Mediji i rat: Kako je “Politika” izveštavala 1992. godine (17)
Srpska tuga: Evropi i SAD nije stalo do istine
Do septembra ove godine na našem portalu pratićete dokumentarni feljton o izveštavanju beogradske “Politike” tokom 1992. godine. Ova najmračnija epizoda Miloševićevog huškačkog lista svesno je u Srbiji deponovana u zaborav: taj period se uglavnom ne pominje, postoji samo maglovito sećanje na tekstove koji su raspirivali mržnju i na pojedine autore koji su se svesno stavili na stranu šovinističke histerije. Za mnoge čitaoce, danas, 18 godina docnije, ovo štivo srpske novinarske sramote biće prvi susret sa miloševićevskom krvavom ideologijom koja se otvoreno pripremala za zločine. Baš zato, ovaj feljton valja čitati kao upozorenje i iskustvo ratne propagande bez paralela u poslednjih 50 godina. Tekstove iz “Politike” prenosićemo u celini, bez komentara

del.icio.us
Digg
Facebook
"Među osumnjičenima za pljačku ima i pripadnika srpske nacionalnosti."
Otprilike na ispracaju dobrovoljaca iz Surdulice to zvuci ovako:
"Idi brani Srpski narod, i bez mikrotalasne se vracaj!!!"
"Ceracemo se jos".....
Kad je u pitanju situacija u Foči, ja nešto o tome znam i mogu posvjedočiti da je sve ono što je Politika pisala, sve sama laž. Čista propaganda, pravdanje zločina i priprema za druge osvetničke činove.
U Foči su, kao uostalom, i svim drugim gradovima gdje su Srbi preuzeli vlast ili je, već, imali preko SDS-ovih izaslanika u Skupštinama, pohapsli ugledne, po obrazovanju, poziciji, porodičnoj lozi Bošnjake, a negdje i Hrvate. Tako su uhapsili dr. Šadinliju, uglednog i priznatog u struci stomatologa koji je stomatološki fakultet završio u Beogradu. Kad su ga odveli i zatočili, držali su ga nekoliko dana u surovim uslovima, pod torturom. Njegovo oslobađanje traženo sa svih strana jer je bio poznat i priznat i van granica Jugoslavije. Pušten je i sa porodicom je istjeran iz Foče, kao i ostali Bošnjaci.
Drugi doktor, kojeg je ekstremistička Politika etiketira kao muslimanskog ekstremistu, nije imao tu sreću da bude pušten, njega su ubili kao ostatak Bošnjaka koje se nisu uklopili u brojku da mogu biti protjerani.
I za neke druge događaje, lako se može utvrditi da su čista propaganda koja je imala za cilj, ocrniti što više one koji nisu Srbi da bih dovoljno mrzili da ih koljači mogu bez milosti i kajanja, ubiti.
Očigledno nekim ljudima, novinarima, političarima, umjetnicima, je laž bila duhovno izbavljenje. Oni, valjda, lažu da bi im savjest bila mirna jer istina, ako je uopšte neki ljudi mogu prepoznati, bi za njih bila priznanje krivice za nedjela koja su činili ili podsticali svojim lažima i konstrukcijama protiv navodnih neprijatelja.
Paradigma srpskog lašca, prije i poslije srpskih zločina u zadnjem ratu, je dr. Karadžić ili dr. Dabić.
Neka ga slušaju, sa optuženičke klupe u Haagu njegovi istomišljenici i njegovi sljedbenici, pa će u njemu, u njegovim riječima, pronaći sebe i opravdanje zašto su lažovi kao on i sve ono što oni jesu i što su činili.
Pošaljite komentar