Off-line pismo Borisu Tadiću
Posecite Srbiju, trula je!
Da vam se ispovedim, druže Tadiću: čitav moj život bio je – Bulevar. Tu je bila moja gimnazija, Šesta beogradska, moj Lipov lad, moja pijaca Đeram, moji kafići, moje šetnje, moje banke, moje tramvajske stanice, moja mesta gde sam pod platanima pio kafu, moji prijatelji, moji koraci na trotoraru, moja noć pod krošnjama, moje sve. Đilas i vi ste mi ukrali najlepši deo mog života, hoćete još: ukrali ste mi čitav život u Beogradu
Poslednji komentari
zapata
23.05.2012 - 13:39
[quote]Aggy1
Demokrate su lude za tvojim komunizmom, ne mogu da ti objasnim koliko. Te svojim propagandnim ...
Tadić ogorčen na bele listiće
herzog96
23.05.2012 - 13:38
Ja pitam ko je doktor Zlatibor Lončar, a padaju minusi. Boli me kurac, za minuse ...
Tadić ogorčen na bele listiće
Elin
23.05.2012 - 13:37
Andin, tusiteljica te pohvalila, nemoj sad da se uobrazis.
[b]andin,tebi poštovanje za iznimno razuman i pošten ...
Tadić ogorčen na bele listiće

del.icio.us
Digg
Facebook
Najgori je.
Truo do srzi.
"There's too much PLATANA, I can't get no relief.
Businessmen(MIŠKOVIĆ), they drink my wine, plowmen dig my earth,
None of them along the line know what any of it is worth."
"No reason to get excited," the TADIĆ, he kindly spoke,
"There are many KILLERS here among us who feel that SRBIJA is but a joke.
But you and I, we've been through that, and this is not our fate,
So let us not talk falsely now, the hour is getting late."
All along the watchtower, LUKOVIĆ kept the view
While all the women came and went, barefoot CITIZENS, too.
Outside in the distance a wildcat did growl,
Two SERBS were approaching, the wind began to howl.
..i ne samo tebi Pero,ima nas još...
odličan tekst
nadam se da "drvoseče" i njihovi "savetnici" čitaju
Te topole brezovacke
te topole
milovane pogledima umirucih.
Te topole
sto me bole
listajuci i venuci.
Te topole brezovacke,
te topole,
sto u suton muklo sume ko da jece.
Nek ogole
te topole.
Gorosjece!
Gorosjece!
Vito Nikolic
Kod mene obrnuto. Ja sam iz Zagreba i mada zivim u Beogradu od detinjstva, ne osecam se Beogradjankom. Desavalo se da se obradujem Beogradu kada se voz priblizava gradu posle letovanja od dva meseca, ali to je bilo vise zbog drustva. Isto tako posle godinu i po dana zivota u Bejrutu, bilo mi je zadovoljstvo da STOJIM NA PLOCNIKU, POKRAJ DRVETA i pola sata razgovaram sa nekim, to je zadovoljstvo koga ranije nisam bila ni svesna da postoji. I za vreme demonstracija 96/97. I sada, posto sam procitala ovo i videla fotografije uplakanih Beogradjana.
Sta je sledece...koncentracioni logori, zute trake, jurisni odredi malih ridjih hitlercica po uzoru na firera???
Pošaljite komentar