Mediji i rat: Kako je “Politika” izveštavala 1992. godine (14)
BBC nas vekovima mrzi
Do septembra ove godine na našem portalu pratićete dokumentarni feljton o izveštavanju beogradske “Politike” tokom 1992. godine. Ova najmračnija epizoda Miloševićevog huškačkog lista svesno je u Srbiji deponovana u zaborav: taj period se uglavnom ne pominje, postoji samo maglovito sećanje na tekstove koji su raspirivali mržnju i na pojedine autore koji su se svesno stavili na stranu šovinističke histerije. Za mnoge čitaoce, danas, 18 godina docnije, ovo štivo srpske novinarske sramote biće prvi susret sa miloševićevskom krvavom ideologijom koja se otvoreno pripremala za zločine. Baš zato, ovaj feljton valja čitati kao upozorenje i iskustvo ratne propagande bez paralela u poslednjih 50 godina. Tekstove iz “Politike” prenosićemo u celini, bez komentara

del.icio.us
Digg
Facebook
Vidi, od mog' zadnjeg' komentara,(citata iz Politike od Aprila 6-og) do trenutnih citata iz Politike proslo je samo sedam dana (Politikinog mudrosranja), a u stvari vise od tri sedmice realnog vremena.
Gore pomenuti 13-i April nije mi ostao u lijepom sjecanju. Opet je bio Ponedjeljak.
Tokom sedmice su me zvali na nekakve sastanke po podmajevickom selima na koje se nisam odaziv'o (danas mi zao-vjerujte mi, kakva sam budala bio). Ja is'o u prostorije SK-a (danasnji SDP) i upisiv'o se na listu za odbranu carsije-ako zagusti, a gusce moglo bit' nije ni u filmovima.
Ahmo S. iz Sepka (selo na Drini koje se spominje u proslom ili pretproslom nastavku feljtona-("nikom dlaka s' glave nije falila"), uspjesan privrednik u Svedskoj dovozi mi ostatak familije u Cetvrtak 9-og Aprila. "Dragi jalija, sto je moglo hodat' sad' pliva niz' Drinu". Idemo u centralu HDZ-a i moju propusnicu za Hrvatsku mijenjamo na njegovo ime. Prelaze most sutradan svi. Ostavlja "Karavana" koji ce tokom agresije biti koristen kao bolnicko vozilo i spasiti stotine zivota, vojnika i civila.
Mene i dalje zovu sa svih strana a majka rahmetli je "sekretarica". Prima poruke i pamti. "Dragi sine, svi te zovu a onaj za krec nikako da se javi!"
"Javice se ba majka, nasi smo-kupujemo od njih koljenima!"
"Jah, i zvali te iz firme-da him se javis. Kazu nekakav sastanak opet!"
Javio se nazad. Ponedjeljak ujutro-9:00 Komitete za ONO i DSZ! Jebote!
Dos'o! Problema nekoliko.
Kako isplatiti "akontaciju" ljudima koji ne rade vec vise od dvije sedmice?
Kako zastiti (vec u uslovima realne ratne opasnost) gotovu proizvodnju?
Prvo pitanje me ne interesuje nimalo (zasto uopste placati nekome ko nije radio taj period) al' se oni sindikalisti uzdigli pa hlupaju rukama po stolu, dobuje jace neg' detonacije od Broda, Modrice i Odzaka. Javljam se za rijec i odmah kovertiram svoj glas-zbog ekspeditivnosti, glasam za isplatu i trazim dogovor o drugoj tacci-zastiti gotove proizvodnje te zadrzavam pravo na prosirenje dnevnog reda-dodatno pitanje.
Imali smo u tom momentu 22 vagona jestivog' rafinisanog' ulja na zalihi u rezervoarima. Jedan vagon je tezinski 10.000 kg-pa racunajte. Jos oko dva vagona je bilo upakovano u razno razne oblike packinga. Helem, firma je udaljena 200m zracne linije od kasarne JNA. Rezervoari u kojima je gotov proizvod (rafinisano jestivo ulje) su gradjeni od celicnih ploca debljine 6mm i oblozenih sa 10 cm izolacije-staklene vune! Debljina stjenke rezervoara ne moze zaustaviti mozda niti geler minobacackog projektila kalibra 62 mm a o ostalim i da ne govorimo. Predlazem da se kompletna gotova proizvodnja (upakovana i ne upakovana) hitno prebaci u Republicke rezerve u Srebrenik i Tuzlu. Em su u zoni van ocekivanih ratnih dejstava em imaju rezervoare debljine 12 mm. Odgovor-dogovor-"Razmotricemo, dogovoricemo!"
Dokazano da je Arkan cisternama "Semberijatransa" prebacio svo to ulje preko Race u periodu izmedju 7-og i 12-og Maja 1992-e.
Zavrsava se sastanak, niko ne pominje moje pravo na produzetak dnevnog reda pa intervenisem i daju mi pravo da pitam-"Ko je ovlastio Ristu da u neradno vrijeme bude u krugu firme te pokusa pomoci nekakvim hajvanima da postave opasno oruzje na silos". "Jalija, slucaj je prijavljen nadleznim organima (sic!) i nemoj da o tome trosimo vrijeme ovdje". Jebo te prode skoro 20 godina a "nadlezni organi" se ne oglasise.
Zavrsi se i to sranje pa po Brcanskom adetu (obicaju) van kancelarije se dogovaramo gdje cemo "sjest". Jebem nas blentave! Od Broda, Modrice i Odzaka tutnji i trese. Pored nas furaju vojna vozila (vojnici 35+ godina) a nama do pive i konjaka.
Nastavit' cu drugi put'!
Da nije žalosno, bilo bi smiješno. To je bila "treća" ili "četvrta" (više se ne sjećam) vojska u Evropi.
Mislim cetvrta.
Pošaljite komentar