Kako falsifikovati Danila Kiša

Hajde, neka je Đogo u Kišovoj oporoj satiri na račun književne kamarile iščitao tek "šalu i vic". I neka je zaključio da se ta "pjesma, kao svako umjetničko djelo, otela i postala samostalna". Ma neka su se Kišovi stihovi u Đoginoj glavi toliko osamostalili da su se presložili u "pjesmu o čovjeku koji taj brod tretira kao Tita". Sve to spada u slobodu autorskog interpretiranja književnog teksta. Ali kada Đogo koristi Kiša za konstruiranje priče o ljudima koji su živjeli u "mladoj zemlji koja nije imala nikakve brige" i "u kojoj je za sve bilo vremena", pa čak i za to da se "dva tjedna putuje do Londona brodom, pa se onda dva tjedna vraća kući", tada se autorska interpretacija pretvara u falsifikat i negiranje svega što je u "Pesniku revolucije na predsedničkom brodu" doista napisano