Mediji i rat: Kako je “Politika” izveštavala 1992. godine (16)
Armije se plaše samo skloni kavzi
Do septembra ove godine na našem portalu pratićete dokumentarni feljton o izveštavanju beogradske “Politike” tokom 1992. godine. Ova najmračnija epizoda Miloševićevog huškačkog lista svesno je u Srbiji deponovana u zaborav: taj period se uglavnom ne pominje, postoji samo maglovito sećanje na tekstove koji su raspirivali mržnju i na pojedine autore koji su se svesno stavili na stranu šovinističke histerije. Za mnoge čitaoce, danas, 18 godina docnije, ovo štivo srpske novinarske sramote biće prvi susret sa miloševićevskom krvavom ideologijom koja se otvoreno pripremala za zločine. Baš zato, ovaj feljton valja čitati kao upozorenje i iskustvo ratne propagande bez paralela u poslednjih 50 godina. Tekstove iz “Politike” prenosićemo u celini, bez komentara

del.icio.us
Digg
Facebook
Zanimljivo je da je skoro identican stav iznosio na samom pocetku YU-krize Teodor Gersak, inace Slovenac i vojni savjetnik sa cinom brigadira, kako ce u slucaju raspada Jugoslavije Srbija dospjeti u granice nekadasnjeg Beogradskog pasaluka. A to je izuzev Novog Sada identicna teritorija koju pominje Lainovic.
Milosevic je preko JNA na pocetku 1991 drzao prakticno skoro cijelu Jugoslaviju pod svojom kontrolom, sa izuzetkom Slovenije i dijela Hrvatske. Dalje se tako kontrolisana teritorija smanjivala da bi dosla na sadasnju Srbiju + virtualno Republiku Srpsku a sto sve u svemu ne obuhvata ni pola "pozeljne" Velike Srbije (vidjeti pod plan RAM). Ni buducnost nije bas naklonjena sljedbenicima Milosevica, jer apsolutno neodrziva "AD-HOC" politika svastarenja Borisa Tadica i "jarac na brvnu" politika Milorada Dodika moze u najboljem slucaju zadrzati status quo u BiH i Srbiji, dakle nikakav napredak nego samo prezivljavanje. Druga varijanta o kojoj nerado govorim i za koju se iskreno nadam da je neostvariva je novi rat.
Pošaljite komentar