S onu stranu knjige (3)

Terapija pisanjem

Valerij Jurešić

U svoj toj buci koju pseudoromani proizvode sve teže se pronalazi put do romana koji nam može donijeti nepatvoreno književno iskustvo. Štoviše, kako se knjige pišu kao samoterapija, nije li onda i normalno da ih se tako tretira i u medijima, da se prema njima ne odnosimo kao općoj vrijednosti, već da srežemo rubrike kulture i proširimo rubrike društvenog života. Da parafraziramo Warhola: U budućnosti, svatko će imati svoj bestseller.

Povratak na članak »

Komentara (3 poslato):

...kao i manje-više u svakoj umetnosti. ili u poslu sa informacijama... ili kako god. nastupa teror poznatih i bezimenih...

rivothrill Objavljeno: 28.10.2008 - 00:36

[QUOT][NAVODNIK] 1. bravo.

2. pisanje zamijeniti muziciranjem, a citanje slusanjem - imamo identicnu situaciju i sto se muzike tice. [NAVODNIK]

[RET] (Član Kurt_Kombajn) [/QUOT]

Da, istina je da se ta megamultiplikacija trivijalnog događa na rubu svih umjetnosti, ali drugdje se država ne petlja na isti način. Ne plaća izradu filmova svakom brižnom tatici koji radi dokumentarac o svojoj kćeri, niti svakom bandu koji svira u garaži i to lijepi na MySpace, likovne umjetnosti da uopće ni ne spominjem. Knjige su ovdje uistinu drugačiji slučaj jer su istovremeno i polje razmjene ideologije, osnovni resurs znanja i razvoja.

Valerij Objavljeno: 28.10.2008 - 11:09

Bravo gospodine Valerij, uživao sam čitajući seriju vaših tekstova iz oblasti književnog izdavaštva, a naročito ovaj tekst. Jako mi se dopao način na koji ste demistificirali neka od uobičajenih ekonomsko-propagandih "oruđa" poput "književnih radionica", "književnih časopisa", razvikanih pseudoromana, itd...

Vedranović Objavljeno: 30.10.2008 - 15:34