Napred u prošlost
Život bez lustracije
Srpski zakon o lustraciji bio je mrtvorođenče već onda kada je donet, njega čak nema smisla ni oplakivati. Ali to što DS apriorno amnestira SPS od optužbi za kršenja ljudskih prava, i to pod firmom „nacionalnog pomirenja”, pride još propraćeno pretnjama samog predsednika države da će oni koji se tome protive „s njim imati posla”, Srbiju opasno približava zbivanjima u nacističkoj Nemačkoj na koja nas je nedavno podsetio Sreten Ugričić. A samog Tadića onoj ulozi koju je imao Herman Gering kada je na prvom zasedanju novog Rajhstaga 1933. proglasio amnestiju za zločine i prestupe „počinjene u rodoljubivoj nameri”

del.icio.us
Digg
Facebook
Onda Tadic dodje kod beckovicke i poruchi zemlji da lustracije nece biti.
Ma sve bih ja to bacio krokodilima!
Rumuni su mnogo bili pametniji od nas....
Denacifikacija je jedan od modusa lustracije. U literaturi se denacifikacija navodi kao jedan od tipičnih primera lustracije. Kod lustracije je uvek reč o odgovornosti za kršenje ljudskih prava. Da li je to kršenje sprovođeno pod ovom ili ono zastavom, u ime ove ili one ideologije, zloupotrebom Štazija ili Udbe - uopšte nije bitno za priču o lustraciji.
Pošaljite komentar