Opomena i sjećanje: Monstruozni srpski zločini u Foči (5)
Dnevnik užasa Adnana Isanovića
Četvrtak, 9 april 1992. godine. Noć. Osam i trideset. Prvi put se telefonom Adnan Isanović javio Seadu Omanoviću u Sarajevo. Zvao je iz Foče koju su potresale desetine detonacije granata četničke mržnje godinama slagane po okolnim brdima. Seadov broj je sasvim slučajno pozvao, mogao je to biti bilo ko drugi, ali je htio da priča, da razgoni strah, htio je da kaže strašnu istinu koju je naprosto trebalo nekome reći. Adnan se telefonom javljao sve do 22. aprila 1992. godine. Tog su ga dana uhvatile njegove komšije, dojučerašnji prijatelji i na njemu iskalile mržnju nošenu prema nekome drugom, sigurno ne prema Adiju, on je naprosto ničim nije mogao zaslužiti. Taj strašni novi dnevnik Ane Frank našeg doba - donosimo u cijelosti, osamnaest godina poslije, kad je izgovoren i pribilježen

del.icio.us
Digg
Facebook
I danas je sumska puna ovakvih djubradi.
ti to onako, građasnki i multikulturalno.
Nijedan uljudan komentar ne zaslužuju zlikovci koji su činili ovakva zla. Ni oni koji ih danas tretiraju kao borce 'za slobodu!?' ne zaslužuju ništa bolje.
Pričati o demokratiji i građanskim, normalnim stavovima, stvarno je čista hipokrizija.
Mnogim mjestima u 'oslobodjenom' entitetu bez problema normalno žive abnormalni tipovi koji se 'diče svojim djelima'!? Više samilosti imaju zločinci i ubice nego oni koje su ti tločinci ojadili i unuištili im živote. Mnogi koji su pobjegli pred njihovim kamama susreću ih na ulicama!? Van pameti je to!
Zato su veći bjednici od njih samo oni koji se mire sa njihovim prisustvom u svooj blizini. A što vrijeme više odmiče, sve je manje šanse da normalno, ljudsko i građansko prevlada u ovoj regiji.
Koliko god da se ne slažem sa nasiljem, isto tako iskreno mislim da mora postojati način da zločinci budu kažnjeni za zla koja su počinili. Ali kako, kad su se neki bez problema inkorporirali u institucije i shvatili da se ne trebaju kriti, već baš suprotno, mogu nastaviti započeto na 'demokratski' način.
Zbog toga, bez obzira što sam 'operisan' od bilo kakve prpadnosti naciji, vjeri ili politici, skoro da ne vidim ništa loše u sistemu kojeg su nakon II Svjetskog rata organizirali Jevreji kako bi hvatali i likvidirali fašističke krvnike koji su se kao i ovi današnji fašisti 'presvukli' i nastavili živjeti u komšilucima.
Stoku koja ne poštuje pravo drugoga na život ne treba tretirati kao humane ljude, već onako kako zaslužuje. A ne da mjesecima slušamo zločince kako se iz sudnica 'naguzuju sa vajnim sudijama' koji često ne znaju ni gdje se nalazi zemlja u kojoj su zločini činjeni. Još sve to, najčešće i plaćamo i vlastitih džepova.
Koliko li je samo ovakvih priča koje ćemo samo pročitati i nastaviti kao da smo pročitali dnevne vijesti.
Puna mi je kapa priča o 'demokratiji' u kojoj smo ravnopravni sa kriminalcima, zločincima, korumpiranim gadovima... Ili bar mislim da smo ravnopravni!?
Adnan neka živi u srcima nas koji smo imali malo više sreće. Pokoj mu duši.
Sjajan komentar! Dijelim tvoje misljenje u potpunosti!
Na moju veliku žalost, dijelimo tugu. U svakom slučaju, lakše se podnosi kad se razumijemo.
pozdrav
Pošaljite komentar