Vrag će znati otkud i dvadeset godina nakon osamostaljenja taj panični strah Hrvata da ih netko ne shvati dovoljno hrvatski. Razumljiva je stvar kad se klub hvatskih emigranata u Mainzu zove Hrvatski nogometni klub Croatia Mainz, ali otkud potreba da se Hajduk, Rijeka ili Zadar zovu Hrvatski nogometni klub? Problem je psihijatrijske naravi, jer Hrvati se zapravo obraćaju sami sebi, oni u svoju hrvatskost uvjeravaju sami sebe. Oni koji dovrše u sebi taj proces nazivaju se „uvjereni Hrvati“
Poslednji komentari
AthensGirlz
09.02.2012 - 05:49
Ma kakva crna validacija..
Pokrenuta je inicijativa za [b]BESPLATAN Gradski Prevoz[/b]..
Đilas & co ga preteraše sa ...
Ukinite validaciju Bus Plus karata
pada
09.02.2012 - 05:40
@karmela
UZAS [SM013PIC] za ovo nisam znao.
Neuspeh Komisije za iskopavanje Draže
pada
09.02.2012 - 05:35
@Akslepije
tako je, prosto k'o pasulj. Ja ovo uporno ponavljam svima koji mi kazu da stav ...
Irinej nije SPC

del.icio.us
Digg
Facebook
Djavo ce ga znati zasto su neki ljudi morali da
emigriraju.
Clanak je
Pa zato Slovenci moraju da se uhvate za jezik, jer da nije jezika ne bi imali za šta da se uhvate. Onda jezik ne bude dovoljan, pa moraju malo da brišu.
Pa Hrvati moraju da se uhvate za "tisućlećnu povijest", za "iranske korijene" i za - a šta drugo? - jezik. Ali, avaj, jezik je lingvistički isti kao srpski, pa se mora izmajstorisati da se dotični, jezik, zato što više razlikuje od srpskog.
Pa Srbi moraju da se uhvate za "zlatne kašike", cara Dušana (čiji je sve Dušan bio car, BTW?), sumanute etnogeneze (Srbi, narod najstariji) i za - a šta drugo? - jezik. Ali, avaj, jezik je lingvistički isti kao hrvatski, pa će se zato dokazivati da Hrvati nemaju čak ni svoj jezik, nego govore - srpski.
Pa Makedonci moraju svakom drvetu da nadenu ime u fazonu "Drvo Aleksandar Makedonski", jer šta bi bilo od makedonske nacije ako se nešto ne bi zvalo po Aleksandru Makedonskom. Naravno, nije baš ni Aleksandar svemoguć pa će, slično Srbima, i Makedonci da se uhvate za ćirilicu. A pošto su Makedonci, dobrim delom, narod jugonostalgičan, onda će se Zakonom propisati da svi javni natpisi imaju biti ćirilični.
Kad nemate realan "nacionalni sadržaj", onda morate da posegnete za ludilom i mitovima, jer nemate za čime drugim da posegnete. A kad posegnete za ludilom onda, po pravilu, ne završite u normalnoj državi, nego u ludnici.
Nije to što se jugoslovenskim narodima dešava ništa novo, imali su priliku da se s ovakvim stvarima suočavaju Nemci (koji su kasnije od ostalih ušli u nacionalnu konstituciju, mada star i kulturno bogat narod). Problem je to što se jugoslovenskim narodima ovo dešava kad mu vreme nije, kad su svi ostali to završili.
Srbi vole da se busaju u prsa time da su "stara nacija" i da su imali državu u vreme dok su svi ostali bili samo ovo & ono (bečki konjušari, npr). Da su Srbi ne stara, nego da su uopšte ikakva nacija, ovakvo nacionalno ludilo kod Srba uopšte ne bi smelo biti prisutno. Činjenica da je prisutno, dovoljan je dokaz za tvrdnju da je reč samo o još jednoj "naciji" tipa "videla žaba da se konji potkivaju pa i ona digla nogu".
(hrvacki komentator iz hrvackog Splita sa hrvackog Sućidra)
Ovo me podseti na pokojnog Stojana Cerovića, kaže "Ma sve je to jedan narod". Pa što onda ratuju? "Kako što" - kaže Stojan - "pa zato i ratuju što su isti, sve ti je to jedan narod".
