Dukumentarci povodom 30 godina od smrti Maršala
Mi smo Titovi, a čiji je Tito?
Točno 4. svibnja 2010. godine puni se 30 godina od smrti Maršala. Eh, šta smo sve doživjeli i proživjeli u međuvremenu. Milku Planinc, štrajk rudara na Kosovu, Memorandum SANU, Osmu sjednicu, “događanje naroda”, događanje rata, izbjeglištva, peti, ali ne i šesti oktobar, smrt prvog hrvatskog i bh. predsjednika, a zatim i grob pod lipom, proglašenje nezavisnosti Kosova, Borisa Tadića i Vuka Jeremića, Mileta Dodika...Dakle, kada sve sublimiramo dobijemo 30 godina pakla. Ne, nije nikako preteška reč iako bi se dao izdvojiti i poneki pozitivan događaj, ali potrebno je malo dublje kopanje po ladicama sjećanja
Poslednji komentari
Tombola
23.05.2012 - 18:45
[quote]Većina razmišlja ovako: bolje i pravi četnik, nego salonac (bar znamo na čemu smo).
Modesty [/quote]
Ma ...
Tadić ogorčen na bele listiće
naturalis
23.05.2012 - 18:44
ko je brkao po dugmići? - pa izbacio pogrešnog Predsednika.
šta ćemo sad sa "koferče"?
trebalo je ...
Odlazi cirkus iz našeg malog grada
beranjan
23.05.2012 - 18:41
RunningFee,nesto smo neurozni jutros?
Bakšiš za crkvu

del.icio.us
Digg
Facebook
Nemoj tako, odma' kreću tirade o "Golom"....
A gle, već sam iznervirana !
i to sve o jednom sitnom zanatliji, pripadniku austrijske vojske. kao, on je stvorio jugoslaviju, on je odrzavao, on je pobijedio nijemce, on je donio bratstvo i jedinstvo...ma kako da nije...
Ironija je što ljudi kao što su oni u svim sistemima 'znaju da se prilagode'. Obojica su imali talente, ali od svih njihovih potencijala jače je njihovo samoljublje. Ispoljavanja, stil kojim se iskazuju, razlikuje se samo manifestacijama, nikako suštinom.
Zamislite čovjeka koji cijeli život pravi 'partizanske' filmove, a onda se deklariše kao ortodoksni fašista!? Ili onoga koji cijeli život piše 'o ljubavi', a onda cijeliva zlikovce koji zagovaraju mržnju i zločine!?
Za sve koji imaju 'i malo soli u glavi', koji su živjeli u SFRJ (koja nije bila nikakvo savršenstvo, ali je imala nebrojene pozitivne i dobre stavri), nekakav 'revival' je smiješna priča. Ta je terminologija bliža onima koji su u nekim novonastalim konotacijama mislili da će na brzaka pronaći svoje mjesto i profitirati (a da to ne plate na neki način), odnosno,da će neko drugi (sa 'naprednog' Zapada) skinuti 'zvijezde sa neba' i podastrti ih pod noge 'prekaljenim demokratama' koji su tako olako se odrekli svoje domovine i prihvatili 'bogatu tudju bajku'.
Da apsurd bude veći, tu 'tamnicu' najlakše su predali oni koji u njoj nikako loše nisu živjeli.
Nema zemlje na kugli zemaljskoj gdje nema loših dogadjanja, bez obzira na kakavom sistemu da je koncipirana, iz prostog razloga što sistem stvaraju i sprovode ljudi, a ljudi su nakvarljivija bića na planeti.
Tito je, neovisno o našim pojedinačnim stavovima, donio toliko kapitalnih promjena značajnih ne samo za zemlju koju je vodio, već i mnogo šire i to je glavni razlog što 'traje'. Naravno, i on je bio samo čovjek, grešan kao i svi mi, pa je logično da ga se posmatra i u tom smislu. No, to bi trebali raditi oni koji imaju moralne i etičke kvalitete, neopterećeni ličnim lešinarskim ambicijama i profitom, jer to isključuje objektivnost koja je u sagledavanju neke ličnosti prijeko potrebna. Vrdoljak je najobičniji Kapor.
Lordana sam uvijek uvažavao jer je u svom nastupu, bez obzira na kompleksne teme kojima se u filmu bavio, imao umjerenost svojstvena onima koji poštuju to što rade, ali su i vrlo kritični prema svijetu oko sebe. Uz to, u njegovom izrazu se uvijek oslikavao čovjek otvoren za dijalektičku komunikaciju, za razliku od Vrdoljaka koji je svojim nastupom ostavljao upravo suprotan utisak. Dogadjaji iz 90' su to samo potvrdili.
S toga, što god i kako god da su napravili filmove o čovjeku koji je bio jedan od bitnih likova prošlog stoljeća njihov će domet imati efekta kod onih koji su i do sada bili na pozicijama koje su im formirali stavove, ne samo o Titu, nego i prošlim vremenima.
Sve to neće promijeniti stvarnost koju živimo niti bitno poremetiti odnose izmedju onih koji vjeruju svojim očima i onih koji vjeruju tudjim pričama.
Kada mačke nema onda miševi kolo vode.
Pozdrav
Остало је било само страх, поклонство, необразованост....
Данас уместо једног само их је више:БоТа,ТоНи,ВоКу..
А ни ми нисмо узнапредовали. Зато и је горе него што је било. Губи се нада.
А када се губи Нада тада и Вере више нема.
И данас сам у дилеми: је ли ме је напустила Нада због Вере или Вера због Наде. А Сања је још само ноћом ту. Еееееееееееее! а дан. Деца су дивна.
Mozda ti 'Grome moj...' pomogne.
To ima veze sa turbo promisljanjem.
pozdrav
Pošaljite komentar