne mantije koje simboliziraju smrt,i zlo,a ne zivot i dobro....
O licemjernoj praksi da i ne govorimo.
Zar je onda i tesko shvatiti zasto su obicni ljudi zli,zasto dizu tri prsta,ubijaju zivotinje,a sto je najgore ubijaju i svoju vlastitu ljudsku vrstu,vjerujuci da sire Bozju ljubav?
Intelekt u tijelu i dusi zivotinje je kriv.
Covjeku,kao vrsti nema spasa.