Ima tu jedna stvar koja se često ogrće u nacionalističku priču eda bi se prikrilo ono što je stvarno po sredi. Naime, za mnoge ljude u Bosni (ne samo Hrvate) Hrvatska funkcioniše kao nekakav Zapad. Pa tako devojke iz Bosne gledaju da se udaju za nekoga iz Hrvatske, isto onako kako mnoge devojke sa Balkana gledaju da se udaju za nekog Amerikanca. I u odnosu ljudi iz RS prema Beogradu ima mnogo od ove ekonomske priče i želje za boljim životom, ali nekako lepše zvuči ako se to ne spominje nego ako se odene u nacionalno ruho.
Isto tako, stalno se priča o iseljavanju Srba s Kosova pod pritiskom. U stvari, istina je da je takvo iseljavanje pojava relativno skora. U prošlosti su se Srbi sa Kosova, kao i Albanci uostalom, najčešće iseljavali tražeći bolji život (jer Kosovo je uvek bilo veoma siromašno) ili zato što su im Albanci platili nerealno veliki novac za njihovu imovinu (što se opet svodi na sasvim legitimnu potragu za boljim životom).
Kosovo je i inače dobar primer za to koliko je ljudima ipak draži kvalitetniji život od nacionalnih mitova. Srba ima desetak miliona, nije Srbija morala nikada da ratuje na Kosovu, dovoljno je bilo da se nekoliko miliona Srba naseli na Kosovu, onako kako su se naseljavali Jevreji na okupiranim teritorijama. Ali, razume se, ogromnoj većini Srba nikada nije bilo ni na kraj pameti da odu da žive na Kosovu. Udarati u nacionalističke talambase je jedno, svojim životom podupreti to u šta se, tobože, veruje - uvek je bilo nešto sasvim drugo.
slazem se s vama, i rekla sam u nastavku da su u bih ugrozeni svi, misleci naravno u ekonomskom smislu i u smislu postivanja osnovnih ljudskih prava. ali se to iseljavnje uglavnom posmatra kroz politicku prizmu, kao posljedica nacionalne ugrozenosti, bilo od strane hrvatskih nacionalistickih politicara ili nekog drugog kome to odgovara. ono sto bi mene u tom smislu zanimalo jeste da li ti iseljenici svoju ekonomsku situaciju zbog koje se iseljavaju izjednacavaju sa svojom nacionalnom pripadnoscu i u manjinskoj nacionalnoj pripadnosti vide razlog te ‘ekonomsku ugrozenost ‘ili su svjesni fakta da su na isti nacin ugrozeni i pripadnici ‘vecinskog naroda’ i ostali ljudi u bih. prije je pitanje nacionalne ugrozenosti u poratnom vremenu vid politicke manipulacije sve tri nacionalisticke stranke koje imaju za cilj samo dalju etnicku homogenizaciju. zakljucak bi bio da je to iseljavanje hrvata oduvijek bilo pristuno samo sad ima predznak nacionalne ugrozenosti a ne ekonomske nuznosti!
sjecam se kad sam 90-e setao po Herceg-novom i ispred neke picerije na onom oglasnom panou vidio izmedgu ostalih vrsta pice i pizza - Srbija..
Najveca beda od tog isticanja nacije je kad si negde van tih prostora i onda vidis grad isaran sa cccc ili u. Prosle godine tako kad je Kosovo proglasilo nezavisnost neki debili se nasli pametni i nekim cirilicnim svrakopisom na Hofburgu u sred Beca napisali Kosovo je Srbija. Mislim, jebote moraju li bas svuda da ostavljaju svoj zapisani trag.
sjajan text
Jednom sam radio intervju sa Igorom Mandićem, pa sam ga pitao "kako to da Vi i ja možemo da se razumemo ako, kao što kažu, govorimo različitim jezicima? kojim jezikom mi sad govorimo?"
Mandić reče nešto poput: "Govorimo jednim te istim jezikom, koji ja zovem hrvatski, a vi srpski".
99% je da još imam traku (to je bilo za radio), moraću da nađem pa da skinem taj razgovor.
Pošaljite komentar