Genocid može da počne!

Mnogo bijesa.

Jarani moji, sa ovog portala, kao i poslije prvog nastavka, poceo sam citat' pa vise nisam mogao od suza ... ali sam slike gledao i imam par pitanja vezano za slike: je li ovo vojvoda Seselj u Sibeniku? (Kakva je to registracija auta iza njega? Ako jeste sibenicka, a znamo da vojvoda vjerovatno nikada tamo bio nije, onda pretpostavljam da se vojvoda slikao sa kalasnjikovom, ispred 'ustaskog' auta negdje, zbog razloga koji svaki psiholog moze jasno da razumije, ali koje je lako objasniti izrekom, da se "...kurchi ..." ispred toga auta (kao onaj koji je mrtvog nemca udarao nogom, ali to je vic ...). Moje drugo pitanje bi bilo, gdje je taj junak Slavko Aleksic? Ako je bio pravi junak, vjerovatno je zaradio Hag, ali ako nije, da li je obrijao bradu, napravio rep kosom kao doktor Dabic ... ili je izbrijao glavu da se lakse krije? Ako imka ikoga da zna gdje je, mozete li, molim vas, da mu prenesete moju iskrenu Sarajevsku poruku "...places, picko, places?..."

Momir, vjerovatno Knin i okolica, tamo se on kurčio sa naoružanjem...

Evo idejnog oca Republike Sumske. Ovu recenicu bi trebali upisati u svoj grb, jer je osnovni razlog postojanja ovog "entiteta".

Pocetak rata u Sarajevu. Cetnicka JNA bombarduje cijeli grad. Ne biraju se ciljevi, padaju nevine zrtve. Preko radio stanice nekog manjeg grada iz Srbije (ne sjecam se vise o kom je mjestu rijec) "informisu" se gradjani Srbije o napadima Zelenih Beretki na pripadnike JNA. Uplakan zelim da rat zaustavim vjerujuci da bi gradjani Srbije to ucinili samo kada bi znali sta se zaista desava. Na radiju objavljuju nekakav kontakt telefon. Dobijam radio stanicu i sav ocajan i u suzama objasnjavam da je JNA ta koja bombarduje civile, cijeli grad bez ikakvih izuzetaka.

I znate sta mi je ta "gospodja" odgovorila?

"E gospodine ako vi tako mislite onda nemamo o cemu razgovarati, i spustila slusalicu.

Cuj ja mislim. Pa ja nisam mislio. Sta imam da razmisljam. Ja sam gledao. Ne samo oko moje zgrade, vec po cijelom gradu su padale granate. Odjekivale stravicne detonacije.

I tako vam ja ne zaustavih rat jer mi ova kucka od novinarke ne povjerova. A bas sam se ponadao. Sta cete. Mladost, ludost.

Zao mi je sto podatke o stanici, grad i telefon, te ime gospodje nisam zapisao. Tada mi to nije bilo vazno. A volio bih je danas upitati: da li mi sada vjerujete.

Kad vidim ovu šešeljevu sliku, zapitam se koliko čovjek mora biti bolestan pa da bi ovakvog čovjeka vidio kao svoga vođu ili još gore da ti bude uzor.

Pa jednostavno - trebali su svi nesrbi u Bosni i Hercegovini (a i oni Srbi koji nisu bili Karadzicevi), da dozive sudbinu (da nestanu) onih ljudi sto su ih Arkanovci ubili pa sutali na ulicama Bijeljine - fotografije Rona Haviva.

Svaka odbrana Bosne i Hercegovine od zlocinaca je - po onovremenim srbijanskim medijima (velikoj vecini) bila potpuno neprihvatljiva.

Tako ce me (napisao sam to vec ovdje) pocetkom rata, rodjaci iz Beograda (Srbi) zvati (dok su telefoni jos radili) i pitati - sta "nam" to rade zelene beretke?

Tada sam spustio slusalicu.

Vec sam sve ovo napisao u jednom komentaru.

Politika, RTS i skoro svi drugi mediji u Srbiji su do te mjere okrenuli sve naopako, lagali, gazili istinu, da je Srbija, gotovo u potpunosti bila zarazena nacionalizmom najgore vrste.

Bio sam u Beogradu vise puta nakon rata kod rodjaka. I oni su dolazili meni i prosetali smo se mjestima gdje su jos vidljiva ostecenja od granatiranja.

Vidjeli su mnogo toga. Zgrade u nekim dijelovima grada su u potpunosti obnovljene, ali jos ima zgrada na kojima su jos vidljive ciglama zakrpljene rupe od granata.

Mjesta na cestama i trotoarima sa oziljcima od minobacackih granata.

Mnogo, uzasno mnogo grobova i mezara sa onom drugom godinom, godinom smrti izmedju 1992. i 1995.

Stravicno mnogo djece u tim grobovima i mezarima.

Ali - oni su vec tokom rata nastojali da procitaju i ponesto od ono malo novina u Beogradu, koje nisu sirile zarazu.

Vecina u Beogradu i Srbiji nije ni pokusavala da procita nesto sto nije "istina", kojom su dobivali svoju "dozu" zaraze od RTS-a, Politike i mnogih drugih medija te "sorte".

Nije "Politika" počela s ratnohuškačkim tekstovima 1991. godine, nego godinama prije. I nije samo "Politika" bila ta koja je "pripremala" javno mnijenje za rat, nego i kompletan srbijanski tisak izuzev "Borbe" i "Vremena". S početkom rata takva se atmosfera proširila i na medije u drugim republikama (u Hrvatskoj "Večernjak" i "ST")
Moje mišljenje je da i dan-danas u Srbiji u dobrom dijelu medija vode sličnu, samo "umivenu" uređivačku politiku (nažalost i u BiH imamo "Avaz" ali i druge medije). To je razlog, a ne stoljetna mržnja, zašto ne može doći do izmirenja na prostoru exYu. Nije dovoljno sankcionirati govor mržnje, nego je nužno odustajanje od velikodržavnih i velikonacionalnih projekata, a na to ćemo prilično pričekati, ako ikad i dočekamo.

Kako oni pisu jebote, zamalo mi (bivsoj Dervencanki) dodje da im vjerujem vise nego sebi Bog te mazo...

da i ja mislim da su mediji,pogotovo u srbiji najvise odgovorni za tragedije koje su nas snasle,i da oni su sa ovim poceli mnogo prije rata,iz licnog iskustva(jer sam skoro cijeli rat proveo u beogradu na studijama).a sto se tice ovoga izvjestaja iz broda takodje mogu da potvrdim skoro sve,bar o ovim upadima sa hrvatske strane,jer mi je otac proveo pocetak godine u derventi i pricao mi je o desavanjima u brodu