Mediji i rat: Kako je “Politika” izveštavala 1992. godine (4)
Arkan stigao, Bijeljina u krvi
Tokom šest meseci na našem portalu pratićete dokumentarni feljton o izveštavanju beogradske “Politike” tokom 1992. godine. Ova najmračnija epizoda Miloševićevog huškačkog lista svesno je u Srbiji deponovana u zaborav: taj period se uglavnom ne pominje, postoji samo maglovito sećanje na tekstove koji su raspirivali mržnju i na pojedine autore koji su se svesno stavili na stranu šovinističke histerije. Za mnoge čitaoce, danas, 18 godina docnije, ovo štivo srpske novinarske sramote biće prvi susret sa miloševićevskom krvavom ideologijom koja se otvoreno pripremala za zločine. Baš zato, ovaj feljton valja čitati kao upozorenje i iskustvo ratne propagande bez paralela u poslednjih 50 godina. Tekstove iz “Politike” prenosićemo u celini, bez komentara

del.icio.us
Digg
Facebook
Tugo moja, bluze moj ...
Podsjetiše me na Borisa Tadića kad navija na utakmici.
Jos kad bi Tadic bio sposoban da se podseti na koga podseca...
Sad mislim o svim umjerenim Srbima sa umjerenim pogledima na svijet, razumijete, koji su tih godina dobivali ovakve informacije. Tako se jedna umjerena osoba dovela u situaciju da opravdava zločin kao samoodbranu, jer su im, eto, pred ocima ustase i muslimanski ekstremisti.
Ne opravdavam nikoga, i svakako mislim da je tih "umjerenih", kako sam ih nazvao, bilo malo.
Svaki narod je stado, i šteta što neko drugi ne upravlja propagandom mašinerijom! S tim bi mogli napraviti čudo od naših naroda, čudo.
Vjerujem da niste u pravu. Mislim da je ovaj covjek prilicno pametan. Majstot u prerusavanju i dobar iluzionista. Dostojan sin svoga oca.
Procitajte intervju Tamare Nikcevic sa Srdjom Popovicem.
A mozete i ono sto je Tadic napisao o sebi na vlastitom sajtu. To se ne moze odglumiti.
izgleda da se jos uvijek nisam oslobodio one gorcine prouzrokovane gebelsovskom propagandom milosevicevih medija.
Godinama prije, Politika je pocela pripremu terena za sve sto ce uslijediti.
U tekstovima je trebalo generalno etiketirati.
Prvo - Albance - fraza "Albanski separatisti i iredentisti" je upotrijebljena nebrojeno puta u medijima. Rudari Trepce su "prednjacili".
A Azem Vlasi, kojeg je u jednoj od svojih "politickih" izjava Goran Bregovic, mora se reci, korektno, nazvao "Jugoslovenskim jatakom na Kosovu, je, na kraju proglasen "vodjom iredentizma i separatizma". Uz svoju kolegicu Kacusu Jasari.
Pronadjen je, negdje, Riza Sapundziju, da kao "posteni Albanac" zastupa sve te, valjda "nepostene" Albance, sve te "separatiste i iredentiste".
Slovenci su na vrijeme vidjeli sta se sprema, Milosevic za Sloveniju nije bio previse zainteresovan (ona mu je samo smetala, a mogao je njeno otcjepljenje iskoristiti u medijima u stilu kako su i Slovenci separatisti, pa eto da se ne kaze da su to "samo" Albanci). Dobili su mnogo manje "atributa" nego drugi, ali Corba im nije "ostao duzan" kad im je generalno dao naziv Becki konjusari. Tada je Milosevic "napravio" Janeza Jansu, osobu cija je jedina kvalifikacija za politicara bila "sukob sa njima".
Hrvatska "sutnja". Hrvati su "svi bili ustase", domobrana medju Hrvatima (u Politici) nije bilo ni u promilima, a gotovo nemoguce je bilo pronaci u nekom Politikinom tekstu da je medju Hrvatima bilo i partizana. Tudjmanu je (uz bezrezervnu podrsku Suskovog klana iz dijaspore) bila itekako potrebna ovakva "reklama" iz Beograda. Uz napomenu da ga je Milosevic (politicki) "rodio".
Muslimani su postali (kako je to u ovom tekstu "naglaseno") "muslimanski ekstremisti" (pa su ih Arkanovci - prije Dobrovoljacke i prije Kolone) mrtve sutali po Bijeljini, valjda da u njima "ubiju" ekstremizam. Nebitno sto ovi mrtvi ljudi na slikama nemaju oruzja, sto su ocigledno civili, ali Politika pise da su "muslimani ekstremisti", a zna se "kako se sa ekstremistima postupa". Izetbegovica i ekipu su akademici i knjizevnici iz Beograda prijevremeno oslobodili iz zatvora (nesto sto je licilo na apel, a bilo je mnogo vise od toga), tako da ga je Milosevic mogao, uz pomoc nekih koji ce kasnije pomagati i Abdicu, postaviti, odnosno ustoliciti. U stvari, Milosevic je "rodio" i Izetbegovica.
U Makedoniji je fabrikovan i (prigodno) oblikovan problem Prohor Pcinjski. Jasno je da je Makedonija Slobodanu Bila daleko manje interesantna od Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali trebalo je Makedoncima poslati poruku, zaplasiti ih, da im slucajno na pamet ne pada da se "ponasaju".
Crna Gora, Vojvodina, Kosovo - jogurt revolucija, "podvucena" Politikom.
Tad je Politika odigrala ogromnu ulogu. To je bilo kao nekoliko seminarskih radova, pred diplomski rad - konacnoj pripremi rata.
Uloga Politike (i ostalih novina slicnog nacionalistickog profila, ne zapostavljam druge novine, ali je Politika svakako bila najizrazitiji predstavnik) u pripremi nacionalisticke zaraze je takva i tolika, da se ona treba (zbog svog ogromnog "priloga" proizvodnji ratova) posmatrati kao generator rata.
Novinari Politike (i vecine drugih medija u Srbiji u to vrijeme) su pocinili zlocin bez kazne.
Alo, gdje si javi se!
Pošaljite komentar