Kraj procesa tek za tri godine

Pohiti polahko.

Sto ti je reci "demokracija i pravna drzava"!
Sadama objesise poslije dva tri mjeseca kvazi procesa, a ovog dokazanog zlikovca treba da sude 5 godina, i jos mu "demokratska" Evropa ne moze (gdje bi svome) glavu s ramena skinuti.

jos mu "demokratska" Evropa ne moze (gdje bi svome) glavu s ramena skinuti.
ex-sarajlija Objavljeno: 03.09.2010 - 21:25


Tako se "demokratski svijet", u ime ljudskih prava i sloboda, stavlja u službu nasilja , zločina i totalitarizma.Svi mehanizmi vlasti stavili su se u službu ostvarivanja #ljudskih prava i sloboda".Kako ?

Karadžić je i dalje zločinac, ni za dlaku mu se nije promijenio mentalni sklop. Ova tri izvoda me dovode do gadjenja:

Dajte ga nama, bice mu dobro obecavam. Jebem li mu rod i porod i krv poganu.

Da sam na dabicevom mjestu dobro bih pripazio sta jedem. Izgleda da su i njemu odlucili ne suditi do kraja.

umrijet ce za 2 godine.

Ja mu dajem i tri pune ukoliko hranu bude spremao sam.

Njegova ličnost je podignuta u jednom vrlo čudnom ambijentu crnogorskom. Tamo su snjegovi znali da zapadnu po pet, šest mjeseci i osnovna literatura, nije bilo televizije, nije bilo radija, su gusle. A gusle su jedan instrument patetizovane epike, mitomanije, koje razaraju moderno ljudsko biće. On je tipičan guslarski jeti, durmitorski snježni čovjek, koji je kao dijete živio samo od gusala i parčeta hljeba.

Vidim Radovana Karadžića. Ima ogromnu... Nikada prije nisam vidio toliku tortu, toliki pjat. Veliko parče torte. Jede. Valjda u djetinjstvu je bio, nikada nije imao kolača sem patišpanj crnogorski. A to nije kolač, to nije slatko, to samo Crnogorci računaju patišpanj u slatko, a to je španski hljeb u prijevodu.

Kad je završio tu srednju medicinsku, tu se porodica Karadžić prekontala. Treba sina da šalje na studije. On je vrlo dobar učenik bio i oni bi ga najradije poslali u Beograd. I kad su se izračunali nedostajalo je nekih 100 dinara da bi on išao u Beograd. Imali su pare za kartu samo do Sarajeva. A sve je bilo isplanirano da ide u Beograd. Ali nekih stotinjak dinara koje je sudbina odlučila, sudbina jedne karte koja je, kobno, prije svega za tu ličnost, za njega, pa za Bosnu, pa za srpski narod u Bosni, pa za muslimane u Bosni. To je sudbina jedne vozne karte.

U međuvremenu je Radovan postao biznismen. Počeo da pravi kuću na Palama i on je pronevjerio grdni cimenat, gvožđe za kuću, šta ja znam, pare za kuću i ja tu baš znam da je grdne stvari neke pronevjerio. I on se u zatvoru nađe sa ovim sa obrvama medvjeđim kojemu se sada sudi u Hagu, onim Momčilom Krajišnikom. Oba su bili odgovorni kao kriminalci, uhapšeni i osuđeni po godinu, dvije, zbog nekih pronevjera.

E oni poslije otkrivaju da on radi za UDBU od '68. godine... Imali su dosije porodični, incest, sve to i lako ga UDBA zavrbovala i on je radio. Ali su pisci brzo saznali.

Jevrem Brković

Proklet mu bio i rod i porod. Krv mu jebem poganu. Djubre prokleto.