Pismo iz Australije

U ime žrtava

Piše: Hariz Halilović

Hariz Halilović ispred imena svoje rodbine u Memorijalnom centru Potočari

Dinin zeleni lijes (tabut), numeriran brojem 362, je bio lagan kao pero, jer dječije kosti - to nisam ni ja znao, Ljubo - nakon dvanaest godina pod zemljom, ne vagaju skoro ništa. Bilo mi je krivo što je ovaj dječak iz sjećanja i uzdaha moje preživjele rodbine uguran u odrasle kategorije i statistike i što su svi lijesovi bili iste veličine, jer Dino je još bio dijete kad su ga ubili i njegove kosti su trebale biti položene u odgovarajući, dječiji lijes. Nek se jasno vidi da je bio dijete i da nije mogao posthumno odrasti. Nišandžija koji je pucao u Dinu („višestruki prostrijeli grudi“) je morao oboriti puščanu cijev puno niže od ostalih kolega-ubica, jer bi ga inače bar „za glavu“ promašio

Povratak na članak »

Komentara (8 poslato):

Sta da se kaze....mucno, brate.
waltere, imas li ti koju za progovorit?

raps Objavljeno: 21.01.2010 - 16:36

Mene je uvjek navise bolilo sto pate djeca. Nikad mi iz glave nece izaci scene ubijene djece, nevinih stvorenja koja nisu kriva sto su rodjena. Evo zaplakao sam i za djecakom Dinom. Valjda sam postao ekstra osjetljiv na djecu od kada sam i sam otac dva djecaka. Divim se roditeljima ubijene djece koji imaju snage da hodaju i koji su nasli novi razlog da zive, a Harizu se divim jer ne mrzi...

"Jer, moji mrtvi neće (p)ostati nikakva berza smrti za nacionalno i međudržavno potkusurivanje, niti izgovor za planiranje kako da vam što brže i temeljitije vratimo milo za drago. Međutim, dok je mene živog, neće ih se ni negirati, niti ignorirati kao da ih nije ni bilo"

bossanac Objavljeno: 21.01.2010 - 17:11

Moram priznati da nisam siguran da bih preživio smrt svog djeteta.Čak ako bi moj organizam to podnio, mislim da bih si sam presudio jer ne vjerujem da bih našao neki jak razlog za nastaviti dalje.Zamišljajući dječaka Dinu koji uzdrhtalo gleda u kretena koji je pušku uperio u njega, jedva sam se suzdržavao da ne zaplačem.

Jebiga Harize...izvini i ti što sam ja ostao živ.

Damir Objavljeno: 22.01.2010 - 08:25

Harize, divim ti se na snazi i ljudskosti koju demonstriras kroz svoje pismo.

Pozdrav iz Sarajeva

MoHiKaNaC Objavljeno: 22.01.2010 - 12:00

lutaluc Objavljeno: 22.01.2010 - 14:52

Sve bi bilo dobro da je ovo jedina ovakva prica iz Srebrenice - al' nazalost nije.

Abdussamedov_babo Objavljeno: 25.01.2010 - 02:24

ovo harizovo pismo moralo bi se čitati u skupštini pre donošenja odluka o deklaraciji!
i na rts-u, b92, avali, stb, pink-u etc i to svaki dan u isto vreme na svim stanicama, pa il slušaj il ugasi!
al ima ih koji bi čuli, ne možda prvi put, al bi čuli kako treba!

karla_del_ponte Objavljeno: 02.02.2010 - 00:17

Posle dugo vremena opet sam sluslušajući radio neutešno plakala.Pismo iz Australije me je duboko potreslo. Iznova imam potrebu da se izvinjavam. Svojim susedima po Balkanu.
Sebi prebacujem što se nisam glasnije protivila ratu i zlu činjenom u moje ime. Precizno osećajuci da nemam dovoljno intelektualne snage i fizičke hrabrosti za otpor samo sam plakala.
Poslednju deceniju pravim emisiju " Naši stranci". U njoj govorim sa ljudima raznih nacija,vera, boja kože. Pokušavam da lečiim od ksenofobije.Bojim se da nisam mnogo učinila, al ipak radim. To je sve što mogu.
Za dve nedelje, tačnije 23. marta, u 23 i 30, na prvom programu televizije Vojvodine, u emisiji “Naši stranci” predstaviću Boška Šantu, Rusina, svojevrsnog ambasadora Aboridžina.Boško se tokom 35 godina života provedenog u Australiji družio sa Aboridžinima, starosedeocima , čiju su decu tokom dvadesetog veka surovo odvajali od roditeja i nosili u Veliku Britaniju da on njih stvore” civilizovane ljude “. Naš Boško se seća se kako se premijer Kevin Rod starosedeocima izvinio zbog zakona i politike kojima je ovom narodu "nanošen duboki osećaj bola, patnje i gubitka". On je u parlamentu tri puta izrekao reč "izvinite".
To je “mustra” koju moramo preuzeti . Jako to želim.
Do tada, molim Hariza da mi oprosti što sam jula 1995. nemo plakala, skrivajući suze od Petra I Milice, koji su bili tek godinu, dve mlađi od Dina.
Jelena Stamenković

Jelenastamenkovic Objavljeno: 14.02.2010 - 02:32